ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Dvanaest se često javlja u Bibliji, noseći bogatu simboliku i duhovne poruke koje označavaju celovitost, savršenstvo i božanski poredak.
U svetlu današnjeg praznika Sabora svetih 12 apostola, osvrnimo se na duboku i sveprožimajuću simboliku broja 12 u hrišćanstvu. Ovaj broj, osim što označava broj apostola koje je Gospod Isus Hristos odabrao, ima mnogo širu i sveobuhvatniju važnost u Svetom pismu i pravoslavnom predanju.
Broj 12 se pojavljuje na mnogim mestima u Bibliji, noseći sa sobom bogatu simboliku i duhovne poruke. On predstavlja celovitost, savršenstvo i božanski poredak. U Starom zavetu, broj 12 je prvi put značajno pomenut kroz 12 plemena Izrailjevih, koji su potomci 12 Jakovljevih sinova. Ova plemena su činila osnovu Božijeg naroda Izraela, a njihovo jedinstvo i podela predstavljaju temelje božanskog poretka i organizacije naroda izabranog od Boga.
U Novom zavetu, broj 12 ponovo dobija centralnu ulogu kroz 12 apostola koje je Isus Hristos izabrao. Ovi apostoli su bili svedoci njegovog života, smrti i vaskrsenja, a njihova misija je bila da šire Radosnu vest i osnivaju crkve širom sveta. Apostoli su postali temelji crkve, kao što je Isus rekao Petru: "Ti si Petar, i na toj steni sagradiću crkvu svoju" (Matej 16:18).
Simbolika broja 12 ne prestaje tu. U Otkrovenju Jovanovom, broj 12 se pojavljuje mnogo puta u opisima Novog Jerusalima. Grad ima 12 vrata, 12 temelja i meru od 12 hiljada stadija. Svako od 12 vrata nosi ime jednog od 12 plemena Izrailjevih, dok temelji nose imena 12 apostola Jagnjeta (Otkrivenje 21:12-14). Ovaj simbolizam ukazuje na jedinstvo Starog i Novog zaveta, na savršenstvo Božijeg plana spasenja kroz istoriju.
Pravoslavna crkva prepoznaje ovaj broj kao simbol božanskog poretka i savršenstva. Kroz 12 apostola, Crkva je utemeljena i osnažena. Svaki apostol donosi jedinstveni dar i poslanje, ali zajedno predstavljaju jedinstvo i celovitost tela Hristovog. Oni su stupovi vere, kroz koje se prenosi apostolsko nasledstvo i čuva čistoća učenja i predanja.
Na današnji praznik Sabora svetih 12 apostola, pravoslavni vernici se sećaju ne samo njihovih dela i misija, već i dublje simbolike koju broj 12 nosi. On nas podseća na celovitost i jedinstvo crkve, na božanski poredak i na savršenstvo Božijeg plana spasenja. Kao što su 12 plemena Izrailjevih činila narod Božiji u Starom zavetu, tako i 12 apostola predstavljaju temelje nove zajednice, Crkve, koja je Hristovo telo na zemlji.
Neka nas ovaj praznik inspiriše da se prisetimo duboke duhovne simbolike broja 12 i da produbimo svoju veru i posvećenost u sleđenju Hrista, kao što su to činili sveti apostoli. Jer, kroz njihovu veru i poslanje, Crkva i dalje živi i sija svetlost radosne vesti u svetu.


Vizuelni prikazi nasleđa najbližih sledbenika i svedoka života Isusa Hrista, brojnim remek-delima obogatili su kulturu i umetnost, podsećajući nas na njihovu misiju i žrtvu.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.