ČITANJE BIBLIJE ZA 18. MART: Odlomak iz Svetog pisma za utorak treće sedmice posta
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
U ovim Jevanđeljima se govori o čudima Isusa Hrista, ali i o važnoj poruci koju ima za narod.
Jevanđelje Marko, začalo 31 (7,31-37)31. I opet iziđe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more Galilejsko kroz krajeve dekapoljske. 32. I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku. 33. I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotače se jezika njegova; 34. i pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: „Efata”, to jest, otvori se! 35. I odmah mu se otvori sluh, i razdreši se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno. 36. I zabrani im da nikome ne kazuju; ali što im više zabranjivaše to oni većma razglašavahu. 37. I veoma mnogo se divljahu govoreći: „Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i neme da govore.”
Jevanđelje Jovan, začalo 16 (5,24-30)24. Zaista, zaista vam kažem: „Ko moju reč sluša i veruje Onome koji me je poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijeg, i čuvši ga oživeće. 26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; 27. I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovečiji. 28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg, 29. I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. 30. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
Knjiga proroka Isaije najavljuje dolazak danâ Božijeg gneva, kada će se zemlja treseti pod njegovim gnevom, a svetlost neba neće više obasjavati zemlju. U ovom odlomku otkrivamo neizbežni trenutak kada se božja pravda sledi, a svi grešnici suočavaju sa sudbinom.
"Jer si bio krepost ubogome, krepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid".
Tada će Gospod pokarati mačem svojim ljutim i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru.
"Eto postao si zdrav, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi."
"Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji".
Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda nameru, koji rade u mraku i govore: „Ko nas vidi?” i „Ko nas zna?”
"Budite vi, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski."
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.