Kada čovek stane pred sveštenika da se ispovedi, često ga sputava unutrašnji glas koji šapuće: „Ćuti, ne srami se, nekako će proći.“ Taj glas, međutim, nije ništa drugo do zamka gordosti koja nas vezuje i ne dozvoljava da iskreno izgovorimo: „Grešan sam.“
Upravo o tome govori Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi “Misli za svaki dan u godini”, za petak prve sedmice Velikog posta, pozivajući vernike da se oslobode straha od ljudskog suda i stanu pred Boga sa smirenjem. „Otkrij svoju sramotu da bi se umio, pokaži svoje rane da bi se iscelio“, savetuje on, naglašavajući da samo iskreno pokajanje otvara vrata Božije milosti. Što više čovek bude spreman da bezosećajno raskrili sopstvene slabosti, to će Gospod pokazati veću sažaljivost, darujući mu slatko osećanje pomilovanja i duhovnog olakšanja.
Otkrij svoju sramotu da bi se umio, pokaži svoje rane da bi se iscelio, kaži sve nepravde svoje da bi se opravdao. Što bezosećajniji budeš bio prema sebi, veću će sažaljivost Gospod na tebi projaviti, te ćeš otići sa slatkim osećanjem pomilovanja. To i jeste blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista, koja se daje onima koji sebe smiravaju iskrenim ispovedanjem svojih grehova.”
Na Zadušnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svak idan u godini upozorava da nema drugog trenutka za pokajanje osim sadašnjeg – jer niko ne zna kada će se njegov život završiti.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik u Nedelji mesopusnoj poziva nas na trenutnu promenu, pre nego što bude prekasno.
U svom zapisu za utorak prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik govori o unutrašnjem stvaranju duše, njenom pročišćenju i uzrastanju u vrlini.
Duboka pouka koju nam svetac daje u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godinu za četvrtak prve sedmice Velikog posta nosi savet za uspešnu duhovnu obnovu.