Čovek može da pronađe put iz tame, da ugleda svetlost Hristovu i ipak ponovo krene putem kojim je nekada išao. Upravo taj bolni povratak u staro vladika Nikolaj Velimirović posmatra kroz reči apostola Petra, upozoravajući da onaj ko je jednom spoznao istinu ne može ravnodušno da joj okrene leđa. U besedi za subotu 10. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj govori o slabosti čoveka, ali i o opasnosti svesnog udaljavanja od Hrista. Svetitelj podseća koliko je dragoceno sačuvati svetlost jednom kada je pronađemo.
Beseda o bedi onih koji priđu Hristu pa odstupe
"Jer ako odbjegnu od nečistote sveta poznanjem Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga." (II Pet. 2, 20)
Svetlo je sunce, braćo, no još su svetlije reči apostolske. Sunce obasjava tela, braćo, a duše ne može da obasja, dok reči apostolske obasjavaju duše. Sva uzvišenja duše i sve ponore njene apostol vidi jasno, pa nam ih osvetljava iz žarke ljubavi, da bi nas izveo na čisti put spasenja.
Dve velike pouke daje nam on u nekoliko reči. Prva pouka: od nečistote ovoga sveta ne može se drukčije pobeći osim kroz poznanje Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista. Pre svega bez poznanja Gospoda Isusa ne može se videti ni poznati nečistota ovoga sveta, a potom bez poznanja Gospoda Isusa čovek se ne može očistiti od te nečistote.
Druga pouka: kada čovek poznanjem Gospoda Isusa odbegne od nečistote ovoga sveta, pa se opet zaplete u nju, onda mu poslednje bude gore od prvoga. Jer poznavši svetlost on se ponovo vraća u mrak, i mrak biva još mračniji; i poznavši pravdu on ponovo tone u nepravdu, i kazna biva još strašnija; i poznavši svetinju on ponovo pada u životinjstvo, i životinja biva još jarosnija. Apostol se sveti ne ustručava da ovo povraćanje nazad sravni sa psom koji se povraća na svoju bljuvotinju, i sa svinjom koja okupavši se ponovo silazi u kaljužu.
Ko je poznao Gospoda Isusa, taj je poznao sve što mu treba za spasenje; dobio je dogled, da vidi nečistotu, i laž, i nepravdu, i dobio je silu da uteče od svega toga. Neka se ne povraća, dakle, da ga večna smrt ne proguta. Neka ne kuša Boga bezbroj puta. Jer ako je Bog bio brz da ga spase prvi put, biće sporiji drugi put, i još sporiji treći put. O kako su svetle reči apostolske, braćo moja!
O Gospode Isuse, Spasitelju svemoćni i sveblagi, ne odstupi od nas u časovima slabosti, i izbavi nas kada nas nečistote sveta ponovo povuku sebi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za petak 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera nije samo običaj ili forma, već put ka spasenju duše, upozoravajući na opasnost njenog zanemarivanja.
U besedi za ponedeljak 8. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poziva vernike da traže ono što ne prolazi i što čoveka priprema za Carstvo Božje.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvažnijem izboru svakog čoveka: da li će ostati duhovno nepomičan i prazan ili će svoj život graditi na veri, ljubavi i zajednici sa Bogom.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.