U početku je ova pojava ostala nezapažena, ali, kako priča otac Sergije, prelomni trenutak dogodio se na praznik Svete Trojice.
U selu Belovka u Samarskoj oblasti, ikona Presvete Bogorodice "Dostojno jest“ postala je simbol duhovnog preporoda, isceljenja i nade, svedočeći o snazi vere i Božije blagodatne prisutnosti.
Pred njom su se desila mnoga čudesa - od izlečenja neizlečivih bolesti, do dubokih ličnih preobražaja.
Mesto čuda i utehe danas se nalazi u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice, gde je ikona "Dostojno jest“ neobjašnjivo pronađena pre više od dve decenije godina.
- Još nije razrešena priča o tome kako se ova ikona Presvete Bogorodice pojavila u našoj crkvi - kaže otac Sergije Elčeninov, nastojatelj hrama.
- Jednog jutra smo otvorili hram i ugledali veliku ikonu. Bila je tamna, skoro crna, bez okvira. Na poleđini je bio pečat: "Ova sveta ikona je naslikana 1890. godine (ili 1896.) u ruskom Andrejevom skitu na Svetoj Gori'.
Wiki
Ikona #dostojno jest"
U početku je ova pojava ostala nezapažena, ali, kako priča otac Sergije, prelomni trenutak dogodio se na praznik Svete Trojice.
- Bio sam u oltaru kada sam iznenada osetio miris divljeg prolećnog cveća – snažan, ali blag. Parohijani su, sa suzama u očima, shvatili da su svedoci čuda.
Ikona je tada počela da se "obnavlja“. Tamna boja se povlačila, otkrivajući svetle i žive tonove: plavu, belu, crvenu i ružičastu.
- Kao da je nečija nevidljiva ruka spirala slojeve tame - kaže otac Sergije.
Preobražaj izgubljenih
Među onima koje je ikona promenila bila je i Svetlana D., nekada alkoholičarka koju je porodica napustila. Dolaskom u Belovku, sve se promenilo.
- Kada sam prišla ikoni Bogorodice "Dostojno jest", osetila sam topao, lagani udar, kao od blage struje - ispričala je Svetlana.
Kada se vratila kući, dogodilo se čudo:
- Otvorila sam frižider, izvukla flašu, ali sam od mirisa alkohola – povratila. Od tada više ne pijem.
GIUSEPPE CACACE / AFP / Profimedia
Molitva pred ikonom Dostojno jest
Svetlana je započela novi život – našla je posao, vratila veru, a porodica joj je pružila ljubav i podršku. Danas, kaže, svoj život posvećuje pokajanju i služenju ljudima.
Majčina vera i čudo povratka
Još jedno dirljivo svedočenje dolazi od Klaudije V., majke vojnika koji je nestao tokom sukoba u Čečeniji. Posle bezuspešne potrage, došla je u Belovku i pomolila se pred ikonom.
- U snu sam videla hram. Prišla sam ikoni i rekla: "Presveta Bogorodice, Ti si Majka, seti se kako si patila. Pomozi mi.’ A sa ikone dolazi glas: "Smiri se, za tri dana će se naći tvoj sin" - ispričala je kasnije ocu Sergiju.
Na treći dan, pozvana je iz vojnog registra – sin joj je pronađen u vojnoj bolnici u Rostovu. Izgubio je pamćenje, ali zahvaljujući veri i upornosti majke, vraćen je kući.
Isceljenje deteta i zavet majke
Četvorogodišnji Saša K. oboleo je od leukemije. Kada je medicina digla ruke, majka i baka su ga dovele do ikone.
- Vruće - prošaputao je dečak.
- Na iznenađenje onkologa, Saša se brzo oporavljao. Posle osam meseci dijagnoza je zvanično uklonjena - piše blagovestsamara.rf.
Majka se, pre celog slučaja, zavetovala da će obnoviti ikonu ako dete ozdravi i kad se čudo desilo, želela je da ispuni zavet.
Umetnik Sergej V. svedoči:
- Bio sam spreman da kažem cenu od 80 hiljada rubalja, ali sam, protiv svoje volje, rekao – 20 hiljada. Klijentkinja je briznula u plač – to je bio tačan iznos koji joj je ostao nakon lečenja.
Pljačka i oproštaj
Zlatni i srebrni prilozi koje su vernici ostavljali ikoni ukradeni su 2006. godine. Ipak, vera i poverenje ostali su jači.
- Kada je žena iz Samare zatražila blagoslov da obnovi ikonu u znak zahvalnosti, sumnjao sam - priznaje otac Sergije. - Ali kako da živimo bez poverenja u ljude?“
Poruka iz Belovke
Na početku, u selu je verovala samo jedna žena. Danas, ikona "Dostojno jest“ okuplja verne iz cele oblasti.
- U početku smo mislili da je ikona došla, jer nismo imali druge. Sada vidimo da je ona donela svetlost – da isceljuje, prašta i u veri učvršćuje - kaže otac Sergije.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
Na radnom sastanku u najvećoj srpskoj pravoslavnoj svetinji istaknuta je uloga države u završetku radova i dogovoren nastavak mozaicnog ukrašavanja, kojim će hram dobiti potpuni duhovni i umetnički sjaj.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.
Rimokatolička crkva beleži porast vernika u Africi i Aziji, ali istovremeno suočava se sa smanjenjem broja sveštenika i monaha, što predstavlja veliki izazov za budućnost.
Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog I Žičkog za 19. Sredu po duhovima otkriva kako volja usklađena sa Božijom voljom oblikuje život ispunjen dobrotom, pravdom i unutrašnjim mirom, čak i usred svakodnevne žurbe i iskušenja.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.