Victoria de la Kruz, španska monahinja i misonarka, decenijama je rizikovala svoj život u posleratnom Japanu, spasavajući devojčice i žene iz kandži trgovine ljudima.
"Oduvek sam išla tamo gde je ženi trebala pomoć“
S druge strane telefonske žice, krhki glas časne sestre Viktorije de la Kruz odzvanjao je kao jeka prošlosti - kao eksplozija minske poljane sećanja koja ne blede. U 108. godini života, teško se prisećala šta je doručkovala tog jutra, ali je sa potresnom jasnoćom opisivala dramatične epizode iz prošlosti dostojne filmskog platna.
U središtu te priče nalazila se časna sestra iz Malage, koja je stigla u carsku Japan da bi posvetila svoj život spasavanju žena i devojčica iz najmračnijih predgrađa posleratne stvarnosti.
Taj telefonski razgovor obavljen je 2016. godine. Samo dve godine kasnije, sestra Viktorija je preminula u 110. godini, u Tokiju, u kući "Casa Alegría" (Kuća radosti) koju vode sestre iz kongregacije Službenica Presvetog Oltarskog Sakramenta - poznatije kao "Obožavateljke" (Adoratrices) - u naselju Kitami. To je jedna od sedam kuća koje je ova kongregacija, osnovana 1856. godine u Madridu, otvorila u Japanu sa misijom oslobađanja žena iz ropstva prostitucije.
Printscreen diocesismalaga.es
Victoria de la Kruz
Kao misionarka Adorers kongregacije, sestra Viktorija je decenijama obilazila javne kuće, industrijske zone, gejša-kuće i mračna skrovišta duž puteva širom Japana, tražeći žene koje su bile žrtve trgovine ljudima. One koje bi uspešno spasila, vodila bi zajedno sa svojim sestrama u sigurna prihvatilišta, gde su im socijalni radnici pružali zaštitu i osnovnu obuku, kako bi mogle da započnu novi život.
Na godišnjicu bombardovanja Hirošime - 6. avgusta, podsećamo se na misionarku iz Malage koja je spasavala preživele devojčice iz grada koji je doživeo apokalipsu i izgubio oko 140.000 duša - 80.000 odmah, a ostali su umrli kasnije od posledica opekotina i zračenja.
U razgovorima koje je sestra Viktorija vodila sa novinarom koji je preneo ovu priču, između 2016. i 2017. godine, opisala je i kako je, neposredno nakon bacanja atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, noću izlazila bez monaške odeće, a ponekad se čak predstavljala kao zapadna prostitutka, kako bi prikupila informacije o delovanju Jakuze - čuvene japanske mafije, koja je tada otimala siročad i prodavala ih bordelima i gejša-kućama.
Wikipedia
Eksplozija snimljena iznad Hirošime
Putovanje do kraja sveta
Drugo od devetoro dece, sestra Viktorija stigla je u Japan 1936. godine.
- Put je trajao dva meseca brodom, a teško mi je palo što sam ostavila porodicu. Ali sam bila uverena da imam misiju - da pomažem ljudima - govorila je.
Već tri godine je živela u Tokiju kada je japanska avijacija napala Perl Harbor. Tokom narednih šest ratnih godina, ona i ostale sestre iz njene zajednice povukle su se u planine Karuizave, gde su preživele zimu i glad - uglavnom se hraneći samo pirinčem.
Nakon što je bomba "Little Boy" pala na Hirošimu, a tri dana kasnije druga bomba pogodila Nagasaki, Japan je kapitulirao 2. septembra 1945. godine. Nekoliko meseci kasnije, sestre su napustile planinski zaklon i preselile se južno - u Jokohamu. Tamo su, u saradnji sa lokalnim vlastima i humanitarnim organizacijama, počele potragu za preživelom siročadi, od kojih su mnogi već bili oteti od strane kriminalnih mreža.
Shutterstock/Juri Pozzi
Jakuza siročad odvodila u prostituciju
Procene govore da je nakon bombardovanja ostalo oko 2.700 dece školskog uzrasta bez roditelja. Oko 700 ih je smešteno u sirotišta, ali su hiljade završile na ulicama - spavale su pod mostovima, u ruševinama ili napuštenim skloništima. Jedan od njih bio je Šoso Kavamoto, koji je u trenutku eksplozije imao 11 godina. Preživeo je jer je neposredno pre napada bio evakuisan u hram, 50 kilometara od centra grada.
Shutterstock/Obs70
Moderna gejša
Preminuo je 2022. godine, a decenijama je svedočio o tome kako su članovi Jakuze regrutovali siročad sa ulica - u zamenu za obrok i krevet, koristili su ih za čišćenje cipela, kuvanje ili prodaju cigareta američkim vojnicima. Mnoge devojčice, kako je svedočio, jednostavno bi nestajale iz skloništa koja je mafija sama otvarala.
- U našem centru bilo je preko 300 devojčica. Nestajale su jedna po jedna, dok nijedna nije ostala - govorio je Kavamoto.
Služba u tišini
Printscreen diocesismalaga.es
Victoria de la Kruz
Upravo tu stupaju na scenu monahinje koje su, bez vela i zvanične odeće, izvan samostanskih zidova nastavile borbu za dostojanstvo žene. Adorers sestre, poput Viktorije, patrolirale su ulicama u starim kombijima, suočavajući se sa mafijom i nudeći izlaz ženama u ropstvu.
Sestra Viktorija je za svoj rad dobila počasno priznanje japanske vlade - za zaštitu i spasavanje mnogih žena, uključujući preživele iz Hirošime, kao i tzv. "žene utehe" - mlade devojke iz drugih azijskih zemalja koje je japanska vojska otela i prisilila da rade u vojnim bordelima tokom rata, prenosi "Mundo America".
Njena misija u Japanu bila je plod reči Hristovih: "Što učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste." (Matej 25, 40)
BONUS VIDEO: Ljudi kidali komade haljine cara Lazara - evo šta je ostalo
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se jedni pravdaju da "samo prate", a drugi sa visine osuđuju, sveštenik razbija lažnu podelu i pokazuje kako rijaliti programi utiču na savest, navike i unutrašnji život.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.