ZAŠTO NEKI LJUDI UVEK I IZNOVA STRADAJU! Monah Gervasije Agiorit kaže da ne shvataju jednu veoma važnu stvar
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
U vremenu kada informacije dolaze sa svih strana, a očekivanja su sve veća, mnogi se osećaju izgubljeno i bez izlaza.
Savremeno društvo često nagrađuje vidljive uspehe i lako merljive rezultate, dok se tiho strpljenje i predanost malih heroja previđa.
Neki ljudi kroz život prođu lagano, dok neke nevolje stalno prate, a otac Goran objašnjava i zašto.
Dok ih mnogi doživljavaju kao kaznu, nesreću ili nepravdu, crkveno učenje nas poziva da na iskušenja gledamo drugačijim očima – kao na neophodan put duhovnog sazrevanja.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
U svetu punom sukoba i nesloga, episkop osečkopoljski i baranjski poziva na pogled ispunjen ljubavlju i pokazuje kako kroz pokajanje i zajedništvo možemo prevazići najmračnije iskušenja savremenog doba.
U besedi za utorak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da svaki bol ima skriveni smisao i da je iskušavanje vere dragocenije od zlata.
Kroz životne nedaće čovek dolazi u priliku da se istinski osloni na Boga, da prepozna svoje slabosti, ali i da razvije unutrašnju snagu.
Hrišćanstvo naglašava da Bog nikada ne greši u onome što dopušta da se dogodi čoveku.
U utorak prve nedelje po Duhovima ruski svetitelj u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva duhovni zakon koji važi za svakog hrišćanina – zašto posle svetlosti dolaze tame i kako da ih duhovno prepoznamo.
U tišini bola, rađa se snaga.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.