DANAS JE CRNO SLOVO I VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svete mučenike Adrijana i Nataliju!
Dok je on tamnovao, ona mu je rane previjala.
Dok je on tamnovao, ona mu je rane previjala.
Kako su se na grobu apostola počela da dešavaju mnogobrojna čudesa, naročito isceljenja bolesnih, počeo je da se uvećava i broj hrišćana, a to je naljutilo neznabošce.
Iako nije ubrojan u 70 apostola, ipak se naziva apostolom zbog toga što je bio učenik velikih apostola, i što je u službi jevanđelskoj pokazao ogromnu revnost.
Njegov značaj za hrišćansku Crkvu 2. veka može se sravniti sa značajem Svetog Atanasija Velikog za hrišćansku Crkvu 4. veka.
Svetom Agatoniku je podignut hram u Carigradu.
Priča o ovom Hristovom učeniku, jednom od Sedamdesetorice odabranih, podseća nas na krštenje kneza Avgara, posle kojeg je potpuno ozdravio, i na grad Edesu koji je postao prvi hrišćanski centar.
Kada je umro, ceo Izraelj je za njim plakao.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.
Praznik seća na mučeničko stradanje Svetog Jovana Krstitelja, čija je glava posečena po naredbi cara Iroda, jer ga je javno razobličavao zbog nemoralnog života.
Posle šestogodišnjeg strašnog truda, najzad ga je Sveti Isidor Čudotvorno iscelio od bludnih pomisli, na koje su ga navodili demoni.
Podvizavao se u 5. veku i upokojio mirno u dubokoj starosti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Crkva naglašava da Bog ne sudi po kalendaru, već po životu koji je čovek vodio, po veri, pokajanju i odnosu prema bližnjima.