Gledajući čudesa tokom njihovog stradanja, mnogi su prešli u hrišćanstvo: Danas su Sveti mučenici Akindin, Pigasije i drugi s njima
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa velikim poštovanjem i ljubavlju obeležavaju praznik posvećen ovom svecu, čije čudotvorne mošti počivaju u Carigradu, dok njegova svetlost i pobožnost i danas vernicima osvetljavaju put duhovnog života.
Sveti Evdokim potekao je iz porodice duboko posvećenih vernika, Vasilija i Evdokije, a živeo je u vreme cara Teofila, ispisujući stranice svog života vrlinama i dobrotom.
Kao mladi oficir u vojsci, Evdokim je isijavao čistoću i posvećenost. Živeći u skladu sa zapovestima jevanđelskim, čuvao je svoju nevinost i izbegavao razgovore s bilo kojom ženom osim svoje majke. Klonio se svakog praznoslovlja, a njegova milosrdna dela prema bednima, kao i posvećenost čitanju sveštenih knjiga i molitvama Bogu, predstavljaju uzor svakom verniku.

Zbog njegovih izuzetnih vrlina, car ga je postavio za vojvodu Kapadokijskog. Na tom visokom položaju, Evdokim se starao da bude pravedan pred Bogom, kao i pred ljudima.
Ovaj pobožni mučenik svoj ovozemaljski život skončao je mlad, u svojoj 33. godini, ali je njegovo telo ostalo bez znakova truljenja čak i nakon 18 meseci. Ovo čudo i očigledna svetost njegovih moštiju posvedočili su njegovu nebesku milost. Telo Svetog Evdokima kasnije je preneseno u Carigrad i položeno u Crkvu Svete Bogorodice, koju su njegovi roditelji sagradili u znak zahvalnosti.
Praznik Svetog mučenika Evdokima trenutak je refleksije i duhovnog osveženja za sve one koji teže životu u skladu sa Božjim zapovestima, da kroz njegov primer prepoznaju put ka pravdi, milosrđu i duhovnom uspinjanju.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Uz svečanu liturgiju i litiju kroz narod, vernici će moći da se prvi put poklone i delićima moštiju Svete Petke, pronađenim u manastirskoj riznici.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Skriveno u podnožju planine Jelice, ovo sveto mesto privlači hiljade vernika koji dolaze sa nadom da pronađu isceljenje. Mošti Svetog Jovana Stjeničkog i voda sa svetog izvora poznati su po čudima koja su ovde zabeležena.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.