KAKO JE TURSKI PAŠA POSTAO PRAVOSLAVNI SVETAC: Potresna priča o čoveku koga je Bog proslavio kao monaha Nikolu
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Sveti Teofan nam ukazuje da se istinska mudrost ne nalazi u kompleksnim filozofskim spekulacijama, već u jednostavnom prihvatanju Božje volje i istine koja je jasna svakome ko je spreman da je prihvati s čistom i neiskvarenoj dušom. Prema njegovim rečima, oni koji pokušavaju da obuhvate Božju mudrost pomoću svojih ljudskih razmišljanja, ostaju slepi i zaslepljeni iluzijama. Čak iako naizgled vide, njihovo razumevanje je zamućeno, poput gledanja kroz maglu. Takvi ljudi ne mogu da spoznaju pravi put, već ostaju zaglavljeni u grehu.
Sveti Elevterije bio je rukopoložen u petnaestoj godini za đakona, u osamnaestoj za prezvitera, a u dvadesetoj za episkopa.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
Sveti Tirs i Levkije bili su građani Kesarije Vitinijske, prvi kršten, a drugi oglašen hrišćanin. Kalinik, pak, bio je žrec idolski.
Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje, rekao je otac Rafailo.
Sveti Teofan ukazuje da ljudski um nije sposoban da razjasni sve tajne, te da razumevanje dolazi kroz Božiju blagodat, Duh Sveti, i anđele, a ne ljudskim naporima. Neke stvari postaju jasne vremenom, dok druge ostaju nepoznate, čak i tokom celog života. On takođe naglašava da su neke tajne skrivene iz predostrožnosti, jer bi njihovo razumevanje pre vremena moglo biti štetno. Poruka ove misli je da čovek treba da bude smiren i veruje u Božiju mudrost, prihvatajući činjenicu da mnogo toga nije u njegovoj moći da shvati, te da vera i poniznost pred Božijom voljom vode do dubljeg duhovnog razumevanja. Taktika vere i smirenosti pred Božijim planom, iako ne razumevanje, donosi mir i spasenje.
Evstratije je bio rimski vojvoda u gradu Satalionu, Evgenije mu je bio drug u vojsci, Orest je bio ugledan vojnik, Aksentije sveštenik, a Mardarije prost građanin i zemljak Evstratijev.
Ovo dirljivo pojanje podseća na stradanje hrišćana u Siriji, dok glasmonahinje, pun vere i nade, odjekuje iz mesta gde se i dalje govori aramejski, jezik kojim je govorio Hrist.
Prvi put su Rimljani počeli da slave Hristovo rođenje u 4. veku, a 25. decembar je izabran verovatno zbog već postojećeg paganog praznika slavljenja rođenje boga Sunca.
Ovaj kalendar, inače, prihvatile su Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Grčka, Kiparska, Rumunska, Albanska, Bugarska pravoslavna crkva i Pravoslavna crkva Ukrajine.
Sveta Ksenija se smatra zaštitnicom ljudi koji traže posao, koji tek treba da se skuće, ali i onih koji teško pate.
Jednom prilikom ovaj srpski velikan se prisetio svog susreta sa Svetim Justinom Popovićem.
Molitvom Svetoj Kseniji Petrogradskoj Jelena je pronašla svog muža, a svetiteljka im je pomogla u još jednom poduhvatu.
Preokret u njenom životu napravio je neki stari monah German, i to nehotično.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Bivši operativac CIA Džon Kirijaku iznosi kontroverzne tvrdnje da je vaseljenski patrijarh navodno primio novac od Hilari Klinton za proglašenje autokefalnosti Pravoslavne crkve Ukrajine.
Srpski pravoslavni običaji vezani za sahranu duboko su ukorenjeni u narodnoj tradiciji, iako često sadrže verovanja koja nemaju temelje u samom pravoslavlju.