ON JE BIO IZMOLJEN OD BOGA SUZNIM MOLITVAMA MAJKE NEROTKINJE! Danas je Prepodobni Danilo Stolpnik
U dvanaestoj godini primio je monaški čin, posetio je Simeona Stolpnika i od njega dobio blagoslov.
U dvanaestoj godini primio je monaški čin, posetio je Simeona Stolpnika i od njega dobio blagoslov.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Nepomnjanik u hrišćansstvu predstavljaju zle sile koje, ako zaposednu čoveka, mogu drastično uticati na njegov život,ali i izazivati duhovno posrnuće, ali i mnoge fizičke i mentalne bolesti.
Vladika Arsenije je takođe čestitao i praznik Detinjaca koji je posvećen najmlađima i koji je prvi u nizu dana posvećenih vrednosti porodice, čemu su posvećene tri nedelje uoči praznika rođenja Gospodnjeg.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Carigradski patrijarh u svojoj božićnoj poslanici ističe fundamentalni značaj Ovaploćenja Božje Reči kao događaja egzistencijalnog učešća u božanskoj ikonomiji. Ističe da Božić nije samo emocionalni opit. već preobražavajući ulazak na put bogoslovlja kroz blagodat.
Sveti Teofan poručuje da sve do Hristovog povratka, vreme bude vreme Njegovog stradanja, koje se ne završava sa Njegovom žrtvom na krstu. Iako je Hristos lično stradao u jedno određeno vreme, On nastavlja da strada kroz verujuće, kroz njihovu borbu u veri, kroz njihov odgoj i vaspitanje u hrišćanskom duhu, i kroz stradanja koja dolaze usled spoljašnjih i unutrašnjih neprijateljstava. Sveti Teofan dalje objašnjava da je savez između Boga i verujućih živ, a ne samo apstraktan ili moralni. Hristos, kao Glava, ujedinjen je sa svakim vernikom, tako da sve što oni pate, On takođe deli.
Kada je car stavio na teške muke Minu i Ermogena, tada se javio Evgraf sa rečima: "I ja sam hrišćanin".
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
Na ovaj način pripremamo se za najradosniji hrišćanski praznik Božić i ovo "vezivanje" ima veoma jaku simboliku.
Sveti Teofan naglašava da pravi hrišćanin ne bi trebalo da se bogati samo materijalnim stvarima, već da treba da traži bogatstvo koje dolazi od Boga. On nas poziva da, ukoliko steknemo bogatstvo, to učinimo sa svesti da je sve od Boga, i da ga posvetimo njegovoj službi. U stvari, istinsko bogatstvo je ono koje se deli sa potrebnima, jer je darivanje siromašnima način vraćanja Bogu onoga što nam je On poverio. On poziva na skromnost i odgovornost u upravljanju bogatstvom, ističući da pravi bogataš nije onaj koji akumulira materijalna dobra, već onaj koji se bogati dobrim delima, u službi Boga i ljudi.
Pravedni Joakim i Ana nisu imali dece punih pedeset godina svog braka, a onda im se javio Arhangel Gavrilo i rekao da su im molitve uslišene od Boga i da će dobiti ćerku Mariju.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Tanke, mirisne kore i sočan nadev od praziluka kriju se iza recepta koji ne traži ni kvasac ni rernu, a osvaja već na prvi zalogaj.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.