Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa velikim poštovanjem i ljubavlju obeležavaju praznik posvećen ovom svecu, čije čudotvorne mošti počivaju u Carigradu, dok njegova svetlost i pobožnost i danas vernicima osvetljavaju put duhovnog života.
Sveti Evdokim potekao je iz porodice duboko posvećenih vernika, Vasilija i Evdokije, a živeo je u vreme cara Teofila, ispisujući stranice svog života vrlinama i dobrotom.
Kao mladi oficir u vojsci, Evdokim je isijavao čistoću i posvećenost. Živeći u skladu sa zapovestima jevanđelskim, čuvao je svoju nevinost i izbegavao razgovore s bilo kojom ženom osim svoje majke. Klonio se svakog praznoslovlja, a njegova milosrdna dela prema bednima, kao i posvećenost čitanju sveštenih knjiga i molitvama Bogu, predstavljaju uzor svakom verniku.
Printscreen/Youtube/Televizija Hram
Celivanje ikone
Zbog njegovih izuzetnih vrlina, car ga je postavio za vojvodu Kapadokijskog. Na tom visokom položaju, Evdokim se starao da bude pravedan pred Bogom, kao i pred ljudima.
Ovaj pobožni mučenik svoj ovozemaljski život skončao je mlad, u svojoj 33. godini, ali je njegovo telo ostalo bez znakova truljenja čak i nakon 18 meseci. Ovo čudo i očigledna svetost njegovih moštiju posvedočili su njegovu nebesku milost. Telo Svetog Evdokima kasnije je preneseno u Carigrad i položeno u Crkvu Svete Bogorodice, koju su njegovi roditelji sagradili u znak zahvalnosti.
Praznik Svetog mučenika Evdokima trenutak je refleksije i duhovnog osveženja za sve one koji teže životu u skladu sa Božjim zapovestima, da kroz njegov primer prepoznaju put ka pravdi, milosrđu i duhovnom uspinjanju.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Skriveno u podnožju planine Jelice, ovo sveto mesto privlači hiljade vernika koji dolaze sa nadom da pronađu isceljenje. Mošti Svetog Jovana Stjeničkog i voda sa svetog izvora poznati su po čudima koja su ovde zabeležena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.