DA LI ZAISTA POSTOJE LJUDI OD KOJIH JE I "BOG DIGAO RUKE"! Otac Rafailo kaže da postoje, a iznenadićete se ko su oni
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo.
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo.
Kao što u našim crkvama više ne postoje vratari, koji bi u hram propuštali samo pravoslavne, tako i u katoličku crkvu mogu ulaziti i pravoslavni, pa čak i za vreme mise. Međutim, razlika je između prisustvovanja misi i zajedničkog moljenja , govorio je otac Dušan.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki opisuje trenutak kada Isus šalje svoje apostole, dvanaestoricu, da šire Božiju reč i leče bolesne.
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje, priča lekar i protođakon Dragan Stamenković.
U ovom Jevanđelju Isus upozorava svoje učenike da ništa nije sakriveno što neće biti otkriveno, da se ne boje ljudi koji mogu ubiti telo, već Boga koji ima vlast da baci u pakao, i obećava da će im Sveti Duh pomoći.
Sveti Teofan poručuje da je, u trenutku kada život zahteva od nas da se suočimo sa strastima i iskušenjima, važno da se podsetimo na Božiji sud i posledice koje on nosi. Duhovni strah, koji proizilazi iz svesti o Božijoj moći i pravdi, treba da bude jači od svakog straha od fizičke smrti. On savetuje da, ukoliko bismo morali da biramo između smrti i greha, treba da izaberemo smrt, jer na taj način izbegavamo veće i strašnije posledice - duhovnu smrt.
Sveti Amfilohije je napisao i nekoliko knjiga o veri.
Poglavar Grčke pravoslavne crkve uputio je snažan apel za solidarnost, podršku i hitnu akciju kako bi se zaustavio egzodus hrišćanskih zajednica s prostora Bliskog istoka.
U ovom Jevanđelju se govori o prorocima i apostolima, od kojih će jedni stradati, a drugi će od ljudi biti proterani.
Sveti Teofan naglašava da nije svaki čin pred očima drugih licemeran. Često, dobra dela moramo činiti javno, jer takve situacije zahtevaju da pomognemo, delujemo ili učinimo nešto za druge. Međutim, licemerje nastaje kada naš cilj postane želja da izgledamo dobro u očima drugih, a ne da zapravo činimo dobro. Licemerno ponašanje se javlja kada osoba svesno želi da prikaže svoju pobožnost ili dobrotu, ali bez iskrene želje da to učini iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Sveta Apfija bila je Filimonova žena i život je provela služeći u kući koju su ona i njen muž pretvorili u pravu, malu crkvu.
Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Iako je redovno išao kod lekara i lečio se, pravi lek za svoje tegobe, otac Tadej je našao u prirodi.
Jevanđelja nam prenose važnu poruku, a u naredna dva se govori o razgovoru Bogorodice i Jelisavete, ali i o poruci Isusa Marti, koja ga je usluživala.
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Vavedenje je jedan od pet najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i krsna slava velikog broja Srba.
Celivanje ruke svešteniku simbolizuje zahvalnost za njegovu ulogu posrednika između vernika i Isusa Hrista, dok je i znak poštovanja prema Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Prema učenju crkve, dete do sedme godine nema grehe odnosno, oni mu se ne uračunavaju i nema potrebe da oni poste kao odrasli, ali treba negovati kod dece taj odnos prema crkvi i hrišćanskom životu, kako bi oni izrasli u zdrave ljude.
Sveti Teofan nas poziva da shvatimo da je spasenje naše duše naš najvažniji zadatak, koji ne smemo zanemariti. Ne možemo sebi dozvoliti da budemo ravnodušni prema spasenju, jer to je delatnost koja je neuporedivo važnija od bilo kog drugog sveta oko nas. Ako zanemarimo Božja dela i Njegovu reč, to znači da zanemarujemo najvažniji deo našeg postojanja, koji ima posledice ne samo za naš svakodnevni život, već i za našu večnost. On nam poručuje da, kao što carica južna nije imala opravdanja da ne ode do Solomona, tako ni mi nemamo opravdanja da ne obratimo pažnju na Gospoda i Njegova dela koja su nam jasno data kroz Jevanđelje.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Vladika Nikolaj Velimirović je koristio svaki slobodan trenutak da se posveti čitanju i učenju, usvajajući dela svetskih klasika poput Dostojevskog, Tolstoja, Getea i drugih. Kasnije je doktorirao na Oksfordu i u Bernu, a tokom svog života ostavio je značajnu duhovnu baštinu.
Poznato je da Svedržitelj nikada u ruci nije držao oružje i da je vazda na mir pozivao, a u njegovim rukama knjiga je uvek simbolozovala svetlost baš takvih božanskih poruka. Pa otkuda onda mač u ruci Isusa Hrista na fresci u Visokim Dečanima?
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Sveti Teofan Zatvornik ukazuje da, kada bismo uvek imali u sećanju sva dobra koja smo primili od Gospoda, ne bismo bili nezahvalni i ne bismo se odricali Njegove volje.
Kada je mučitelj Platonu spomenuo neznabožačkog filozofa Platona, on je odgovorio “Niti sam ja sličan Platonu, ni Platon meni, osim jedino po imenu. Ja se učim mudrosti, koja je Hristova, a on je učitelj one mudrosti, koja je ludost pred Bogom.”
Na praznik Svetog Andreja, kojeg Carigradska patrijaršija obeležava 30. novembra, papinska delegacija predvođena kardinalom Kočom i patrijarh Vartolomej obnovili su zajednički duh ekumenskog dijaloga.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Legenda kaže da je šire područje Fruške gore još od davnina bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru postojalo je više od 35 manastira.
Sveti Teofan nas poziva na pokajanje i čišćenje savesti. Suze pokajanja su, prema njegovim rečima, lek koji briše tragove naših grehova, uklanjajući ih i omogućavajući nam novi početak. Ako ne činimo pokajanje, na kraju će se naša savest oglasiti na Sudu Božijem, kada će svako od nas biti suočen sa sopstvenom odgovornošću i ispravnošću svojih dela. Sud će biti neopoziv, jer će svako sam sebe osuditi. Poruka je jasna: dokle god imamo vremena, treba da se trudimo da očistimo svoje srce i savest.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Patrijarh moskovski i cele Rusije ukazao je na izazove sa Zapada, istakao važnost očuvanja duhovnog mira i pozvao na zajedničku borbu protiv društvenih problema poput alkoholizma.
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
Krstio je ženu i sina kneza te zemlje, zbog čega se knez naljutio i poslao jednu stražu da mu dovede Mateja na sud. Vojnici su otišli i vratili su se knezu govoreći da su čili Matejev glas, ali da nikako nisu uspevali da ga vide.
Sveti Teofan, u misli za 23. četvrtak po Podesetnici, ukazuje na nevidljivi duhovni rat koji se vodi u svakom čoveku, borbu između Gospoda i đavola za dušu. On koristi sliku vojnog okruženja, govoreći da je duša u stanju greha pod vlašću zlog duha, koji je poput silnog neprijatelja koji je preuzeo kontrolu nad njom. Iako zli duh dominira dušom, on to ne pokazuje uvek očigledno, jer se oseća snažnim i ne boji se bilo kakvog otpora. Duša je pod njegovim okovima, nesvesna da je u ropstvu. Međutim, kada duša, kroz veru i pokajanje, pozove Gospoda u svoj život, On dolazi da razori moć zlog duha. Kroz Božiju milost, duša se oslobađa i postaje snažna u Gospodu, nemajući više straha od besa.
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
Tolika je naša vezanost za hranu, odmor, relaksaciju, da mi pravimo idole od toga... Iz toga proizilazi i bludni život, kaže otac Gojko.
U ovom Jevanđelju apostol Luka objašnjava kako je Isus Hrist svojim učenicima rekao da od Gospoda traže blagodeti i da će ih dobiti, zato što je nebeski otac milostiv.
U velikom strahu ljudi su potrčali da skinu razapete apostole, no uspeše jedino Vartolomeja da skinu živog. Filip, pak, beše izdahnuo.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Njegove poslednje reči su bile: "Slava Bogu za sve"!
Naredba pape Kalista III iz 1456. godine nikad nije povučena.
Crkva i savremena medicina u ozbiljnom su sukobu već decenijama oko različitog pristupa i shvatanja mentalnih oboljenja. Dok medicina mentalne bolesti vidi kao psihičke poremećaje, uzrokovane biološkim, genetskim, psihološkim i socijalnim faktorima, Crkva ih često tumači kroz duhovnu prizmu - kao čist primer opsednutosti čoveka demonima.
Kao prvi ugodnik Božji koji je sledio Isusa, nazvan je Prvozvani, a nakon Hristovog vaskrsenja i vaznesenja, primio je Duha Svetoga zajedno sa ostalim apostolima. Od Galilejskog mora do obala Dunava i Kijevskih gora, ostavio je neizbrisiv trag, propovedajući ljubav, veru i snagu krsta, čak i pred licem smrti, a 13. decembar kada ga molitveno proslavljamo, mnoge porodice u srpskim zemljma obeležavaju i kao krsnu slavu.
U ovom jevanđelju po Luki Isus Hrist razgovara sa učenicima i govori im da su odabrani da vide ono što su pre njih žarko želeli da vide carevi i proroci.
Sveti Teofan Zatvornik u svojojj misli za 23. ponedeljak po Pedesetnici podseća na važnost vere u Božje otkrivenje i na to da istina o Bogu dolazi isključivo iz Svetog pisma i apostolskih spisa. Prema njegovim rečima, sve što je potrebno da bi se razumela priroda Boga, plan spasenja i način života po Božjim zapovestima već je otkriveno kroz Jevanđelje i dela apostola. On nas poziva da se ne bavimo spekulacijama ili pokušajima da stvorimo vlastite ideje o Bogu, jer je Božanska istina već data.
Deset godina je upravljao crkvom Aleksandrijskom kao istinski pastir, čuvajući je od neznabožaca i jeretika.
gumanija manastira Bogorodice Trojeručice na Avali kaže da je i ona, koja je "kroz bolesti došla do onoga kako sveti oci pišu da bi trebalo držati postove", uvek slušala samo svoj organizam.
Pre nego što je otišao u bitku za Adrovac, koja je navodno bila i kobna po njega, u ovoj svetinji je jeo i pio viino.
Sveti Teofan naglašava da ni Božje otkrivenje, ni vaskrsenje mrtvih neće pomoći onima koji nisu želeli da veruju dok su živeli, jer za istinsko razumevanje i spasenje potrebno je da čovek bude otvoren prema istini dok je još živ. On nas poziva da ne čekamo trenutak kada bude kasno, već da već sada prihvatimo Božje učenje i živimo po Njegovom otkrivenju, jer, kako kaže, "nećemo dopasti na mesto bogataša" ako se trudimo da živimo ispravno. Sveti Teofan nam jasno poručuje da je istina koja nas vodi na put spasenja upravo u Božjem otkrivenju, koje treba ozbiljno shvatiti i ugraditi u naš svakodnevni život, jer nije dovoljno samo da budemo "dobri" prema svojim običnim vrednostima, već moramo težiti životu usklađenom s Božjom voljom.
Kada je oslepljen u hramu na Ovčem polju javio mu se Sveti Nikola, pokazao njegove oči i rekao: "Stefane, ne boj se, evo tvojih očiju na mome dlanu, u svoje vreme ja ću ti ih vratiti”.
Ovaj pozdrav označava pobedu života nad smrti, podseća nas na radosnu vest da Isusova smrt nije bila uzaludna, da je umro za nas grešnike, a porodici upokojenog se šalje poruka da smrt nije kraj, već početak novog života u Hristu.
Iznad freske stoji i natpis “Da nas Bogorodica svojim krilima čuva i štiti od svih napada zloga koji pokušava da nas pokoleba u našoj veri”.
U ovom jevanđelju po Luki pripoveda se o tome kako je Isus Hrist izlečio slugu čoveka koji je svom narodu izgradio sinagogu i koga su poštovali.
Upotrebom primera kapetana iz Evanđelja, Sveti Teofan ističe kako je vera onih koji su uistinu smireni dublja i snažnija, čak i od onih koji su bili vaspitani u religioznim tradicijama, poput Izraelaca. Kapetan, iako rimski vođa, u svojoj skromnosti i poniznosti pokazuje kako vera nije vezana samo za spoljašnje okolnosti, već se razvija iznutra, kroz smirenje i otvaranje srca prema Božijoj volji. On takođe ističe da je vera skriveni put, koji nije lako objasniti, ali je jasno da je odgovor na nju u sklonosti duše da se pokori Božijem planu, kroz smirenost uma i srca. Oni koji ne veruju, smatra sveti Teofan, nisu bez odgovornosti za svoje neverovanje; njihovo srce nije spremno da primi ovaj dar jer je ispunjeno gordošću i otporom.
Prema hrišćanskom učenju, osim dvanaest velikih apostola, Gospod je izabrao još i sedamdeset drugih, malih apostola, i poslao ih na propoved Jevanđelja.
Sveštenik Predrag Popović je stao pred ikonu Svetog Spiridona i izgovorio molitvu, obraćajući se svetitelju sa potrebom za 30.000 evra kako bi kupio kuću. Smatrao je da bi za taj iznos mogao da obezbedi dom. Tada je taj novac za njega bio ogroman, jer je sa 300 evra, koliko je imao, kuća bila nedostižna.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.