U svojoj knjizi, 30. srede po Pedesetnici Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu borbu između slobode čoveka i nezaustavljivog toka istorije, pokrećući pitanje: da li je slobodna volja uopšte moguća u svetu u kojem istorija neprestano teče?
Istorija teče i, čine se, neumoljivo određuje pojedinačne događaje. Koliko je samo bilo priprema za prihvatanje Spasitelja!.. Najzad, došao je i Njegov najavljivač – Jovan. I šta se zbilo? Sa Jovanom učiniše šta htedoše (Mk.9,13), a Sin Čovečiji postrada i bi unižen (Mk.9,12).
Tok događaja nije mogao da se promeni. Tako je uvek: tekuća istorija sve vuče za sobom. Međutim, postavlja se pitanje: „Gde je sloboda? Šta ostaje od nje pri takvom poretku događaja? Ništa drugo do prizrak“. Tako, obično, rasuđuju fatalisti.
Ipak, sveopredeljujuća neophodnost toka događaja nama se samo pričinjava: u stvari, svi ljudski događaji, i opšti i pojedinačni, plod si slobodnih poduhvata čoveka. Ono opšte teče kako teče stoga što svi ili većina tako hoće. I pojedinačno dolazi u saglasnost sa opštim stoga što ovaj ili onaj u pojedinačnosti tako hoće.
Dokaz za to je očigledan: usled opšteg dobra bivaju i rđave pojedinačnosti; i usred opšteg zla bivaju dobre pojedinačnosti. I još: usled čvrsto ustrojenog opšteg, rađaju se pojedinačnosti koje, razrastajući se i jačajući sve više i više, najzad nadvaladavaju i samo opšte i zauzimaju njegovo mesto.
Profimedia
Jevanđelje po Marku
Međutim, pojedinačnosti su uvek delo slobode. Šta je bilo zajedničko između Hrišćanstva i karaktera vremena u kome se ono začelo? Hrišćanstvo je posejalo nekoliko lica koja nisu bila porod neophodnog toka istorije. Ono je k sebi privuklo one koji imadoše želju da ga prihvate, nadaleko se raširivši i postavši opšte za tadašnje čovečanstvo: ono je bilo delo slobode. Isto se dešava i u rđavom smeru.
Kako se iskvario zapad? Sam sebe je iskvario, budući da su ljudi, umesto od Jevanđelja, počeli da se uče od neznabožaca i da primaju njihove običaje. Najzad su se i iskvarili.
Tako će biti i kod nas: počeli smo i mi da se učimo od Zapada koji je otpao od Hrista Gospoda. U sebe primamo njegov duh. To će se završiti time što ćemo, slično njemu, okrenuti leđa istinskom hrišćanstvu. Ukoliko ushtemo, prognaćemo zapadnu tamu, a ako ne – konačno ćemo se pogruziti u nju.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Sveti Teofan upućuje na to da i današnji ljudi, poput nevernika svih vrsta, često grade sisteme verovanja zasnovane na izmišljenim teorijama, koje se smatraju nepobitnim. On se posebno osvrće na savremene teorije o postanku sveta, koje su, prema njegovom mišljenju, slične snovima ili izmišljenim pričama. Umesto da se upuštamo u opovrgavanje svake pojedinosti ovih teorija, potrebno je samo reći da su one "san", jer su sve njihove temelje i zaključci zapravo ništavni i nesposobni da izdrže ozbiljan razmatranje.
Sveti Teofan ističe da su upravo prekomerni užici i zabrinutost za svetovne stvari najveći neprijatelji molitve, jer nas odvode od unutrašnje pažnje i pripravnosti za susret sa Gospodom. Gospod nas poziva da budemo budni i da molitvom čuvamo svoja srca, jer, kako svetac kaže, poslednji dan sveta ili našeg života dolazi iznenada, kao lopov. Stoga, treba da živimo sa stalnim oprezom, ne dozvoljavajući da brige i telesni užici preplave naš duh. On ne zabranjuje rad, hranu i vino, ali nas savetuje da sve to činimo sa umerenošću, čuvajući slobodu srca od težine i vezanosti za materijalno.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi 30. ponedeljka po Pedesetnici podseća nas na snagu nade u Gospoda, koji nas nikada ne ostavlja, čak ni u trenucima kada ne vidimo izlaz iz teškoća.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Mitropolit crnogorsko-primorski je vernicima otkrio istinu o hrabrosti svetitelja, mučenicima koji su menjali istoriju i tajnu koju svaki pravoslavac mora znati da bi sačuvao dušu
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
U središtu šeste sedmice po Vaskrsu, sveti podvižnik i duhovni lekar duše, Sveti Teofan, u svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" donosi snažnu i bolnu dijagnozu savremenog čoveka: vera nije slaba zbog razuma, već zbog pokvarenog srca koje razumu naređuje šta da misli.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
U svojoj besedi, otac Mihailo je poručio da su meštani Starog Grackog stradali samo zato što su nosili srpsko ime i prezime, što su sakupljali svoju letinu od koje su prehranjivali svoje porodice kako bi opstali na ovoj zemlji.
Veliki otac pustinje još pre 17 vekova upozorio je da će istina biti proglašavana ludošću, a laž mudrošću – njegova poruka nije bila zastrašivanje, već vapaj da se čovek vrati veri i Hristovoj istini dok nije kasno.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
U svojoj besedi, otac Mihailo je poručio da su meštani Starog Grackog stradali samo zato što su nosili srpsko ime i prezime, što su sakupljali svoju letinu od koje su prehranjivali svoje porodice kako bi opstali na ovoj zemlji.
Veliki otac pustinje još pre 17 vekova upozorio je da će istina biti proglašavana ludošću, a laž mudrošću – njegova poruka nije bila zastrašivanje, već vapaj da se čovek vrati veri i Hristovoj istini dok nije kasno.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.