Mitropolit Epifanije je optužio SPC da podriva crkveni poredak time što je dala Tomos Makedoncima i zapretio da Ukrajina neće dozvoliti – makedonski scenario.
Poglavar raskolničke Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolit Epifanije, izneo je oštru kritiku na račun Srpske pravoslavne crkve povodom davanja Tomosa Makedonskoj pravoslavnoj crkvi – Ohridskoj arhiepiskopiji, osporavajući sam kanonski legitimitet tog čina.
Govoreći na nedavnom saboru episkopata Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolit Epifanije izjavio je da – taj korak predstavlja kršenje kanonskog poretka – a ceo proces sticanja autokefalije od strane Makedonske pravoslavne crkve ocenio je kao sporan.
U svojoj besedi, mitropolit Epifanije upozorio je da postoji opasnost da se u Ukrajini ponovi model koji se, po njegovom mišljenju, razvio u Severnoj Makedoniji.
– Kategorički ne smemo dozvoliti da se s Ukrajinskom Crkvom ponovi situacija koja se događa s Crkvom u Severnoj Makedoniji. Ona je, nakon što je dobila obnovu crkvenog opštenja od Carigradske patrijaršije, ubrzo stupila u savez sa Moskovskom patrijaršijom i nekanonskim putem primila takozvani Tomos od Srpske Patrijaršije – istakao je mitropolit Epifanije.
On je naveo da postoje pokušaji da se, kako kaže, – pod plaštom različitih inicijativa, oslabi nezavisnost Pravoslavne crkve Ukrajine i njena sposobnost da pruži otpor ideologiji ruskog sveta. –
– Postoje oni koji bi želeli da Ukrajinska crkva pođe istim putem kao ona u Severnoj Makedoniji. Ali mi te namere razumemo i aktivno im se suprotstavljamo i nastavićemo da im se suprotstavljamo – poručio je mitropolit Epifanije.
Kako se ta – aktivna borba – sprovodi u praksi, mitropolit Epifanije nije precizirao. Mnogi, međutim, podsećaju na svakodnevna svedočanstva o nasilnom oduzimanju hramova i prebijanju sveštenstva i vernika kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve širom Ukrajine, što se često događa pod pokroviteljstvom struktura povezanih upravo s Pravoslavnom crkvom Ukrajine.
Foto: SPC
Poglavari Srpske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve - Ohridne arhiepiskopije: patrijarh Porfirije i arhiepiskop Stefan
Oštri tonovi i političke poruke
Mitropolit Epifanije kritikovao je i stav drugih pomesnih pravoslavnih crkava prema Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, ističući da mnoge od njih i dalje odbijaju evharistijsko opštenje s njom, smatrajući je raskolničkom. Kao razloge za to naveo je ili "očekivanje ishoda rusko-ukrajinskog rata" ili, kako tvrdi, "zavisnost tih crkava od struktura vlasti u Moskvi."
U svom obraćanju nije štedeo reči kritike, nazivajući pojedine pomesne crkve "zavisnim od Moskovske patrijaršije", a čak je i države u kojima te crkve deluju okarakterisao kao – sasvim ili delimično zavisne od Kremlja.
Po njegovim rečima, one – ruše kanonski poredak i istorijsku pravdu i nastavljaju da podržavaju rusku verziju crkvene administracije, te nepravedno tvrde da su strukture Moskovske patrijaršije u Ukrajini zaista kanonske i odbijaju da priznaju Pravoslavnu crkvu Ukrajine.
Shutterstock
Nezvanično priznanje i retorika raskola
Mitropolit Epifanije je, međutim, izrazio uverenje da su Pravoslavnu crkvu Ukrajine već priznale i druge crkve kroz, kako kaže, zajedničke službe s patrijarhom carigradskim Vartolomejem, iako to priznanje nije formalizovano.
Završni dokument sabora Pravoslavne crkve Ukrajine odiše, prema mišljenju mnogih posmatrača, političkom retorikom i teškim optužbama, što ponovo potvrđuje kakvu prirodu ima ova crkva i kakvu ulogu u celokupnoj situaciji ima njen poglavar.
Na kraju, ne možemo a da se ne prisetimo narodne mudrosti na koju je u kontekstu napada mitropolita Epifanija na Srpsku pravoslavnu crkvu, na svom zvaničnom sajtu podsetio Savez pravoslavnih novinara:
– To što neko živi s ljubavnicom, ljubavnicu ne čini zakonitom ženom
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Liturgija u manastiru Vodoča, razgovori o monaškom iskustvu i poseta čuvenoj Veljusi obeležili su treći dan naučnog skupa koji otvara nova pitanja o ulozi duhovnosti danas.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.