ZAŠTO GOSPOD DOPUŠTA ISKUŠENJA: Sveti Nil Sorski otkrio i kako na njih treba reagovati i kad pozvati Boga u pomoć
Pravoslavlje uči da iskušenja ne treba doživljavati kao kaznu, već kao priliku za rast.
Pravoslavlje uči da iskušenja ne treba doživljavati kao kaznu, već kao priliku za rast.
Treće sredu po Vaskrsu, reči ruskog svetitelja i velikog duhovnika iz 19. veka, iz njegove knjige "Misli za svaki dan u godini", otkrivaju duboku istinu – ne vidiš uvek svoju unutrašnju stvarnost, ali Bog je taj koji sve poznaje.
Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti.
Svetac iz 7. veka razotkriva duboki smisao duhovnih napada – nisu kazna, već Božanski put ka mudrosti, smirenju i istinskoj svetosti. Otkrijte kako i zašto nas upravo padovi i borbe vode ka večnom dobru.
Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju.
Patnje mogu biti prilika za duhovni rast i iskušenje koje vodi ka dubljem razumevanju života i postojanja.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Kako nas drevni spisi vode ka unutrašnjem miru, duhovnoj snazi i životu ispunjenom ljubavlju, smirenjem i molitvom.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U svojoj knjizi za drugu nedelju Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o duhovnim borbama koje prate pokajanje, pozivajući nas da ustrajemo uprkos iskušenjima koja dolaze.
U svojoj knjjizi za četvrtak mesopusne sedmice, Sveti Teofan Zatvornik nas vodi ka razumevanju pobede koja nije borba sa spoljnim svetom, već sa našim unutrašnjim preprekama i vezama sa svetovnim iskušenjima.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.