Predstava o Ocu Justinu Ćelijskom, izvedena u okviru „Tešnjarskih večeri“, oživela je sećanje na velikog svetitelja, dok je Eparhija valjevska ovim zaokružila obeležavanje jubileja duhovnog vođe, čija molitva vodi vernike ka ljubavi prema Bogu, otadžbini i bližnjima.
Tokom tradicionalnih „Tešnjarskih večeri“, u porti Hrama Pokrova Presvete Bogorodice izveden je dramski komad „Prepodobni Otac Justin Ćelijski – riznica dobara i premudrosti“. Ovim umetničkim delom, Eparhija valjevska ne samo da je obeležila jubilej velikog duhovnika, već je njegov lik i delo trajno utkala u sećanje sugrađana, osvetlivši ga svetlom molitvenog nasleđa.
Episkop valjevski Isihije, otvarajući ovaj svečani skup, podsetio je prisutne na značaj ljubavi u hrišćanskom životu, govoreći:
- Ljubav uvodi čoveka u dubine Božje… Ljubav je suština Boga.
Ove reči, duboko utisnute u žitije Justina Ćelijskog, podsećaju nas, u godini kada slavimo njegove jubileje – 130 godina od rođenja, 45 od prestavljenja Gospodu i 10 godina od prenosa njegovih moštiju – na važnost svedočenja ljubavi prema Bogu, otadžbini i bližnjima.
SPC/Eparhija valjevska
Pozorišni komad izveden je u u porti Hrama Pokrova Presvete Bogorodice
U svetlu ovih reči, vladika Isihije je naglasio da su uz avu Justina stasali mnogi veliki arhijereji i duhovnici, čije su molitve poput tavorske svetlosti obasjavale srca vernika širom sveta.
- Mi, njegovi zavičajci, udostojeni smo da sve povedemo u slavljenje njegovih jubileja. Jubileja, koji postoje zbog nas, da se duboko zagledamo u sebe, jedni u druge i, nadahnuti makar jednim slovom njegovog grandioznog zaveštanja, pružimo ruke Gospodu, sa verom, nadom i ljubavlju čekajući zagrljaj u koji je Otac Justin primljen. Neka bi se njegovim svetim molitvama i na nas milost Božja izlila - poručio je vladika Isihije, pozivajući prisutne na duhovno produbljenje kroz dela ovog svetitelja.
SPC/Eparhija valjevska
Episkop valjevski Ishije
Dramski komad, koji je svoju beogradsku premijeru doživeo ranije ove godine, prvi put je izveden u Valjevu, na sceni u porti najstarijeg hrama u gradu. Scenario za ovu umetničku interpretaciju života Oca Justina napisao je Dušan Stokanović, dramatizaciju je uradila Ivana Dimić, dok je režiju potpisao Sava Mirić.
Glumci Andrej Šepetkovski, Đorđe Kreća i Milena Jakšić, uz podršku crkvenog hora Emanuil, pod dirigentskom palicom Vanje Urošević, oživeli su likove iz života svetitelja, uključujući i njegovu duhovnu braću i sestre – igumanije Saru i Glikeriju, kao i uglednog srpskog naučnika i prosvetitelja Vladetu Jerotića.
Sestrinstvo manastira Ćelije, predvođeno igumanijom mati Glikerijom, koje je prisustvovalo ovoj predstavi, darovalo je svim prisutnima knjižicu o avi Justinu, čime je zaokruženo ovo sećanje na velikog duhovnika i svečanost jubileja u Valjevu.
Ovaj događaj je još jednom potvrdio neprolaznu vrednost nasleđa Prepodobnog Justina Ćelijskog i snagu umetnosti u prenošenju njegovog duhovnog zaveštanja novim generacijama.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vavilu po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Katolička crkva obeležava Rane Svetog Franje, dok Jevreji danas obeležavaju šesti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U hramu Svetog Save na Vračaru, episkop valjevski Isihije služio je akatist, dok su hiljade vernika u molitvi prilazile kivotu svetitelja čije privremeno prisustvo u prestonici je donelo duhovnu utehu i radost.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.