ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
U svojoj knjizi za 13. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe večnu setvu Božje reči. Sejač, koji je sam Hristos, neprestano seje kroz apostole, Božansko Pismo i mudre učitelje. Ključ za plodnu dušu je pažnja prema reči Božjoj, ljubav i spremnost na delovanje.
Evo, iziđe sejač da seje (Mk. 4,3). Od vremena kad je izašao na setvu, sejač ne prestaje da seje. U početku je sam sejao, zatim preko apostola, i najzad preko Božanskog Pisma i bogomudrih učitelja. I do sada se svagde seje reč istine Božje.
Ako si spreman da budeš dobra zemlja, seme će neizostavno pasti: i posejano će Gospod da razraste. Kako se, pak, pokazati dobrom zemljom? Pažnjom i izučavanjem reči Božje, saosećanjem i ljubavlju prema njoj i spremnošću da se odmah u delo sprovede što se sazna. Pri takvom nastrojenju, nijedna reč ne ostaje na površini duše, nego svaka ulazi unutra.
Sjedinivši se sa srodnom građom duha, ona pušta koren i uzrasta. Hraneći se, zatim – odozgo duhovnim nailascima, a odozdo dobrim željama i trudom – ona razrasta u drvo, daje cvet i plod. Sam je Bog tako ustrojio oko nas i zato ne možemo da se ne čudimo našoj besplodnosti. A to je sve zbog nepažnje i nerada.
Jedan od najvećih duhovnika Pravoslavlja u treću subotu Velikog posta govori o tome kome je Hristos zaista došao i kako se Božija sila otkriva u ljudskoj nemoći.
U svojoj knjizi za 33. sredu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik podseća na osnovnu istinu: ljubav prema Bogu i bližnjemu kao temelj duhovnog života, dok su dobra dela bez ove ljubavi samo puki oblici bez duše.
Kada um postane zakonodavac, život se rastrojava, a vera slabi. Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za 30. petak po Pedesetnici, upozorava da je prostota vere moćnija od svakog mudrovanja i da jedino ona može očuvati čoveka u vremenima duhovnih oluja.
U svojoj knjizi, 30. srede po Pedesetnici Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu borbu između slobode čoveka i nezaustavljivog toka istorije, pokrećući pitanje: da li je slobodna volja uopšte moguća u svetu u kojem istorija neprestano teče?
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.