Kako je proslavljen Nikoljdan u Istočnom Sarajevu
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Predstava o Ocu Justinu Ćelijskom, izvedena u okviru „Tešnjarskih večeri“, oživela je sećanje na velikog svetitelja, dok je Eparhija valjevska ovim zaokružila obeležavanje jubileja duhovnog vođe, čija molitva vodi vernike ka ljubavi prema Bogu, otadžbini i bližnjima.
Tokom tradicionalnih „Tešnjarskih večeri“, u porti Hrama Pokrova Presvete Bogorodice izveden je dramski komad „Prepodobni Otac Justin Ćelijski – riznica dobara i premudrosti“. Ovim umetničkim delom, Eparhija valjevska ne samo da je obeležila jubilej velikog duhovnika, već je njegov lik i delo trajno utkala u sećanje sugrađana, osvetlivši ga svetlom molitvenog nasleđa.
Episkop valjevski Isihije, otvarajući ovaj svečani skup, podsetio je prisutne na značaj ljubavi u hrišćanskom životu, govoreći:
- Ljubav uvodi čoveka u dubine Božje… Ljubav je suština Boga.
Ove reči, duboko utisnute u žitije Justina Ćelijskog, podsećaju nas, u godini kada slavimo njegove jubileje – 130 godina od rođenja, 45 od prestavljenja Gospodu i 10 godina od prenosa njegovih moštiju – na važnost svedočenja ljubavi prema Bogu, otadžbini i bližnjima.
U svetlu ovih reči, vladika Isihije je naglasio da su uz avu Justina stasali mnogi veliki arhijereji i duhovnici, čije su molitve poput tavorske svetlosti obasjavale srca vernika širom sveta.
- Mi, njegovi zavičajci, udostojeni smo da sve povedemo u slavljenje njegovih jubileja. Jubileja, koji postoje zbog nas, da se duboko zagledamo u sebe, jedni u druge i, nadahnuti makar jednim slovom njegovog grandioznog zaveštanja, pružimo ruke Gospodu, sa verom, nadom i ljubavlju čekajući zagrljaj u koji je Otac Justin primljen. Neka bi se njegovim svetim molitvama i na nas milost Božja izlila - poručio je vladika Isihije, pozivajući prisutne na duhovno produbljenje kroz dela ovog svetitelja.
Dramski komad, koji je svoju beogradsku premijeru doživeo ranije ove godine, prvi put je izveden u Valjevu, na sceni u porti najstarijeg hrama u gradu. Scenario za ovu umetničku interpretaciju života Oca Justina napisao je Dušan Stokanović, dramatizaciju je uradila Ivana Dimić, dok je režiju potpisao Sava Mirić.
Glumci Andrej Šepetkovski, Đorđe Kreća i Milena Jakšić, uz podršku crkvenog hora Emanuil, pod dirigentskom palicom Vanje Urošević, oživeli su likove iz života svetitelja, uključujući i njegovu duhovnu braću i sestre – igumanije Saru i Glikeriju, kao i uglednog srpskog naučnika i prosvetitelja Vladetu Jerotića.
Sestrinstvo manastira Ćelije, predvođeno igumanijom mati Glikerijom, koje je prisustvovalo ovoj predstavi, darovalo je svim prisutnima knjižicu o avi Justinu, čime je zaokruženo ovo sećanje na velikog duhovnika i svečanost jubileja u Valjevu.
Ovaj događaj je još jednom potvrdio neprolaznu vrednost nasleđa Prepodobnog Justina Ćelijskog i snagu umetnosti u prenošenju njegovog duhovnog zaveštanja novim generacijama.



U hramu Svetog Save na Vračaru, episkop valjevski Isihije služio je akatist, dok su hiljade vernika u molitvi prilazile kivotu svetitelja čije privremeno prisustvo u prestonici je donelo duhovnu utehu i radost.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
Crkva nas podseća da jedini istinski poznavalac ljudskog srca jeste Bog.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.