U svojoj knjizi, 30. srede po Pedesetnici Sveti Teofan Zatvornik otkriva duhovnu borbu između slobode čoveka i nezaustavljivog toka istorije, pokrećući pitanje: da li je slobodna volja uopšte moguća u svetu u kojem istorija neprestano teče?
Istorija teče i, čine se, neumoljivo određuje pojedinačne događaje. Koliko je samo bilo priprema za prihvatanje Spasitelja!.. Najzad, došao je i Njegov najavljivač – Jovan. I šta se zbilo? Sa Jovanom učiniše šta htedoše (Mk.9,13), a Sin Čovečiji postrada i bi unižen (Mk.9,12).
Tok događaja nije mogao da se promeni. Tako je uvek: tekuća istorija sve vuče za sobom. Međutim, postavlja se pitanje: „Gde je sloboda? Šta ostaje od nje pri takvom poretku događaja? Ništa drugo do prizrak“. Tako, obično, rasuđuju fatalisti.
Ipak, sveopredeljujuća neophodnost toka događaja nama se samo pričinjava: u stvari, svi ljudski događaji, i opšti i pojedinačni, plod si slobodnih poduhvata čoveka. Ono opšte teče kako teče stoga što svi ili većina tako hoće. I pojedinačno dolazi u saglasnost sa opštim stoga što ovaj ili onaj u pojedinačnosti tako hoće.
Dokaz za to je očigledan: usled opšteg dobra bivaju i rđave pojedinačnosti; i usred opšteg zla bivaju dobre pojedinačnosti. I još: usled čvrsto ustrojenog opšteg, rađaju se pojedinačnosti koje, razrastajući se i jačajući sve više i više, najzad nadvaladavaju i samo opšte i zauzimaju njegovo mesto.
Profimedia
Jevanđelje po Marku
Međutim, pojedinačnosti su uvek delo slobode. Šta je bilo zajedničko između Hrišćanstva i karaktera vremena u kome se ono začelo? Hrišćanstvo je posejalo nekoliko lica koja nisu bila porod neophodnog toka istorije. Ono je k sebi privuklo one koji imadoše želju da ga prihvate, nadaleko se raširivši i postavši opšte za tadašnje čovečanstvo: ono je bilo delo slobode. Isto se dešava i u rđavom smeru.
Kako se iskvario zapad? Sam sebe je iskvario, budući da su ljudi, umesto od Jevanđelja, počeli da se uče od neznabožaca i da primaju njihove običaje. Najzad su se i iskvarili.
Tako će biti i kod nas: počeli smo i mi da se učimo od Zapada koji je otpao od Hrista Gospoda. U sebe primamo njegov duh. To će se završiti time što ćemo, slično njemu, okrenuti leđa istinskom hrišćanstvu. Ukoliko ushtemo, prognaćemo zapadnu tamu, a ako ne – konačno ćemo se pogruziti u nju.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Sveti Teofan upućuje na to da i današnji ljudi, poput nevernika svih vrsta, često grade sisteme verovanja zasnovane na izmišljenim teorijama, koje se smatraju nepobitnim. On se posebno osvrće na savremene teorije o postanku sveta, koje su, prema njegovom mišljenju, slične snovima ili izmišljenim pričama. Umesto da se upuštamo u opovrgavanje svake pojedinosti ovih teorija, potrebno je samo reći da su one "san", jer su sve njihove temelje i zaključci zapravo ništavni i nesposobni da izdrže ozbiljan razmatranje.
Sveti Teofan ističe da su upravo prekomerni užici i zabrinutost za svetovne stvari najveći neprijatelji molitve, jer nas odvode od unutrašnje pažnje i pripravnosti za susret sa Gospodom. Gospod nas poziva da budemo budni i da molitvom čuvamo svoja srca, jer, kako svetac kaže, poslednji dan sveta ili našeg života dolazi iznenada, kao lopov. Stoga, treba da živimo sa stalnim oprezom, ne dozvoljavajući da brige i telesni užici preplave naš duh. On ne zabranjuje rad, hranu i vino, ali nas savetuje da sve to činimo sa umerenošću, čuvajući slobodu srca od težine i vezanosti za materijalno.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi 30. ponedeljka po Pedesetnici podseća nas na snagu nade u Gospoda, koji nas nikada ne ostavlja, čak ni u trenucima kada ne vidimo izlaz iz teškoća.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Kroz poređenje sa ogledalom Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva duboku poruku o ljudskoj oholosti i pokazuje zašto onaj ko želi da ponizi svetinju na kraju razotkriva samoga sebe.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog velikomučenika Pantelejmona po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Matija. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Terezije Benedikte od Krsta, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Italijanski dizajner kreirao je liturgijske odežde za Benedikta XVI, Franju i Lava XIV, dok njegove izjave o prihvatanju različitih ljudi sada izazivaju oštre reakcije u katoličkim krugovima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
U središtu šeste sedmice po Vaskrsu, sveti podvižnik i duhovni lekar duše, Sveti Teofan, u svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" donosi snažnu i bolnu dijagnozu savremenog čoveka: vera nije slaba zbog razuma, već zbog pokvarenog srca koje razumu naređuje šta da misli.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Kroz poređenje sa ogledalom Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva duboku poruku o ljudskoj oholosti i pokazuje zašto onaj ko želi da ponizi svetinju na kraju razotkriva samoga sebe.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.