Aktuelno iz SPC 03.07.2025 | 23:52

ŽIVOT JE POSVETIO HRISTU, ZNANJU I ISTINI: Upokojio se profesor koji je generacije učio da po veri žive, a ne po gledanju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ŽIVOT JE POSVETIO HRISTU, ZNANJU I ISTINI: Upokojio se profesor koji je generacije učio da po veri žive, a ne po gledanju
Freepik/freepik, SPC

Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.

„Karakteristika je svih velikih duhova da bar jednim delom svoga duha i bar u jednom delu svoga života neminovno prosanjaju san o vasioni kao harmoniji i sudbini sveta, kao o velikoj drami na čijoj nas krajnjoj tački čeka potpuno blaženstvo“, pisao je Ivo Andrić o Njegošu, a ove reči kao da su napisane i za profesora Svetozara Borka.

Sanjar iz Bukovice i Ravnih Kotara

Tim svojim sanjanjem, u kome su mu lebdeli arhetipovi kršne Bukovice i Ravnih Kotara, Svetozar je ispunio i osmislio svoj život, jer je razumeo dubinu apostolskih reči: „Jer po veri živimo, a ne po gledanju“ (2 Kor 5,7). Rođen u Gošiću pre više od osam decenija, odrastao je uz ognjište slušajući priče iz predanja svoga naroda. Iz tog podneblja su ponikli i njegovi književni junaci, poput Strica Jandre i Petra Miodraga, ljudi koji nisu bili vuci u jagnjećoj koži, već, kako je voleo da kaže, jagnjad u vučjoj koži.

Život posvećen učenicima i Crkvi

Kao književnik, istoričar, umetnik i pedagog, bio je, po prirodi stvari, idealista i sanjar. Upravo taj duh primio je i podelio sa generacijama bogoslova kojima je predavao od 1993. godine, prvo u manastiru Krki, a potom i u Sremskim Karlovcima. Njegov dolazak u Bogosloviju bio je, po rečima svedoka, „prekomanda“ iz svetovne službe u laički apostolat, na njivu Gospodnju, gde je posejao seme koje i danas donosi plod.

Junak u izgnanstvu

Doživeo je i tragičnu sudbinu izgnanstva svog naroda iz Dalmacije, ali je i taj krst nosio junački, ostajući do kraja istinski vaspitač i svetlost svojim učenicima. Kao penzioner, često se vraćao u Bogosloviju u Sremskim Karlovcima, gde je završio svoj radni vek.

Oproštaj u veri i ljubavi porodice

Upokojio se 20. juna 2025. godine u Čortanovcima, u ljubavi svoje porodice – supruge Milene, dece Save, Milice i Danila i unučadi, koji svedoče da je „bio kao drvo zasađeno pored izvora vode, koje rod svoj donosi u svoje vreme, i kojemu list ne vene“ (Ps 1,3).

Sahrana i večna uspomena

Sahranjen je u rodnom Gošiću, gde je ugledao svetlost Božjeg dana, a njegova želja, izražena Njegoševim stihovima, ispunila se: „đe je zrno klicu zametnulo, onđe neka i plodom počine“.

Neka mu Gospod podari večni mir, a uspomena na profesora Svetozara Borka ostane kao putokaz svima koji žele da svoj život osmisle verom, znanjem i ljubavlju. Vječnaja pamjat.