SPASAO RIM OD HUNA I VELIKU STVAR URADIO ZA PRAVOSLAVLJE: Danas je Sveti Lav Rimski!
Pred smrt proveo je četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ovoga da mu javi da li su mu gresi oprošteni.
Pred smrt proveo je četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ovoga da mu javi da li su mu gresi oprošteni.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Vaskršnji post deli se na sedam nedelja, od kojih svaka ima svoje ime i pravila.
Jer, onaj ko sebe pomoću njih prinosi Bogu, pomaže i sebi i svome bližnjem, govorio je Sveti Marko Podvižnik.
Pošto Teodor Tiron nije krio da je hrišćanin, po carevoj naredbi osuđen je i zatvoren u tamnicu koja je bila zatvorena i zapečaćena da bi umro od gladi.
Broj 888 se, takođe, smatra i brojem duhovnog uspona i neprekinutog života, koji se veže za Hrista, koji je svojim uskrsnućem omogućio vernicima večni život.
Bog je sve premudro i prekrasno ustrojio, govorio je Sveti Sevastijan Kartaginski.
Sveti Pamfil i Porfirije i ostalih deset mučenika su ranohrišćanski svetitelji i mučenici koji su zajedno postradali u vreme cara Dioklecijana 309. godine.
Poseta ovom manastiru, smeštenom visoko u steni, nije klasično putovanje, već predstavlja duhovnu avanturu, a za svakog vernika, to je pravo hodočašće.
Iz duboke vere rađa se velika odvažnost koja spasava čoveka od duševnog rastrojstva pri susretu sa svetom zlih duhova, govorio je Sveti Sofronije.
U praksi, post podrazumeva uzdržavanje od određenih vrsta hrane, kao što su meso, mlečni proizvodi i alkohol, ali i od neumerenih uživanja u svim telesnim zadovoljstvima.
Kako je apostol Pavle i Filimona ranije bio priveo pravoj veri, on je uspeo da izmiri Filimona i Onisima, gospodara i roba, napisavši naročitu poslanicu Filimonu, jedan od najdirljivijih pisanih sastava koji uopšte postoje u Svetom pismu.
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Predanje kaže da je prepodobni Aksentije bio veoma bogati vlastelin u Carigradu u vreme cara Teodosila Mlađeg. Ipak, u jednom trenutku rešio je da to sve odbaci - zamonašio se i potpuno povukao iz javnog života.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Bog je pristupio Avramu i postavio mu uslov: "Ako veruješ u Mene, moraš napustiti svoj grad, svoje bogove i da pođeš za Mojim, Božijim glasom, kuda ti Ja naredim“ (Post. 12,1)
Kroz reči proroka Joila, Gospod nas poziva na istinsku promenu srca, obećavajući spasenje i blagoslove onima koji se obrate u pokajanju i veri.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za sredu Siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik piše o duhovnom stanju sveta, upozoravajući da ljudi okreću leđa Bogu, ne traže Njegovu milost i tonu u duhovnu obamrlost.
Sveti Simeon duhovno je, monaško ime Stefana Nemanje, utemeljivača dinastije Nemanjića. Rođen je u Ribnici kod Podgorice oko 1114. godine.
Plač je spasonosan, dragi moji, govorio je profesor Jerotić.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Trebalo bi da pobožna razmišljanja češće dodirnu strune naše duše i našeg srca...
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
U svojoj duhovnoj pouci za ponedeljak siropusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik otkriva šta znači živeti u istini – biti svestan da Bog sve vidi, da bez Njega ništa ne možemo i da nam smrt može doći svakog trena.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Osim časti i slave pobožni su ljudi nagrađeni i većim blagom tj. mirom i spokojstvom duševnim…, istakao je jeromonah Partenije.
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
On se smatra jednim od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva.
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Molitva i čitanje svetih spisa mogu nam pomoći da se postavimo u zdraviji mentalni okvir. Bog je uvek s nama i ponekad nam je samo potrebno dnevno podsećanje da nastavimo dalje.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Nikifor je preklinjao Saprikija da se ne odriče Hrista, ali ovaj je ostao pri svome
Svi koji se udaljuju od Boga ginu, govorio je otac Danil.
Hristos je rekao: "Ne kunite se! Vaša reč neka bude da, da i ne, ne, što je više od toga od zla je".
Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne granice, sve ide od ruke.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je za sve vreme mučenja neprestano govorio: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
Sveti Justin Ćelijski je ostavio i pitanja, a na osnovu odgovora svaki Srbin može proveriti da li je on baš taj - pravi Srbin.
Po Božjem promislu bio je izabran za episkopa lampsakijskog. Očisti je grad od neznaboštva, hramove idolopokloničke zatvorio, a mnoge crkve je sagradio i blagočešće utvrdio.
Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život, govorio je Starac Nikon svetogorac
Isus je stalno ponavljao "Traži i naći ćeš", a da je to tako potvrđuje i priča jedne devojke iz Srbije.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
U svojoj knjizi “Misli za svaki dan u godini”, za sredu mesopusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava duboku duhovnu istinu o slobodi pred Bogom.
Prema predanju on je za samo šest dana prošao sve činove, od svetovnjaka do patrijarha.
Pobožna osoba posti, sprovodi molitvena i razna druga “pravila”, ispunjava dužnosti pred Bogom, ali nema nikakav ozbiljan odnos s njim...
Sveti Teofan Zatvornik nas u utorak mesopusne sedmice upozorava da se pobeda ne postiže sopstvenom snagom, već oslanjanjem na Boga – evo zašto je čak i sveti apostol Petar triput pao u iskušenje.
Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio, ali ona mu odgovorila da je već nesvesta Hristova. Posle toga je stavljena na stravične muke.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
Gospod želi, a i mi želimo da budemo krotki i smireni, jer ona duša koja je krotka i smirena ona zrači plemenitost i dobrotu.
Sveti Teofan Zatvornik nas u ponedeljak mesopusne sedmice podseća na učenje apostola Jovana o unutrašnjem preobražaju i ukazuje na to zašto ne treba odlagati duhovno očišćenje.
Po tvrdnji istoričara Nikifora, Sveti Isidor je napisao preko deset hiljada pisama raznim licima, u kojima je jedne ukorevao, druge savetovao, treće tešio, četvrte poučavao.
Jedno su prokletstva svetih ljudi, a nešto sasvim drugo kad ih baca čovek i sam nesavršen i nedostojan samog Boga.
Ovakav čovek sam sebe podvrgava prokletstvu. S ovakvim čovekom ne smemo da jedemo i pijemo, pričao je Starac Sava pskovo-pečerski o psovačima.
Svaki veliki narod je u ljubavi Božjoj, govorio je vladika Atanasije.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi otkriva dublji smisao ove jevanđelske priče – o napuštanju, gubitku, ali i o beskrajnoj Očevoj ljubavi i milosti, koja čeka svakog ko se pokaje i vrati na pravi put.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.