Duhovna riznica 20.10.2026 | 10:42

KAKAV OTAC TREBA DA BUDE: Osam osobina koje Sveto pismo izdvaja kao najvažnije

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
KAKAV OTAC TREBA DA BUDE: Osam osobina koje Sveto pismo izdvaja kao najvažnije
Magnific / senivpetro, Gemini

Sveštenik Jevgenije Murzin izdvojio je biblijske priče koje otkrivaju kako otac treba da voli, vaspitava, savetuje i usmerava svoju decu, a da pritom sačuva njihovo poverenje i poštuje njihovu slobodu.

Kakav treba da bude dobar otac? Strog ili popustljiv? Brižan i zaštitnički nastrojen ili spreman da detetu pruži slobodu i prepusti mu da samo donosi odluke? Odgovore na ova pitanja nudi sveštenik Jevgenije Murzin, koji podseća da Biblija ne sadrži gotova uputstva za vaspitanje dece, ali donosi brojne priče iz kojih možemo da naučimo šta znači biti dobar otac. Na osnovu tih biblijskih primera izdvojio je osam osobina koje bi svaki otac trebalo da neguje.

1. Voli dete i kada pogreši

(Priča o bludnom sinu; Lk 15, 11-32)

Mlađi sin zatražio je od oca svoj deo nasledstva, otišao od kuće i potrošio sav novac. Kada se vratio, otac mu je potrčao u susret, zagrlio ga i priredio gozbu u čast njegovog povratka. Nije mu prebacivao zbog ranijih grešaka niti je tražio da najpre dokaže da se promenio.

U ovoj priči Hristos govori o Božjoj ljubavi prema čoveku. Milosrdni otac istovremeno je primer svim roditeljima. Dete treba da zna da će ga kod kuće uvek čekati ljubav, šta god da mu se dogodi i kakve god greške da napravi. Čak i kada otac ne odobrava postupke sina ili ćerke, njegova ljubav ostaje nepromenjena.

2. Ume da sasluša dete

(Dvanaestogodišnji Isus u jerusalimskom hramu; Lk 2, 41-52)

Kada je dvanaestogodišnji Isus ostao u Jerusalimu, gde je Sveta porodica došla na praznik, Marija i Josif tražili su Ga tri dana. Kada su Ga pronašli u hramu, čuli su neočekivan odgovor: Njemu valja biti u onome što pripada Njegovom Ocu. Jevanđelista Luka napominje da roditelji tada nisu razumeli Njegove reči. Ipak, nisu se raspravljali s Njim niti su insistirali na dodatnom objašnjenju. Marija i Josif poveli su Sina i vratili se s Njim kući.

Ova priča sadrži važnu pouku za roditelje. Kako dete odrasta, tako razvija sopstvena interesovanja, uverenja i životne ciljeve koje roditelji ponekad teško razumeju. Dobar otac nastoji da sasluša dete i shvati šta mu je zaista važno. Tako pokazuje da poštuje njegovu ličnost i dopušta mu da postepeno izgradi sopstveni pogled na svet.

3. Vaspitava sopstvenim primerom

(Pravedni Josif Zaručnik; Mt 1, 18-25; 2, 13-23)

Jevanđelje nije sačuvalo nijednu Josifovu izgovorenu reč, ali nam govori o njegovim delima. Prihvatio je Mariju i Mladenca, brinuo o njihovoj bezbednosti, sklanjao porodicu od Irodovog progonstva i izdržavao je svojim radom. Josif je bio drvodelja, a u Jevanđelju se i za samog Isusa kaže da je drvodelja (Mk 6, 3).

Deca mnogo uče posmatrajući roditelje u svakodnevnom životu. Otac može da govori o poštenju, odgovornosti i brizi za bližnje, ali njegove reči imaju pravu težinu tek kada ih potvrđuje svojim ponašanjem. Način na koji se odnosi prema supruzi, obavlja posao i postupa s drugim ljudima pokazuje detetu kako se te vrline primenjuju u životu.

4. Poučava s ljubavlju i strpljenjem

(Knjiga Priča Solomonovih; Prič 4, 1-4; 22, 6)

U Knjizi Priča Solomonovih otac se obraća svojim sinovima: „Slušajte, djeco, nastavu očevu, i pazite da biste poznali razum“ (Prič 4, 1).

On se priseća pouka koje je i sam dobijao od svog oca, a zatim stečenu mudrost prenosi svojoj deci. Tako se iskustvo i znanje prenose s jednog naraštaja na drugi.

Vaspitanje zahteva vreme i strpljenje. Dobar otac objašnjava detetu zašto je važno da postupi na određeni način, pomaže mu da razlikuje dobro od zla i uči ga da preuzima odgovornost za svoje odluke. Razume da jedan razgovor često nije dovoljan i da će dete neke pouke shvatiti tek kada odraste. Zato su strpljenje i sposobnost da se pruži dobar savet podjednako važni.

5. Ne ponižava decu i ne izaziva u njima ogorčenost

(Poslanica apostola Pavla Efescima; Ef 6, 4)

„I vi, oci, ne razdražujte djece svoje, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjem“, piše apostol Pavle. Slična pouka nalazi se i u Poslanici Kološanima: „Oci, ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje“ (Kol 3, 21).

Otac ima autoritet, ali način na koji ga koristi mora da bude prožet ljubavlju, obzirom i odgovornošću. Stalni prigovori, podsmevanje, nepravedne kazne i preterani zahtevi mogu da naruše detetovo samopouzdanje i oslabe njegovo poverenje u roditelje. Biblijska pouka poziva oca da svoje zahteve prilagodi detetovim mogućnostima, da primećuje njegov trud i da ga poštuje čak i onda kada mora da bude strog.

6. Brine o porodici i štiti je od opasnosti

(Bekstvo Svete porodice u Egipat; Mt 2, 13-15)

Kada je saznao da Irod namerava da pogubi Mladenca Isusa, Josif je noću poveo Mariju i Bogomladenca u Egipat. Napustio je svoj dom i krenuo u tuđu zemlju kako bi ih zaštitio od opasnosti.

Briga o porodici podrazumeva spremnost da se preuzme odgovornost za njenu dobrobit. To znači obezbediti osnovne materijalne potrebe, truditi se da dom bude mesto mira i sigurnosti i pružiti detetu podršku kada se suoči s problemima. Dobar otac primećuje kada je njegovim bližnjima potrebna pomoć i nastoji da učini sve što može kako bi se osećali sigurno.

7. Moli se za svoju decu

(Pravedni Jov; Jov 1, 4-5)

Na početku Knjige o Jovu saznajemo da su se njegova odrasla deca okupljala jedni kod drugih na porodičnim gozbama. Po završetku prazničnih dana Jov je prinosio žrtve Bogu za svakoga od njih, brinući se da neko od njegove dece možda nije sagrešio. Sveto pismo naglašava da je to činio redovno.

Očeva briga ne prestaje kada deca odrastu i počnu da vode samostalan život. Roditelji više ne mogu da ih zaštite od svake opasnosti, spreče svaku grešku niti odlučuju umesto njih. Ipak, mogu da nastave da se mole za svoju decu i traže od Boga da im podari mudrost, snagu i pomoć u životnim iskušenjima.

8. Dopušta detetu da samostalno bira svoj put

(Priča o bludnom sinu; Lk 15, 11-32)

Na kraju se ponovo vraćamo priči o bludnom sinu. Njen početak jednako je važan kao i završetak. Otac zna da mlađi sin još nije dovoljno zreo da odgovorno raspolaže nasledstvom. Ipak, kada sin odluči da napusti dom, otac ga ne zadržava silom niti pokušava da mu nametne svoju volju. Dopušta mu da ode i suoči se s posledicama svoje odluke.

Kako dete odrasta, menja se i uloga oca. Dolazi trenutak kada sin ili ćerka treba samostalno da izaberu životni put i preuzmu odgovornost za svoje odluke. Dobar otac priprema dete za samostalan život, a kada za to dođe vreme, prihvata da ono ima pravo da odlučuje o svojoj budućnosti. Pritom ostaje oslonac kome dete uvek može da se obrati za savet, podršku i pomoć.

BONUS VIDEO