Dvanaest se često javlja u Bibliji, noseći bogatu simboliku i duhovne poruke koje označavaju celovitost, savršenstvo i božanski poredak.
U svetlu današnjeg praznika Sabora svetih 12 apostola, osvrnimo se na duboku i sveprožimajuću simboliku broja 12 u hrišćanstvu. Ovaj broj, osim što označava broj apostola koje je Gospod Isus Hristos odabrao, ima mnogo širu i sveobuhvatniju važnost u Svetom pismu i pravoslavnom predanju.
Broj 12 se pojavljuje na mnogim mestima u Bibliji, noseći sa sobom bogatu simboliku i duhovne poruke. On predstavlja celovitost, savršenstvo i božanski poredak. U Starom zavetu, broj 12 je prvi put značajno pomenut kroz 12 plemena Izrailjevih, koji su potomci 12 Jakovljevih sinova. Ova plemena su činila osnovu Božijeg naroda Izraela, a njihovo jedinstvo i podela predstavljaju temelje božanskog poretka i organizacije naroda izabranog od Boga.
U Novom zavetu, broj 12 ponovo dobija centralnu ulogu kroz 12 apostola koje je Isus Hristos izabrao. Ovi apostoli su bili svedoci njegovog života, smrti i vaskrsenja, a njihova misija je bila da šire Radosnu vest i osnivaju crkve širom sveta. Apostoli su postali temelji crkve, kao što je Isus rekao Petru: "Ti si Petar, i na toj steni sagradiću crkvu svoju" (Matej 16:18).
Simbolika broja 12 ne prestaje tu. U Otkrovenju Jovanovom, broj 12 se pojavljuje mnogo puta u opisima Novog Jerusalima. Grad ima 12 vrata, 12 temelja i meru od 12 hiljada stadija. Svako od 12 vrata nosi ime jednog od 12 plemena Izrailjevih, dok temelji nose imena 12 apostola Jagnjeta (Otkrivenje 21:12-14). Ovaj simbolizam ukazuje na jedinstvo Starog i Novog zaveta, na savršenstvo Božijeg plana spasenja kroz istoriju.
Pravoslavna crkva prepoznaje ovaj broj kao simbol božanskog poretka i savršenstva. Kroz 12 apostola, Crkva je utemeljena i osnažena. Svaki apostol donosi jedinstveni dar i poslanje, ali zajedno predstavljaju jedinstvo i celovitost tela Hristovog. Oni su stupovi vere, kroz koje se prenosi apostolsko nasledstvo i čuva čistoća učenja i predanja.
Profimedia
Biblija
Na današnji praznik Sabora svetih 12 apostola, pravoslavni vernici se sećaju ne samo njihovih dela i misija, već i dublje simbolike koju broj 12 nosi. On nas podseća na celovitost i jedinstvo crkve, na božanski poredak i na savršenstvo Božijeg plana spasenja. Kao što su 12 plemena Izrailjevih činila narod Božiji u Starom zavetu, tako i 12 apostola predstavljaju temelje nove zajednice, Crkve, koja je Hristovo telo na zemlji.
Neka nas ovaj praznik inspiriše da se prisetimo duboke duhovne simbolike broja 12 i da produbimo svoju veru i posvećenost u sleđenju Hrista, kao što su to činili sveti apostoli. Jer, kroz njihovu veru i poslanje, Crkva i dalje živi i sija svetlost radosne vesti u svetu.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Vizuelni prikazi nasleđa najbližih sledbenika i svedoka života Isusa Hrista, brojnim remek-delima obogatili su kulturu i umetnost, podsećajući nas na njihovu misiju i žrtvu.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.