OVO JE NAJVEĆA ZABLUDA U PRAVOSLAVLJU! Otac Goran objasnio kako radimo protiv naših upokojenih, a da toga nismo ni svesni!
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
U besedi za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na to kako smer srca određuje ono što čovek vidi i zašto se smisao prepoznaje tek kada se pogled podigne iz prolaznosti ka večnom izvoru života.
U jednoj kratkoj rečenici sadržano je upozorenje koje se tiče svakodnevnih odluka, tuđih uticaja i unutrašnjeg rasula koje ljudi često ne prepoznaju na vreme.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Rečenice iz dela arhimandrita Jovana Radosavljevića donose prikaz stradanja Svetih novomučenika i njihovog mesta u crkvenom pamćenju.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
U besedi za utorak 2. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači reči apostola Pavla o vaskrsenju, uz sliku novog života koji ne briše čoveka, već ga preobražava u nešto što nadilazi truležnost i kraj.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije ideja, već živa sila koja se pokazuje kroz odnos prema bližnjem.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Pored glavnog svetitelja dana, Crkva molitveno proslavlja i Svetog Stefana Visokog, sina kneza Lazara, čuvenog despota, viteza, ktitora Manasije i jednog od najvećih srpskih književnika srednjeg veka.
Bila je supruga svetog kneza Lazara, majka svetog despota Stefana i žena koja je u najtežim danima srpske istorije preuzela odgovornost za opstanak države i vere.