DANAS JE VELIKA SUBOTA, DRUGI DAN HRIŠĆANSKE ŽALOSTI: Obeležavamo uspomena na sahranu Isusa Hrista
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Kako vernici širom pravoslavnog sveta doživljavaju iznošenje plaštanice i pripremaju se za trenutak vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista.
Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
U danima tišine i tuge, kada Crkva ćutanjem obeležava smrt Gospoda Hrista, Sveti Teofan Zatvornik otkriva dublje značenje: Krst nije samo simbol bola, već izvor utehe za sve koji su spoznali svoju grešnost i traže pomilovanje.
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Ako mislite da je dovoljno da posle 21. marta (kada pada prolećna ravnodnevica) izađete napolje, pogledate u nebo, pronađete pun Mesec i na osnovu toga zaključite da ćete sledeće nedelje slaviti Vaskrs, grešite! Stvar je mnogo komplikovanija!
Tradicija i crkvena predanja se neretko kose, a farbanje jaja za Vaskrs nije izuzetak i zato se mnogi pitaju da li u vaskršnjoj korpi treba da bude 33 jaja, u čast godina koje je imao Isus Hrist kada je razapet.
Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Vaskrsenje Hristovo se slavi prve nedelje nakon punog meseca koji sledi posle prolećne ravnodnevnice. Ali stvar je složenija nego što izgleda.
U susret Vaskrsu se farbaju uskršnja jaja, a stručnjaci su objasnili zašto se ona uglavnom farbaju u crvenu boju.
Prema Zakonu o radu, svi zaposleni imaju pravo da odsustvuju sa posla na dan praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi, kao i da za to vreme ostvare pravo na naknadu zarade.
Zbog sećanja na izdajstvo Gospoda, pravoslavni hrišćani poste svake srede, uz nekoliko izutetaka.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.
Sećamo se blaženog Josifa i od Gospoda proklete, osušene smokve.
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade.
U svom delu „Misli za svaki dan u godini“, veliki svetitelj tumači događaj vaskrsenja Lazara kao poziv svakom čoveku da, kroz vrlinu i iskrenu molitvu, doživi ličnu duhovnu preobrazbu već ovde i sada.
U atmosferi globalne nesigurnosti i smanjenog broja poklonika, Jerusalim ostaje svetionik vere – tišina ulica kroz koje je Bog hodao ponovo će biti osvećena molitvom i svetlom.
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
U drugoj nedelji Velikog posta, dok se Crkva priprema za Vaskrsenje Hristovo, vladika osječko-poljsk i baranjski, pozivajući se na učenje Svetog Serafima Rouza, poručuje da je prava revolucija ona koja vodi unutrašnjem preobraženju, a ne spoljnim sukobima.
Nakon godina potiskivanja duhovne tradicije u Americi, prva dama SAD najavila je proslavu najvećeg hrišćanskog praznika u predsedničkoj rezidenciji, šaljući snažnu poruku o povratku temelja na kojima je nacija izgrađena.
Vaskršnji post je vreme kada vera nadvladava strah, ljubav pobeđuje gordost, a praštanje otvara put Božijoj milosti. Reči episkopa bihaćko-petrovačkog podsećaju da se duhovna obnova ne ogleda samo u uzdržavanju od hrane, već u čišćenju srca, molitvi i dobrim delima.
Dok većina vernika ovaj dan doživljava kao vreme veselja i bogate trpeze, monasi sa Svete gore gledaju ga kao priliku za duhovno uzdizanje, umerenost i pripremu za Veliki post, jer, kako su govorili starci: „Što više punimo stomak, to više praznimo dušu.“
Na putu ka prazniku Vaskrsenja Hristovog, Srpska pravoslavna crkva već danas, u Nedelju carinika i fariseja, otvara vrata pokajanja i smirenja kroz sveti period Trioda.
Datum Uskrsa se računa, u zavisnosti od Crkve, po julijanskom ili gregorijanskom kalendaru, što ponekad dovodi do razlike u datumima od nekoliko nedelja.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
U besedi posle liturgije, patrijarh carigradski podsetio na izjavu svog prethodnika, patrijarha Atinagore, iz 1963. godine o približavanju Rimu, kao i na njegov istorijski susret sa papom Pavlom VI u Jerusalimu 1964. godine, koji je označio prekretnicu u međuhrišćanskom dijalogu.
Ovi monasi posvećeni očuvanju hrišćanskog nasleđa obasjavaju put hodočasnicima, kombinujući bogatu istoriju, simboliku i duhovnost u svojoj svakodnevnoj misiji. Ova jedinstvena zajednica čuva ljubav Hristovu i inspiriše vernike širom sveta.
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je raspravu o očuvanju pravoslavne tradicije. Episkop bihaćko-petrovački prvi od srpskih arhijereja javno istupio, izražavajući zabrinutost zbog mogućih posledica ovakvog koraka.
Inicijativa za zajedničko praznovanje najvažnijeg hrišćanskog praznika između pravoslavnih i rimokatolika otvorio je raspravu o očuvanju vekovne tradicije. Dok Carigradska patrijaršija vidi priliku za približavanje, ostale pomesne pravoslavne crkve upozoravaju na moguće narušavanje duhovnog identiteta.
Predlog za istovremeno slavlje najvećeg hrišćanskog praznika pravoslavne i katoličke crkve podstakao je ozbiljne rasprave o očuvanju tradicije i mogućim posledicama na verski identitet pravoslavnih vernika.
Kako Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski vidi Uspenje kao simbol Božanske pobede, ovaj veliki praznik donosi duhovnu obnovu i proslavu večnog života, otkrivajući ulogu Majke Božje kao mosta između neba i zemlje.
Sveta Marija Magdalena, jedna od žena Mironosnica, upamćena je kao verna službenica Gospoda Isusa Hrista. Njena priča ispunjena je hrabrošću i pobožnošću, pa je i danas inspiracija mnogim hrišćanima, a neki Srbi je proslavljaju kao krsnu slavu.
Ulaskom u ovaj sveti period, u narodu poznat i kao Petrovski post, pravoslavni hrišćani se podsećaju na važnost duhovne discipline, pokajanja i molitve, dok se pripremaju za proslavu velikih svetitelja i nastavljaju put vere koji su započeli apostoli.
Na dan kada je Hrist vaskrsao, vernici daruju i kucaju ofarbanim jajima , a na trpezi je obavezna pečenica.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Prepodobna mati Paraskeva, koja se smatra se i zaštitnicom žena i nemoćnih, jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
Jerej Andrej Efanov objašnjava zašto vernici ne treba da strahuju zbog ugašene voštanice i šta je suština molitve u pravoslavlju.
Veče je, kako je naglešeno, prilika da se čovek udalji od svakodnevne žurbe i u miru razmotri događaje koji su obeležili protekli dan.