U svojoj knjizi, 30. srede po Pedesetnici Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu borbu između slobode čoveka i nezaustavljivog toka istorije, pokrećući pitanje: da li je slobodna volja uopšte moguća u svetu u kojem istorija neprestano teče?
Istorija teče i, čine se, neumoljivo određuje pojedinačne događaje. Koliko je samo bilo priprema za prihvatanje Spasitelja!.. Najzad, došao je i Njegov najavljivač – Jovan. I šta se zbilo? Sa Jovanom učiniše šta htedoše (Mk.9,13), a Sin Čovečiji postrada i bi unižen (Mk.9,12).
Tok događaja nije mogao da se promeni. Tako je uvek: tekuća istorija sve vuče za sobom. Međutim, postavlja se pitanje: „Gde je sloboda? Šta ostaje od nje pri takvom poretku događaja? Ništa drugo do prizrak“. Tako, obično, rasuđuju fatalisti.
Ipak, sveopredeljujuća neophodnost toka događaja nama se samo pričinjava: u stvari, svi ljudski događaji, i opšti i pojedinačni, plod si slobodnih poduhvata čoveka. Ono opšte teče kako teče stoga što svi ili većina tako hoće. I pojedinačno dolazi u saglasnost sa opštim stoga što ovaj ili onaj u pojedinačnosti tako hoće.
Dokaz za to je očigledan: usled opšteg dobra bivaju i rđave pojedinačnosti; i usred opšteg zla bivaju dobre pojedinačnosti. I još: usled čvrsto ustrojenog opšteg, rađaju se pojedinačnosti koje, razrastajući se i jačajući sve više i više, najzad nadvaladavaju i samo opšte i zauzimaju njegovo mesto.
Profimedia
Jevanđelje po Marku
Međutim, pojedinačnosti su uvek delo slobode. Šta je bilo zajedničko između Hrišćanstva i karaktera vremena u kome se ono začelo? Hrišćanstvo je posejalo nekoliko lica koja nisu bila porod neophodnog toka istorije. Ono je k sebi privuklo one koji imadoše želju da ga prihvate, nadaleko se raširivši i postavši opšte za tadašnje čovečanstvo: ono je bilo delo slobode. Isto se dešava i u rđavom smeru.
Kako se iskvario zapad? Sam sebe je iskvario, budući da su ljudi, umesto od Jevanđelja, počeli da se uče od neznabožaca i da primaju njihove običaje. Najzad su se i iskvarili.
Tako će biti i kod nas: počeli smo i mi da se učimo od Zapada koji je otpao od Hrista Gospoda. U sebe primamo njegov duh. To će se završiti time što ćemo, slično njemu, okrenuti leđa istinskom hrišćanstvu. Ukoliko ushtemo, prognaćemo zapadnu tamu, a ako ne – konačno ćemo se pogruziti u nju.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Sveti Teofan upućuje na to da i današnji ljudi, poput nevernika svih vrsta, često grade sisteme verovanja zasnovane na izmišljenim teorijama, koje se smatraju nepobitnim. On se posebno osvrće na savremene teorije o postanku sveta, koje su, prema njegovom mišljenju, slične snovima ili izmišljenim pričama. Umesto da se upuštamo u opovrgavanje svake pojedinosti ovih teorija, potrebno je samo reći da su one "san", jer su sve njihove temelje i zaključci zapravo ništavni i nesposobni da izdrže ozbiljan razmatranje.
Sveti Teofan ističe da su upravo prekomerni užici i zabrinutost za svetovne stvari najveći neprijatelji molitve, jer nas odvode od unutrašnje pažnje i pripravnosti za susret sa Gospodom. Gospod nas poziva da budemo budni i da molitvom čuvamo svoja srca, jer, kako svetac kaže, poslednji dan sveta ili našeg života dolazi iznenada, kao lopov. Stoga, treba da živimo sa stalnim oprezom, ne dozvoljavajući da brige i telesni užici preplave naš duh. On ne zabranjuje rad, hranu i vino, ali nas savetuje da sve to činimo sa umerenošću, čuvajući slobodu srca od težine i vezanosti za materijalno.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi 30. ponedeljka po Pedesetnici podseća nas na snagu nade u Gospoda, koji nas nikada ne ostavlja, čak ni u trenucima kada ne vidimo izlaz iz teškoća.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.
Retko totalno pomračenje Meseca ujedinilo muslimane u Salat al-Khusuf molitvi, dok je Mesec poprimio crvenkastu boju i privukao pažnju miliona vernika i posmatrača.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
U središtu šeste sedmice po Vaskrsu, sveti podvižnik i duhovni lekar duše, Sveti Teofan, u svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" donosi snažnu i bolnu dijagnozu savremenog čoveka: vera nije slaba zbog razuma, već zbog pokvarenog srca koje razumu naređuje šta da misli.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Otkrijte recept iz kuvara Katarine Popović Midžine štampanog 1877, koji vekovima krasi srpske trpeze - hrskave maviše čuvaju duh doma, praznika i zajedništva, prenoseći radost s generacije na generaciju.