U početku je ova pojava ostala nezapažena, ali, kako priča otac Sergije, prelomni trenutak dogodio se na praznik Svete Trojice.
U selu Belovka u Samarskoj oblasti, ikona Presvete Bogorodice "Dostojno jest“ postala je simbol duhovnog preporoda, isceljenja i nade, svedočeći o snazi vere i Božije blagodatne prisutnosti.
Pred njom su se desila mnoga čudesa - od izlečenja neizlečivih bolesti, do dubokih ličnih preobražaja.
Mesto čuda i utehe danas se nalazi u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice, gde je ikona "Dostojno jest“ neobjašnjivo pronađena pre više od dve decenije godina.
- Još nije razrešena priča o tome kako se ova ikona Presvete Bogorodice pojavila u našoj crkvi - kaže otac Sergije Elčeninov, nastojatelj hrama.
- Jednog jutra smo otvorili hram i ugledali veliku ikonu. Bila je tamna, skoro crna, bez okvira. Na poleđini je bio pečat: "Ova sveta ikona je naslikana 1890. godine (ili 1896.) u ruskom Andrejevom skitu na Svetoj Gori'.
Wiki
Ikona #dostojno jest"
U početku je ova pojava ostala nezapažena, ali, kako priča otac Sergije, prelomni trenutak dogodio se na praznik Svete Trojice.
- Bio sam u oltaru kada sam iznenada osetio miris divljeg prolećnog cveća – snažan, ali blag. Parohijani su, sa suzama u očima, shvatili da su svedoci čuda.
Ikona je tada počela da se "obnavlja“. Tamna boja se povlačila, otkrivajući svetle i žive tonove: plavu, belu, crvenu i ružičastu.
- Kao da je nečija nevidljiva ruka spirala slojeve tame - kaže otac Sergije.
Preobražaj izgubljenih
Među onima koje je ikona promenila bila je i Svetlana D., nekada alkoholičarka koju je porodica napustila. Dolaskom u Belovku, sve se promenilo.
- Kada sam prišla ikoni Bogorodice "Dostojno jest", osetila sam topao, lagani udar, kao od blage struje - ispričala je Svetlana.
Kada se vratila kući, dogodilo se čudo:
- Otvorila sam frižider, izvukla flašu, ali sam od mirisa alkohola – povratila. Od tada više ne pijem.
GIUSEPPE CACACE / AFP / Profimedia
Molitva pred ikonom Dostojno jest
Svetlana je započela novi život – našla je posao, vratila veru, a porodica joj je pružila ljubav i podršku. Danas, kaže, svoj život posvećuje pokajanju i služenju ljudima.
Majčina vera i čudo povratka
Još jedno dirljivo svedočenje dolazi od Klaudije V., majke vojnika koji je nestao tokom sukoba u Čečeniji. Posle bezuspešne potrage, došla je u Belovku i pomolila se pred ikonom.
- U snu sam videla hram. Prišla sam ikoni i rekla: "Presveta Bogorodice, Ti si Majka, seti se kako si patila. Pomozi mi.’ A sa ikone dolazi glas: "Smiri se, za tri dana će se naći tvoj sin" - ispričala je kasnije ocu Sergiju.
Na treći dan, pozvana je iz vojnog registra – sin joj je pronađen u vojnoj bolnici u Rostovu. Izgubio je pamćenje, ali zahvaljujući veri i upornosti majke, vraćen je kući.
Isceljenje deteta i zavet majke
Četvorogodišnji Saša K. oboleo je od leukemije. Kada je medicina digla ruke, majka i baka su ga dovele do ikone.
- Vruće - prošaputao je dečak.
- Na iznenađenje onkologa, Saša se brzo oporavljao. Posle osam meseci dijagnoza je zvanično uklonjena - piše blagovestsamara.rf.
Majka se, pre celog slučaja, zavetovala da će obnoviti ikonu ako dete ozdravi i kad se čudo desilo, želela je da ispuni zavet.
Umetnik Sergej V. svedoči:
- Bio sam spreman da kažem cenu od 80 hiljada rubalja, ali sam, protiv svoje volje, rekao – 20 hiljada. Klijentkinja je briznula u plač – to je bio tačan iznos koji joj je ostao nakon lečenja.
Pljačka i oproštaj
Zlatni i srebrni prilozi koje su vernici ostavljali ikoni ukradeni su 2006. godine. Ipak, vera i poverenje ostali su jači.
- Kada je žena iz Samare zatražila blagoslov da obnovi ikonu u znak zahvalnosti, sumnjao sam - priznaje otac Sergije. - Ali kako da živimo bez poverenja u ljude?“
Poruka iz Belovke
Na početku, u selu je verovala samo jedna žena. Danas, ikona "Dostojno jest“ okuplja verne iz cele oblasti.
- U početku smo mislili da je ikona došla, jer nismo imali druge. Sada vidimo da je ona donela svetlost – da isceljuje, prašta i u veri učvršćuje - kaže otac Sergije.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
Na radnom sastanku u najvećoj srpskoj pravoslavnoj svetinji istaknuta je uloga države u završetku radova i dogovoren nastavak mozaicnog ukrašavanja, kojim će hram dobiti potpuni duhovni i umetnički sjaj.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.