ČITANJE JEVANĐELJA ZA 6. JUN: Odlomak iz Svetog pisma za petak sedme sedmice po Vaskrsu
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao."
Jezička istorija Balkana je složena, pa je teško utvrditi da li je ova reč među Srbe došla iz latinskog ili iz grčkog, ali je sigurno da vodi poreklo iz hebrejskog jezika i da znači “neka bude, vaistinu, bez sumnje, nesporno”.
Amin, reč koju hrišćani često koriste, kako u molitvama i bogosluženjima, tako i u svakodnevnom životu, jedan je od retkih hebrejskih izraza koji je u liturgiju hrišćanske crkve ušao u neizmenjenom obliku, noseći sa sobom težinu svoje izvorne svetosti i potvrde. Upotrebljavana u jevanđeljima čak 77 puta, reč amin je često stavljana u usta Hrista, posebno u Jevanđelju po Mateju gde se pojavljuje 28 puta, i u Jevanđelju po Jovanu 26 puta.
Na hebrejskom jeziku, “amin” znači “neka bude, vaistinu, bez sumnje, nesporno”. Ova reč predstavlja nedvosmislenu potvrde, nečega što je nesporno i istinito. Etimološki, “amin” dolazi od hebrejskog glagola “aman”, koji se prevodi kao “osnažiti, potvrditi”. Ovaj koren reči je opštesemitski i prisutan je i u aramejskom, jeziku kojim je govorio i na kojem je propovedao sam Isus Hrist.
Put izraza “amina” kroz istoriju je fascinantan. Iz judaizma, ova reč je ušla u grčki jezik rane hrišćanske crkve, a iz grčkog u latinski, odakle se zatim rasejala po Zapadnoj Evropi. Treba naglasiti da je latinski bio zvanični jezik Istočnorimskog carstva sve do 610. godine. Međutim, grčki je bio jezik kulture, filozofije i religije tokom cele istorije ujedinjenog Rimskog carstva, pa je tako i izraz “amin” našao svoje mesto u liturgijskom jeziku.
Na pitanje da li je reč “amin” među Srbe došla iz grčkog ili latinskog jezika, odgovor nije jednoznačan. Na prvi pogled, moglo bi se pretpostaviti da je stigla preko grčkog, s obzirom na uticaj Carigrada na srpsko hrišćanstvo, posebno tokom dinastije Nemanjića. Ipak, jezička istorija Balkana je složena, i moguće je da su oba jezika imala uticaja na prenošenje ove svete reči.
Bez obzira na svoj lingvistički put, “amin” ostaje univerzalni simbol potvrde i vere, koji je preživeo vekove i kulturološke promene, zadržavajući svoju suštinu i značenje nepromenjenim. Ova reč, izgovarana širom sveta, spaja nas sa drevnim korenima i podseća na neprolazne vrednosti koje je nosila kroz istoriju.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao."
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Ceremoniji predaje zvona u crkvi prisustvovali su i predsednik Pjotr Pavel i njegova supruga Eva.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Njena tvrdnja da je pšenica najsličnija čoveku potkrepljena je jednim citatom iz Svetog pisma, a analizom je došla do neverovatnih saznanja.
Strah od sve većeg broja incidenata usmerenih protiv hrišćana dodatno pojačava zabrinutost zbog kontinuiranog priliva migranata, pretežno iz Severne i Subsaharske Afrike.
JKP "Pogrebne usluge" Beograd apeluje na sve posetioce da ukoliko je moguće, koriste gradski prevoz umesto privatnih automobil.
Dan posle Duhovskih zadušnica, u nedelju, 8. juna, pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svete Trojice ili Duhove, koji je 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
U senci starozavetnih proroka postojale su žene koje su nosile Božiju reč narodu, tumačile zakon, vodile bitke i podsticale pokajanje. Njihova imena i uloge i danas nose snažnu poruku o duhovnoj jednakosti pred Gospodom.
Bez brašna, mleka i miksera — ova jednostavna, a raskošna poslastica pravi se za svega nekoliko minuta i svakim zalogajem budi sećanja na mirisnu, toplu kuhinju iz detinjstva.