Savremeni čovek sve češće traži razloge za neverje u razumu, ali Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava da pravi uzrok leži mnogo dublje – u srcu koje se udaljilo od Boga. U razmatranju za sredu šeste sedmice po Vaskrsu, ovaj ruski svetitelj i duhovni lekar duše podseća da vera ne posustaje zato što je razum slab, već zato što srce više ne želi ono što vera zahteva. „Gospode, ko verova propovedanju našem?“ – reči proroka Isaije koje Sveti Teofan prenosi, odjekuju kao opomena.
U svetu u kojem se vera sve češće doživljava kao teret, a neverje kao olakšanje, on nas poziva da pogledamo istini u oči – ne može duhovni vid biti bistar ako srce stremi tamnim željama.
„Gospode, ko verova propovedanju našem?“ – žali se sa čuđenjem prorok Isaija (53,1). I sada se može slično uzviknuti: „Ko sada iskreno veruje reči tvojoj, Gospode? Skoro svi su se pokolebali.“ Doduše, jezik mnogih još govori o veri, ali se retko koje srce nije udaljilo na nešto drugo.
Šta je uzrok tome? Počeo je da se oseća interes u neverju. Razvila se potreba za neverjem radi prikrivanja interesa srca, nesaglasnih sa verom. Tu je koren zla. Nije razum protivnik vere, nego – razvraćeno srce. Razum je samo utoliko kriv što se pokorava srcu i što prihvata da misli po željama srca, a ne po načelima istine. Pri tome mu silni razlozi za istinu izgledaju ništavni, a nekakva malenkost protiv nje mu izgleda velika kao gora.
Uopšte, u oblast uma se unosi smutnja koja ga oslepljuje. On ne vidi, i u toj smutnji i ne može da vidi. No, kad bar ne bi ništa objašnjavao."
Mudar odgovor na večito pitanje o veri i neveri daje nam veliki duhovnik XIX veka, kroz moćne misli koje i danas otvaraju oči i vode iz tame u svetlost.
Za sredu druge sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. veka u delu Misli za svaki dan u godini upućuje snažnu poruku današnjem čoveku – o istini se ne ćuti, a zabluda vodi u propast čak i kad se čini privlačnom i savremenom,
Za sredu pete sedmice po Vaskrsu ruski svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini piše o odgovornosti sveštenstva, duhovnoj gladi naroda i tišini koja ne sme postati pravilo
U izuzetnoj pouci za nedelju pete sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj otkriva večiti sukob između proste vere i lukavog neverja, kroz priču o čoveku koji je video svetlost i očima i srcem.