Stavovi više pomesnih crkava otkrivaju zašto se osporava kanonska valjanost hirotonija i apostolsko prejemstvo arhijereja i sveštenstva PCU.
Poglavar nekanonske Pravoslavne crkve Ukrajine Sergej Dumenko ponovo se osvrnuo na pitanje legitimnosti hirotonija u svojoj crkvenoj strukturi. Odgovarajući u nedavnom intervjuu na pitanje o dijalogu sa Ukrajinskom pravoslavnom crkvom (UPC) i problemu nevažećih rukopoloženja u Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, izjavio je:
- Mi to nikada nećemo prihvatiti, jer smo se borili i borićemo se do kraja - prenosi portal Saveza pravoslavnih novinara.
Ukrajinska pravoslavna crkva više puta je ukazivala na to da je, radi uspostavljanja ravnopravnog dijaloga, neophodno da PCU, pored prestanka otimanja hramova i suočavanja sa nedostacima sopstvenog kanonskog statusa, reši i pitanje sveštenog čina svojih predstavnika.
Sabor u Feofaniji je u svojim odlukama jasno odredio: „Rešiti pitanje kanoničnosti jerarhije PCU, jer je za Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, kao i za većinu pomesnih pravoslavnih crkava, sasvim očigledno da je za priznavanje kanoničnosti jerarhije PCU neophodno obnoviti apostolsko prejemstvo njenih episkopa“.
Dumenko pokušava da ove zahteve predstavi kao ultimatum i deo „rata“, što objašnjava i njegovo obećanje da će se „boriti do kraja“. Međutim, Sabor UPC nije preuveličao problem. Za većinu pomesnih crkava odsustvo sveštenog čina u PCU zaista je, kako je navedeno u saborskim odlukama, „sasvim očigledno“. Od tada su prošle četiri i po godine, ali se ništa nije promenilo.
Naime, ni Carigradska patrijaršija tokom proteklog perioda nije uspela jasno da objasni na koji su način u PCU nastale kanonske hirotonije.
Problem je u tome što je Filaret Denisenko, koji je obavljao ta rukopoloženja, još 1992. godine bio lišen sveštenog čina, a 1997. godine predat anatemi. Sam Filaret je 2019. godine o tome govorio sledeće:
„Ako je vaseljenski patrijarh skinuo sa mene anatemu 2018. godine, da li sam do 2018. bio pod anatemom ili nisam? Ako sam bio pod anatemom, onda to znači da su svi ovi episkopi (PCU, prim. urednika) nevažeći. I Epifanije nije samo mitropolit, on čak nije ni sveštenik. Ako je vaseljenski patrijarh skinuo sa mene anatemu 2018. godine, onda je čitav episkopat nevažeći!“
Time se otvara ključno pitanje: da li je anatema postojala ili nije? Postoje dva pisma patrijarha Vartolomeja upućena patrijarhu Ruske crkve Aleksiju, koja se odnose na Filareta.
„Kao odgovor na odgovarajuću telegramsku poruku i pismo Vašeg Blaženstva, koje veoma volimo i duboko poštujemo, a koje se odnosi na problem nastao u bratskoj Vam Svetoj Ruskoj Crkvi, zbog kojeg je njen Sveti sinod, iz razloga koji su mu poznati, pristupio raščinjenju kijevskog mitropolita gospodina Filareta, donedavno jednog od najistaknutijih članova tog Sinoda, želimo da bratski obavestimo Vašu Ljubav da naša Sveta Velika Hristova Crkva, u potpunosti priznajući isključivu nadležnost Svete Ruske crkve, na čijem ste čelu, u ovom pitanju, saborno prihvata odluke donete u vezi sa pomenutom ličnošću“.
U drugom pismu, koje se odnosi na odluku o anatemi, navodi se:
„Primivši pismo Vašeg Blaženstva, koje veoma volimo i duboko poštujemo, od 6. marta ove godine, zavedeno pod brojem 749, pročitali smo ga sa dužnom pažnjom na zasedanju Svetog i Sveštenog sinoda koji nas okružuje. U njemu obaveštavate našu Presvetu Crkvu o kanonskoj odluci Svetog sinoda na čijem ste čelu, kojom je izrečena kazna anateme Filaretu (Mihailu Denisenku) i Glebu Jakunjinu, kao i o lišavanju sveštenog čina i vraćanju u red mirjana Valentina Rusancova, Adrijana Starine i Joasafa Šibajeva. Primivši k znanju navedenu odluku, obavestili smo o njoj jerarhiju našeg Vaseljenskog prestola i pozvali je da od tog trenutka nema nikakvo crkveno opštenje sa pomenutim licima“.
Iz ovih pisama proizlazi da je Carigradska patrijaršija u potpunosti priznavala i Filaretovo raščinjenje i izrečenu mu anatemu. Može se raspravljati o tome da li je Carigrad kasnije zakonito ili nezakonito skinuo anatemu sa Filareta. Međutim, činjenica da je on od 1997. do 2018. godine bio odlučen od Crkve ne podleže sumnji.
Upravo zato vredi ponovo podsetiti na Filaretove reči:
- Ako sam bio pod anatemom, onda to znači da su svi ovi episkopi (PCU, prim. urednika) nevažeći. I Epifanije […] čak nije ni sveštenik.
Koliko god to izgledalo paradoksalno, sa Filaretovim zaključkom saglasan je čitav niz pomesnih crkava.
Credit: Pacific Press / Sipa Press / Profimedia
Poglavar nekanonske Pravoslavne crkve Ukrajine Sergej Dumenko (Mitropolit Epaifanije)
Albanska crkva
Sada već pokojni poglavar Albanske pravoslavne crkve, arhiepiskop Anastasije, pisao je patrijarhu Vartolomeju:
„Za sve vreme dok je gospodin Filaret bio raščinjen i pod anatemom, on je obavljao nekanonska bogosluženja koja nisu predstavljala važeće Svete tajne. U čitavom Pravoslavlju priznaje se kao osnovno eklisiološko načelo da su hirotonije jeretika i raskolnika, a naročito raščinjenih i od Crkve odlučenih lica, nevažeće kao ’tajne’ obavljene van Crkve. Ovo osnovno načelo neraskidivo je povezano sa pravoslavnim učenjem o Svetom Duhu i predstavlja nepokolebljiv temelj apostolskog prejemstva pravoslavnih episkopa. Uvereni smo da je nedopustivo zanemarivati ovo načelo“.
Govoreći o „hirotonijama za đakona, sveštenika i, konačno, episkopa“ Sergeja Dumenka, arhiepiskop Anastasije postavio je pitanje:
„Postavljamo pitanje: u kojoj meri su hirotonije koje je obavio gospodin Filaret, u vreme kada je bio raščinjen i pod anatemom, mogle naknadno, bez kanonske hirotonije, da steknu blagodatnu delotvornost u Svetom Duhu i istinski pečat apostolskog prejemstva? […] Teško nam je da razumemo kako nešto što je nevažeće i prazno može ’po ikonomiji’ postati ispunjeno blagodaću, kao i na koji način se dela koja su predstavljala očigledno huljenje na Svetog Duha […] naknadno priznaju ’po ikonomiji’“.
Poljska crkva
I episkopat i poglavar Poljske crkve, mitropolit Sava, od samog osnivanja PCU dosledno iznose stav da u toj strukturi nema kanonskih hirotonija.
„Filaret je bio lišen prava da rukopolaže i nema pravo da to pravo prenosi na druge. Mislimo na nekanoničnost rukopoloženja Epifanija, poglavara ove nove ukrajinske crkve“, izjavio je poljski poglavar 2022. godine. „Epifanije je ’rukopoložen’ od strane bivšeg mitropolita Filareta, koji je bio lišen arhijerejske hirotonije, odnosno formalno je bio mirjanin“.
Mitropolit Sava naglasio je da Poljska crkva ne priznaje Filaretova „rukopoloženja“. Pritom je podsetio da je i patrijarh Vartolomej sve do promene svog stava zastupao isti princip.
„Carigradski patrijarh Vartolomej je tokom 22 godine priznavao odluku Moskovske patrijaršije da se mitropolit Filaret liši prava na rukopolaganje i raščini, vrativši ga u status mirjanina kao raskolnika Crkve. Ali su se umešale različite sile: neko je nastojao da ubedi patrijarha Vartolomeja da Ukrajinskoj crkvi, na čelu sa Epifanijem, dodeli autokefalnost“, rekao je mitropolit Sava.
Poljski poglavar istakao je da „sve pravoslavne crkve, uključujući i našu, priznaju da je Filaret bio lišen prava na rukopolaganje i da nema pravo da rukopolaže druge“.
Prema mišljenju poljskog mitropolita, za Dumenka postoji samo jedan izlaz: kanonsko rukopoloženje. Tek tada bi se moglo govoriti o zakonitom statusu jerarhije PCU.
„Tada bi ona mogla biti deo ukrajinskog sveštenstva“, zaključio je mitropolit Sava.
Bugarska crkva
Bugarski patrijarh Danilo, koji je u to vreme bio vidinski mitropolit, objavio je 2019. godine Obraćanje poglavarima pomesnih crkava povodom problema PCU. U njemu se, između ostalog, navodi:
„Tokom neprestanog iznošenja stavova različitih pravoslavnih jeraraha i bogoslova, uključujući razmenu pisama pojedinih poglavara sa patrijarhom Vartolomejem, izražene su veoma ozbiljne zabrinutosti. Jedna od tih konkretnih zabrinutosti odnosi se na ozbiljno i sporno pitanje nekanonskog statusa ’jerarhije’ crkvene strukture kojoj je izdat tomos“.
I nakon što je izabran za patrijarha, Danilo je nastavio da govori o „značajnim kanonskim preprekama“ za priznavanje PCU.
Kiparska crkva
U saopštenju Sinoda Kiparske crkve iz februara 2019. godine, objavljenom povodom osnivanja PCU, navodi se:
„Dvehiljadugodišnje iskustvo Kiparske crkve, kao i čitave Pravoslavne crkve u celini, daje nam osnova da sumnjamo u mogućnost naknadnog ozakonjenja hirotonija koje su obavili episkopi pod zabranom, odlučeni od Crkve i predati anatemi. Zabranu, odlučenje i anatemu nad pojedincima koji su pokrenuli ukrajinsku krizu priznali su svi pravoslavni.
Pravo na apelaciju, kada se ona podnosi, mora imati određena vremenska ograničenja kako za njeno podnošenje, tako i za njeno razmatranje“.
Rumunska crkva
U februaru 2019. godine i Rumunska patrijaršija objavila je saopštenje o PCU. Sinod ove crkve najavio je da će od Vaseljenske patrijaršije zatražiti razjašnjenje pitanja nekanonskih jeraraha i sveštenika koji su pripadali „Kijevskoj patrijaršiji“.
Od tada je prošlo gotovo osam godina, ali Rumunska crkva i dalje nije priznala PCU. Iz toga se može zaključiti da objašnjenja Fanara nisu zadovoljila Bukurešt.
U saopštenju Rumunske patrijaršije iz jula 2025. godine navedeno je da je, kada je reč o PCU, i dalje na snazi stav iz odluke Sinoda Rumunske crkve od 21. februara 2019. godine. U toj odluci, između ostalog, piše:
„Tokom gotovo 30 godina nije rešen problem raskola u Ukrajini, niti se pristupilo svepravoslavnom posredovanju, kao što je učinjeno u slučaju raskola u Bugarskoj“.
Grčka crkva
Poput Kiparske crkve, i Jeladska crkva priznala je PCU 2019. godine. Ipak, u obe crkve postoje arhijereji koji i gotovo osam godina nakon osnivanja ove strukture govore o nepostojanju kanonskih hirotonija u njoj.
U septembru 2026. godine mitropolit kitirski i antikitirski Serafim izjavio je da Epifanija Dumenka ne priznaje za kanonskog arhijereja i poglavara PCU, upravo zbog kanonske nevažećnosti njegove hirotonije.
Grčki mitropolit ukazao je na suštinski kanonski problem: Epifanije Dumenko „rukopoložen“ je od strane Filareta Denisenka u vreme kada je ovaj bio lišen sveštenog čina.
Serafim je kritikovao i odluku Jeladske crkve da prizna PCU 2019. godine. Prema njegovim rečima, na zasedanju Sinoda iznošena su različita mišljenja o ovom pitanju, ali nije sprovedeno nikakvo glasanje, ni tajno ni dizanjem ruku. Arhijerej je naglasio da je za donošenje odluke o priznavanju PCU bilo neophodno zvanično glasanje, odbacujući tvrdnje da je ukrajinska autokefalnost odobrena „dovikivanjem“ mišljenja.
Drugi grčki mitropolit, Serafim pirejski, istakao je da je „’Ujediniteljski sabor’ nevažeći, jer su u njemu učestvovali ljudi koji nemaju svešteni čin, pa je samim tim nevažeće i dodeljivanje statusa autokefalnosti ovoj kanonski nepostojećoj ’crkvenoj’ strukturi“.
Foto: SPC
Srpska pravoslavna crkva ne priznaje raskolnički episkopat kao pravoslavni episkopat, niti raskolničko sveštenstvo kao pravoslavno sveštenstvo
Srpska crkva
Sinod Srpske pravoslavne crkve objavio je 28. februara 2019. godine opširno saopštenje o PCU, u kojem je posebna pažnja posvećena „hirotonijama“ ove strukture.
U saopštenju se navodi:
„Srpska pravoslavna crkva ne priznaje raskolnički episkopat kao pravoslavni episkopat, niti raskolničko sveštenstvo kao pravoslavno sveštenstvo, budući da su oni koji pripadaju Denisenkovoj grupaciji dobili svoje ’postojanje’ od arhijereja koji je raščinjen, odlučen od Crkve i pod anatemom (činjenicu koju je svojevremeno i sam patrijarh Vartolomej zvanično priznavao), dok su oni koji pripadaju Maletičevoj grupaciji lišeni apostolskog prejemstva i sveštenstva uopšte. Nikakvim dokumentom, niti jednim, kako se kaže, potezom pera, nije moguće pretvoriti ono što je bilo u nešto što nije bilo, niti ono što ne postoji u nešto što postoji. Prema tome, Srpska crkva ne priznaje da je gospodin, odnosno građanin Dumenko (Epifanije) čak i arhijerej, a kamoli poglavar autokefalne Crkve. (Ovu poslednju titulu mu ne priznaje čak ni njegov ’duhovni otac’, gospodin, odnosno građanin Denisenko, ’stvarni poglavar’, koji je uz to doživotni ’patrijarh’)“.
Od tada se u Srpskoj crkvi promenio patrijarh, ali je stav o postojanju, odnosno nepostojanju sveštenog čina kod članova PCU ostao nepromenjen. I poglavar i jerarsi Srpske crkve u više navrata iznosili su stavove koji potvrđuju zaključke Sinoda iz februara 2019. godine.
Makedonska crkva - Ohridska arhiepiskopija
U martu 2023. godine Sinod episkopa Makedonske crkve doneo je odluku da ne saslužuje sa „jerarhijom“ PCU sve dok se pitanje njenog statusa konačno ne reši na nivou celokupnog svetskog Pravoslavlja.
Iako Sinod Makedonske crkve, odnosno Ohridske arhiepiskopije, nije kolektivno iznosio stavove o problemu hirotonija PCU, pojedini arhijereji jesu govorili o ovom pitanju.
Tako je mitropolit kruševski i demirhisarski Jovan izjavio:
- Da bi neko postao đakon, ja moram da izvršim rukopoloženje, odnosno đakon mora da primi apostolsko prejemstvo od onoga ko ga već poseduje. Ova grupa u ukrajinskoj crkvi nije primila apostolsko prejemstvo.
Sinodi Jerusalimske, Gruzijske, Antiohijske i Čehoslovačke crkve nisu se javno izjašnjavali o problemu nepostojanja hirotonija u PCU. Ipak, činjenica da gotovo osam godina ne priznaju ovu strukturu govori sama za sebe.
Spor o kanonskom legitimitetu PCU i dalje čeka sves pravoslavni odgovor
Od osnivanja PCU prošlo je dosta vremena, a ova struktura je tokom tih godina znatno ojačala svoj položaj u Ukrajini. Uz podršku vlasti, njeni predstavnici silom su preuzeli gotovo 2.000 hramova Ukrajinske pravoslavne crkve.
Međutim, nikakvi „uspesi“ ne mogu da otklone nedostatke koji su postojali još u trenutku osnivanja PCU. Među njima se posebno izdvaja pitanje kanonskih hirotonija. To nije samo prigovor UPC, čiji predstavnici nastoje da ospore legitimitet Dumenka i njegovih pristalica. O ovom problemu, na ovaj ili onaj način, govore gotovo sve pomesne pravoslavne crkve, uključujući i one koje su priznale PCU.
Zato ovde nije reč samo o jednom od spornih pitanja u okviru „crkvenih ratova“. Suština problema je mnogo dublja: da li su obredi koje vrše predstavnici PCU zaista Svete tajne Crkve ili nisu.
Patrijarh Vartolomej, uprkos brojnim prigovorima, i dalje nastoji da obezbedi da pravoslavni svet prizna PCU i stupi sa njom u crkveno opštenje. Međutim, patrijarh ima 86 godina, pa je moguće da će njegov naslednik na carigradskom tronu imati drugačiji pogled na „ukrajinsko pitanje“.
U konačnici, ovo pitanje trebalo bi da bude rešeno na svepravoslavnom nivou. Pre ili kasnije, to će se neizbežno dogoditi.
Bivši operativac CIA Džon Kirijaku iznosi kontroverzne tvrdnje da je vaseljenski patrijarh navodno primio novac od Hilari Klinton za proglašenje autokefalnosti Pravoslavne crkve Ukrajine.
Na marginama Generalne skupštine UN, carigradski patrijarh i predsednik Ukrajine razmenili su poruke podrške i simbolične poklone, dok otvorena pitanja o crkvenim podelama i dalje opterećuju pravoslavlje.
Ruski mediji tvrde da Milatovićev susret sa patrijarhom carigradskim Vartolomejom nije bio samo protokolaran već da ima za cilj vršenje pritiska na Srpsku pravoslavnu crkvu i moguću legitimaciju raskolničkih struktura u Crnoj Gori,
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.