JEVANĐELJE ZA SUBOTU, 28. DECEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 27. subotu po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o čudesnoj moći koju je Gospod dao bezazlenima, a sakrio je od mudrih i razboritih ljudi.
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o čudesnoj moći koju je Gospod dao bezazlenima, a sakrio je od mudrih i razboritih ljudi.
Sveti Teofan nam ukazuje da se istinska mudrost ne nalazi u kompleksnim filozofskim spekulacijama, već u jednostavnom prihvatanju Božje volje i istine koja je jasna svakome ko je spreman da je prihvati s čistom i neiskvarenoj dušom. Prema njegovim rečima, oni koji pokušavaju da obuhvate Božju mudrost pomoću svojih ljudskih razmišljanja, ostaju slepi i zaslepljeni iluzijama. Čak iako naizgled vide, njihovo razumevanje je zamućeno, poput gledanja kroz maglu. Takvi ljudi ne mogu da spoznaju pravi put, već ostaju zaglavljeni u grehu.
Sveti Elevterije bio je rukopoložen u petnaestoj godini za đakona, u osamnaestoj za prezvitera, a u dvadesetoj za episkopa.
Svetitelj je govorio o gresima i načinu na koji se od istih možemo očistiti. On je dao dve instrukcije na tom putu navodeći da su obe podjednako važne
Brak je mala Crkva, kaže otac Oliver Subotić.
Rakitina želja je da ovu deonicu pređe od 23. decembra do 25. januara.
Svetu tajnu krštenja ustanovio je sam Isus Hrist, rekavši svim učenicima: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a i dao je sam primer krstivši se na reci Jordan.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
Sveti Tirs i Levkije bili su građani Kesarije Vitinijske, prvi kršten, a drugi oglašen hrišćanin. Kalinik, pak, bio je žrec idolski.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani.
Reči arhimandrita Amvrosija osvetljavaju put ka telesnom zdravlju i duhovnom miru, otkrivajući kako post i povratak prirodnim vrednostima mogu osloboditi organizam od otrova modernog života.
Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje, rekao je otac Rafailo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.