OVAJ POSAO JE BOGU NAJMILIJI! Starac Tadej je govorio da ga zato od srca treba raditi!
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
Isus je umirao tokom šest sati, nakon najstrašnijih i najužasnijih muka koje su ikada izmišljene.
U pravoslavnom učenju, vrednost čoveka ne meri se spoljnim uspehom, već unutrašnjom borbom i spremnošću da ostane veran istini, čak i kada to znači trpljenje.
Danas praznujemo sećanje na obnovljenje hrama i izvora životvorne vode u Konstantinopolju, kroz koji je Presveta Bogorodica pokazala milost i moć prema nama grešnim.
Pravoslavna tradicija uči da čovek svojim delima učestvuje u večnosti.
Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa.
U pravoslavnom duhovnom iskustvu, posebna pažnja posvećuje se stanju duše.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Isus Hristos je svojim stradanjem na krstu uzeo na sebe grehe sveta, podnevši žrtvu radi spasenja ljudi.
Poseban značaj ima jutarnje prisustvo liturgiji.
Suština Vaskrsa ne nalazi se samo u običajima već u dubokoj poruci koju nosi Vaskrs - u potrebi za pokajanjem, praštanjem i promenom života.
Velika subota jedina subota u godini koja se posti.
Kako je objasnila vernica, ono što je videla na Ostrogu u nedelju pamtiće ceo život.
Mnogi vernici suočavaju se s osećajem da njihove molitve ostaju neuslišene uprkos trudu, suzama i usrdnosti.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Krstić na grudima čuva srce - ne samo simbolično već i duhovno, podsećajući čoveka da svoje misli, reči i dela uskladi s verom koju ispoveda.
Kako nam saopštava Evanđelist Matej, u utorak stradalne nedelje ujutru, Gospod Isus Hristos proveo je u Jerusalimskom hramu gde je poučavao.
Sećamo se dolaska Arhanđela Gavrila, koji je Bogorodici javio blagu vest da će začeti Isusa Hrista.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
U pravoslavnom kontekstu, koren ovog izraza povezuje se sa grčkom rečju hagios, što znači sveti, kao i sa izrazom Hagion Oros, jednim od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Lazareva subota zato predstavlja uvod u stradanja, ali i u konačnu pobedu - vaskrsenje.
Kada se misli umnože, a srce izgubi mir, tada i najmanji teret postaje težak, a svakodnevica mučna.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
U pravoslavnoj tradiciji, post je vekovima čuvan kao dragoceno sredstvo očišćenja.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Crkva je dodelila titulu bogoslov samo trojici ličnosti: Jovanu - Hristovom apostolu, Grigoriju - borcu za pravoslavno ispovedanje Svete Trojice, i Simeonu - pesniku Božje ljubavi.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Apostol Pavle nas uči: "Ako čovek upadne u kakvo sagrešenje, ispravljajte ga duhom krotkosti", podseća otac Georgije.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Ustoličenje Sare Malali pokrenulo je raspravu u hrišćanskom svetu o ulozi žena u Crkvi, ali stav pravoslavlja ostaje nepromenjen već dva milenijuma.
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Sveto pismo nudi dublji i celovitiji pogled na zdrav način života - onaj koji obuhvata i telo i dušu, ali pre svega unutrašnje stanje čoveka.
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
U pravoslavnoj tradiciji, molitva zauzima centralno mesto u očuvanju porodičnog jedinstva.
Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
Prema pravoslavlju, veza između živih i upokojenih ne prekida se smrću, već se nastavlja kroz molitvu, sećanje i ljubav.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Sveta tajna braka gubi na značaju, a problemi koji su nekada rešavani strpljenjem i verom, sada se često završavaju razlazom.
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Sećanje na upokojene prirodan je deo života i vere.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
Iza obećanja o "tajnim znanjima" često se kriju strah, nemir i duhovna pometnja — a mitropolit pirejski ukazuje na posledice koje ne treba ignorisati.
Pomenuti na liturgiji nekoga ko nema nikoga da ga se seti - to je čin istinske milosti.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".