ON JE JEDAN OD NAJPOZNATIJIH SVETACA ISCELITELJA: Sutra je Prepodobni Joanikije Veliki
I pre i posle smrti smatran je velikim čudotvorcem.
U svojoj knjizi za 13. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe večnu setvu Božje reči. Sejač, koji je sam Hristos, neprestano seje kroz apostole, Božansko Pismo i mudre učitelje. Ključ za plodnu dušu je pažnja prema reči Božjoj, ljubav i spremnost na delovanje.
Evo, iziđe sejač da seje (Mk. 4,3). Od vremena kad je izašao na setvu, sejač ne prestaje da seje. U početku je sam sejao, zatim preko apostola, i najzad preko Božanskog Pisma i bogomudrih učitelja. I do sada se svagde seje reč istine Božje.
Ako si spreman da budeš dobra zemlja, seme će neizostavno pasti: i posejano će Gospod da razraste. Kako se, pak, pokazati dobrom zemljom? Pažnjom i izučavanjem reči Božje, saosećanjem i ljubavlju prema njoj i spremnošću da se odmah u delo sprovede što se sazna. Pri takvom nastrojenju, nijedna reč ne ostaje na površini duše, nego svaka ulazi unutra.
Sjedinivši se sa srodnom građom duha, ona pušta koren i uzrasta. Hraneći se, zatim – odozgo duhovnim nailascima, a odozdo dobrim željama i trudom – ona razrasta u drvo, daje cvet i plod. Sam je Bog tako ustrojio oko nas i zato ne možemo da se ne čudimo našoj besplodnosti. A to je sve zbog nepažnje i nerada.
Jedan od najvećih duhovnika Pravoslavlja u treću subotu Velikog posta govori o tome kome je Hristos zaista došao i kako se Božija sila otkriva u ljudskoj nemoći.
U svojoj knjizi za 33. sredu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik podseća na osnovnu istinu: ljubav prema Bogu i bližnjemu kao temelj duhovnog života, dok su dobra dela bez ove ljubavi samo puki oblici bez duše.
Kada um postane zakonodavac, život se rastrojava, a vera slabi. Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za 30. petak po Pedesetnici, upozorava da je prostota vere moćnija od svakog mudrovanja i da jedino ona može očuvati čoveka u vremenima duhovnih oluja.
U svojoj knjizi, 30. srede po Pedesetnici Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu borbu između slobode čoveka i nezaustavljivog toka istorije, pokrećući pitanje: da li je slobodna volja uopšte moguća u svetu u kojem istorija neprestano teče?
Bez spremnosti na žrtvu nema ništa, upozorava otac Predrag.
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Ukrasi, boje i obilje nisu ono što čini slavu - već simboli koji moraju da stoje na svom mestu i duh koji se prenosi tišinom, molitvom i merom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.