Kada prorok Isaija govori da Mesija "ne imaše izgleda ni krasote", otkriva nam tajnu Božjeg poniženja i ljubavi: Onaj koji je oblikovao svu lepotu sveta, javio se ljudima bez spoljašnjeg sjaja, u skromnosti i prostoti.
Pozivajući se na reči proroka Isaije, vladika Nikolaj Velimirović u današnjoj besedi za 14. sredu po Duhovima podseća da se Hristos ljudima nije javio u spoljašnjoj lepoti i sjaju, već u prostoti i smirenju. On, Tvorac svake lepote i harmonije, izabrao je da bude bez „izgleda i krasote“ kako bi čoveka privukao snagom Duha, a ne spoljašnjim oblikom. Time nas uči da prava lepota nije u telu, već u Božanskoj svetlosti koja se ne gasi.
Beseda o izgledu Mesije
I vidjesmo ga i ne imaše
izgleda ni krasote. (Isa. 53, 2)
Ovo prorok govori za Hrista Gospoda kao čoveka. Ne imaše izgleda ni krasote! Zar On koji je dao izgled svakoj tvari, i koji je stvorio krasne angele nebeske i svu krasotu vaseljenje, da nemaše izgleda i krasote?
Ne treba ovo da vas smućuje, braćo. On se mogao javiti onakav kakav je hteo. No On nije hteo da se javi u angelskoj krasoti, kao što se nije hteo javiti u carskoj sili i u bogataškoj raskoši.
Ko ide u kuću žalosti ne oblači se u najlepše odelo; niti se lekar oblači u najbolje svoje odelo kada odlazi teškim bolesnicima. A Gospod je došao u kuću žalosti i u bolnicu.
Telo je odelo duše. On se obukao u jedno prosto odelo, da utiče ne odelom nego silom duha.
Mi ne znamo tačno kakvog je izgleda On bio. Po predanju, lice mu je bilo crnpurasto, a kosa kestenjave boje. Kad je car Avgar poslao svoga slikara Ananiju da naslika lice Gospoda, Ananije nije mogao ni crte povući po platnu, jer je, veli se, lice Hristovo zračilo nekom neobičnom svetlošću.
Uostalom, i da se Hristos obukao u najlepše telo, kakvo je samo On sebi mogao sazdati, šta bi bila ta telesna lepota Njegova prema besmrtnoj lepoti Božanstva Njegovog? Najveća lepota zemaljska jedva je samo senka lepote nebeske.
Prorok Danilo bio je mlad i lep čovek, no kad je angel Božji stao pred njega, tada, kako on sam veli: ne osta snage u meni, i lice mi se nagrdi (Dan. 10, 8). Šta je lice čoveka od zemlje prema liku besmrtnog angela Božjeg? Kao tama prema svetlosti.
Svakako i prorok, gledajući Hrista Cara Besmrtnoga u telu čovečjem i sravnjujući lik Njegov zemaljski sa likom Njegovim besmrtnim, morao je uzviknuti: ne imaše izgleda ni krasote.
O Gospode blagi i preblagi, koji se radi nas obuče u hudu telesnu odeću našu, da nam poslužiš i da nas ne ustrašiš, Tebi slava i hvala, Tebi slava i hvala. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi otkriva čudesnu snagu Crkve koja nadmašuje svaku filozofiju, umetnost i kulturu, pozivajući svakoga da se približi večnom domu Božjem.
U tumačenju proroka Isaije, vladika Nikolaj Velimirović govori o najvećoj tajni vere: kako su ljudi gledali Spasitelja, a nisu prepoznali da u Njemu obitava večni Bog.
U svojoj besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako prorok Isaija vidi svet u kome sukobi nestaju, a ljudi se okupljaju u veri, ljubavi i miru.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.
U nadahnutim rečima besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 14. utorak po Duhovima govori se o smislu Isaijinog proročanstva i snazi Hristovog glasa koji i danas odzvanja kroz Crkvu i čitavu vaseljenu.