ZAŠTO NEKI LJUDI NIKAKO NE MOGU DA NAPREDUJU: Otac Aleksandar o zaglavljivanju u tuđem blatu i kako to prevazići
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Patrijarh Ilija II je prethodne noći primljen na odeljenje intenzivne nege u Tbilisiju, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti.
Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Vernici iz Rusije, Belorusije i Ukrajine dobijaju stalno mesto bogosluženja u Emiratima, uz punu saglasnost Antiohijske patrijaršije, pod čijom jurisdikcijom se nalazi ova teritorija.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Kandilo se postavlja pred ikone i predstavlja stalni znak molitve i prisustva Božje svetlosti u domu.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
Patrijarh aleksandrijski pozvao je poglavare Jerusalimske i Antiohijske patrijaršije, šaljući snažnu poruku jedinstva i molitve dok rat, humanitarna katastrofa i političke tenzije ugrožavaju hrišćanske zajednice u regionu.
Kada se sav smisao života svede samo na uspeh, zaradu ili svakodnevnu užurbanost, čovek lako izgubi mir i radost.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Na predavanju u Šidu sveštenik SPC govorio je o poreklu ovog pokreta među vernicima, ulozi Svetog vladike Nikolaja u njegovom ocrkovljenju i značaju posta i molitve kao temelja duhovnog života u Crkvi.
Ova istina nije samo teološki izraz, već temelj vere, jer objašnjava na koji način je Bog stupio u istoriju i spasao čoveka.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Za crkvu, ovo nije dan za verski obred, već se naglasak stavlja na poštovanje žene kao majke i supruge tokom cele godine.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
U pravoslavnom duhu, osuda se ne smatra tek ljudskom manom, već dubokom ranom duše koja udaljava od Boga.
Post nije cilj sam po sebi, već sredstvo da se čovek oslobodi robovanja strastima i nauči da vlada sobom.
Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
Priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.
Podvižnik svetogorskog manastira Vatoped objašnjava kako strpljenje i vera donose spokojstvo duše, tela i duha, čak i u najtežim situacijama.
Delovanje demona, prema učenju crkve, nije uvek dramatično i vidljivo - naprotiv, najčešće je tiho, skriveno i prilagođeno slabostima svakog čoveka.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Svaki susret sa drugim čovekom prilika je da pokažemo kakvi smo u dubini duše.
Posebna pažnja tokom posta posvećuje se i odnosima među ljudima.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Mi, naglašava otac Ljubo, ne služimo bogu vatre!
Iako se na prvi pogled čini da su odmor, slobodno vreme i lični izbor dovoljni da ispune čoveka, iskustvo pokazuje da najveći broj ljudi baš nedeljom se bore sa osećajem tuge, nemira i neispunjenosti.
Post i uzdržanje zato nisu tek spoljašnja pravila niti prolazne duhovne vežbe, već put ka očuvanju unutrašnje ravnoteže, trezvenosti i duševnog mira.
Teodorova subota je pokretni pravoslavni praznik u crkvenom kalendaru - svake godine se obeležava drugog datuma, u zavisnosti od toga kad počinje Vaskršnji post.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Anđeo čuvar je svedok naših padova, ali i naših dobrih namera.
Često ih mešaju zbog njihove uloge u obredima, jer su oboje povezani sa molitvom, istakao je Đurđević.
Sveti oci vekovima su upozoravali da čovek nije odgovoran samo za svoja dela, već i za ono što dopušta da se zadrži u njegovom umu.
Duhovnici su kroz vekove ukazivali da se iza spolja vidljivih grehova često kriju dublji, prikriveniji i podmukliji poroci.
Pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Kao majka Gospoda Isusa Hrista, Bogorodica je najbliža Bogu od svih ljudi, ali i najbliža svakom čoveku koji joj se obraća sa verom i nadom.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U pravoslavlju se o samom činu egzorcima malo priča.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".