Jezička istorija Balkana je složena, pa je teško utvrditi da li je ova reč među Srbe došla iz latinskog ili iz grčkog, ali je sigurno da vodi poreklo iz hebrejskog jezika i da znači “neka bude, vaistinu, bez sumnje, nesporno”.
Amin, reč koju hrišćani često koriste, kako u molitvama i bogosluženjima, tako i u svakodnevnom životu, jedan je od retkih hebrejskih izraza koji je u liturgiju hrišćanske crkve ušao u neizmenjenom obliku, noseći sa sobom težinu svoje izvorne svetosti i potvrde. Upotrebljavana u jevanđeljima čak 77 puta, reč amin je često stavljana u usta Hrista, posebno u Jevanđelju po Mateju gde se pojavljuje 28 puta, i u Jevanđelju po Jovanu 26 puta.
Na hebrejskom jeziku, “amin” znači “neka bude, vaistinu, bez sumnje, nesporno”. Ova reč predstavlja nedvosmislenu potvrde, nečega što je nesporno i istinito. Etimološki, “amin” dolazi od hebrejskog glagola “aman”, koji se prevodi kao “osnažiti, potvrditi”. Ovaj koren reči je opštesemitski i prisutan je i u aramejskom, jeziku kojim je govorio i na kojem je propovedao sam Isus Hrist.
Shutterstock
Reč "amin" u jevanđeljima se pominje 77 puta
Put izraza “amina” kroz istoriju je fascinantan. Iz judaizma, ova reč je ušla u grčki jezik rane hrišćanske crkve, a iz grčkog u latinski, odakle se zatim rasejala po Zapadnoj Evropi. Treba naglasiti da je latinski bio zvanični jezik Istočnorimskog carstva sve do 610. godine. Međutim, grčki je bio jezik kulture, filozofije i religije tokom cele istorije ujedinjenog Rimskog carstva, pa je tako i izraz “amin” našao svoje mesto u liturgijskom jeziku.
Na pitanje da li je reč “amin” među Srbe došla iz grčkog ili latinskog jezika, odgovor nije jednoznačan. Na prvi pogled, moglo bi se pretpostaviti da je stigla preko grčkog, s obzirom na uticaj Carigrada na srpsko hrišćanstvo, posebno tokom dinastije Nemanjića. Ipak, jezička istorija Balkana je složena, i moguće je da su oba jezika imala uticaja na prenošenje ove svete reči.
Shutterstock
Pojam "amin" koristi u molitvama i u bogosluženjima
Bez obzira na svoj lingvistički put, “amin” ostaje univerzalni simbol potvrde i vere, koji je preživeo vekove i kulturološke promene, zadržavajući svoju suštinu i značenje nepromenjenim. Ova reč, izgovarana širom sveta, spaja nas sa drevnim korenima i podseća na neprolazne vrednosti koje je nosila kroz istoriju.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.