ČITANJE JEVANĐELJA ZA 1. JUN: Odlomak iz Svetog pisma za nedelju šeste sedmice po Vaskrsu
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
"A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u poslednji dan."
Jevanđelje Jovan, začalo 67 (21,15-25) 15. A kad obedovaše, reče Isus Simonu Petru: „Simone Jonin, ljubiš li me više nego ovi?” Reče mu: „Da, Gospode, ti znaš da te volim.” Reče mu: „Napasaj jaganjce moje.” 16. Reče mu opet po drugi put: „Simone Jonin, ljubiš li me?” Reče mu: „Da, Gospode, ti znaš da te volim.” Reče mu: „Čuvaj ovce moje.” 17. Reče mu treći put: „Simone Jonin, voliš li me?” Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: „Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim.”
Reče mu Isus: „Napasaj ovce moje.” 18. Zaista, zaista ti kažem: „Kada si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio si kuda si hteo; a kad ostariš, raširićeš ruke svoje i drugi će te opasati i odvesti kuda ne želiš.” 19. A ovo reče ukazujući kakvom će smrću proslaviti Boga. I kazavši ovo, reče mu: „Hajde za mnom!” 20. A Petar osvrnuvši se vide gde za njima ide učenik koga Isus ljubljaše, koji se i na večeri nasloni na prsa njegova i reče: „Gospode, ko je taj koji će te izdati?” 21. Videvši Petar ovoga, reče Isusu: „Gospode, a šta će ovaj?”
22. Isus mu reče: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom.” 23. Onda izađe ova reč među braćom da onaj učenik neće umreti; ali Isus mu ne reče da neće umreti, nego: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, šta je tebi do toga?” 24. Ovo je onaj učenik koji svedoči o ovome, i napisa ovo, i znamo da je istinito svedočanstvo njegovo. 25. A ima i mnogo drugo što učini Isus, koje kad bi se redom napisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi stale napisane knjige. Amin.
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
"Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod jer bez mene ne možete činiti ništa."
"Zaista, zaista vam kažem da što god zaištete od Oca u ime moje, daće vam."
"Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobedio svet."
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 27. četvrtak po Duhovima pokazuje kako istina i ljubav oslobađaju od lažnih uticaja i vode ka unutrašnjem miru i duhovnom rastu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajet 66:8 iz sure Et-Tahrim ističe kako iskreno obraćenje može oblikovati ne samo ličnu sudbinu, već i moralnu snagu cele zajednice.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.