Svaka Božja reč nosi težinu stvaranja i red koji drži svet. Vladika Nikolaj Velimirovič u svojoj besedi za utorak Strasne sedmice podseća da sve što postoji, od svetlosti do čoveka, od zvezdanog svoda do najsitnijeg biljnog lista, dobija svoj oblik i postojanje snagom reči Božje.
Iako vidljivi svet sledimo razumom i iskustvom, ono nevidljivo i nepojmljivo upravlja čudima koja nadilaze ljudsku misao, od bezmužnog začeća Hrista do samog čuda postojanja. Ova beseda nas vodi ka razumevanju da reč Božja ne poznaje granice i da je u Njoj sve moguće.
Beseda o svemogućstvu reči Božje
U Boga je sve moguće što reče. (Lk. 1, 37)
I reče Bog da bude svetlost i bi svetlost: Dok Bog ne reče, svetlosti ne bi. Niti ma koga bi ko bi znao šta je to svetlost, dok Bog ne reče i dok svetlost ne posta. Isto tako, kad Bog reče, onda posta voda i suha zemlja, i svod zvezdani, i bilje, i životinje, najzad i čovek. Dok Bog ne reče, ništa od svega toga ne bi, niti ma koga bi osim Boga, ko bi znao da sve to može postojati. Silom reči svoje Bog stvori sve što se stvori na zemlji i na nebu. Što god Bog zahoće da bude, i rekne da to bude, to mora da bude, i ne može a da ne bude, jer je reč Božja neodoljiva i stvaralačka. Stvorenje sveta veliko je čudo reči Božje.
Stvorivši sve tvari, Bog je opet rečju Svojom postavio red i način postojanja svih tvari i ophođenja i odnošaja tvari prema tvari. I taj red i način što Bog postavi veliko je čudo reči Božje.
No postoji red i način među tvarima, vidljivi i dokučivi za nas ljude, a postoji red i način nevidljivi i nedokučivi. Po tome nevidljivom i nedokučljivom redu i načinu, koji je tajna u Svetoj Trojici, desiše se i dešavaju se one pojave koje ljudi nazivaju naročitim čudesima. Jedna takva pojava jeste bezmužno začeće Gospoda Isusa Hrista u utrobi Presvete Deve Marije. To izgleda upadica u vidljivi i dokučljivi red i način, no to nije nikakva upadica za nevidljivi i nedokučljivi red i način.
To rođenje vaistinu je veliko čudo, valjda najveće čudo koje je nama smrtnim otkriveno. No i sav stvoreni svet je čudo, i sav vidljivi i dokučljivi red i način je čudo, i svukoliko to čudo postalo je rečju Božjom, dakle onako isto kao što se i Gospod začeo u devičkoj utrobi. I ovo i ono zbilo se silom reči Božje.
Zato divni Gavril i odgovara Prečistoj na njeno pitanje, koje je pitanje svih pokolenja: kako to može biti, odgovara joj: u Boga sve je moguće što reče.
O Gospode Bože, Stvoritelju naš, besmrtni i postojani Čudotvorče, urazumi naš razum da više ne sumnja no da veruje, i urazumi naš jezik da više ne pita nego da Tebe proslavlja. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za nedelju 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako dela Isusa otvaraju oči i menjaju način na koji vrednujemo sopstvene napore.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.
U besedi za sredu 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da svi narodi moraju stati pred Hrista, a ono što danas odlučimo o veri oblikuje večnu sudbinu svakog od nas.