ŠTA SA ZVONČIĆIMA ZA VRBICU OD PROŠLE GODINE? Teolog Aleksandar iznenadio odgovorom
Obeležavanje Vrbice počinje odlaskom u hram, gde se okupljaju porodice sa decom.
Prvog ponedeljka posle Duhova, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi piše o otkrivanju duhovne stvarnosti i razumevanju prisustva Svetog Duha u svakodnevnom životu hrišćana.
Tešeći svoje učenike, Gospod govori da je za njih bolje da se on vaznese na nebo. Jer, vaznevši se, on će umesto sebe poslati utešitelja – Duha. Duh Sveti je sišao i boravi u crkvi vršeći u svakom verujućem čoveku delo Hristovo. Svaki hrišćanin je pričesnik Duha. To je u toj meri neophodno da se može reći da nije Hristov onaj ko nema Duha. Pogledaj i ti dobro i utvrdi da li je u tebi Duh blagodati? Jer, on ne ostaje kod svih.
Dešava se i da on ode. Eto vidi: prvo dolazi duh pokajanja i hrišćanina uči obraćenju Bogu i ispravljenju života. Završivši svoje delo, duh pokajanja hrišćanina predaje duhu svetlosti i čistote kome, najzad, sledi duh usinovljenja. Osobenost prvoga je – trudoljubiva revnost; drugoga – toplina i sladosno gorenje srca; a trećeg – osećanje sinovstva, po kome iz srca izlaze uzdasi k Bogu: „Avva oče!“ Vidi na kome se od tih stepena nalaziš. Ako te nema ni na jednom, pobrini se i potrudi oko sebe.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
U utorak šeste sedmice Velikog posta, svetitelj ostavlja poruku koja trese savest: ako ne čujemo vapaj bližnjih, ni nas neće čuti Gospod kada zavapimo za oproštajem.
Obeležavanje Vrbice počinje odlaskom u hram, gde se okupljaju porodice sa decom.
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Lazareva subota zato predstavlja uvod u stradanja, ali i u konačnu pobedu - vaskrsenje.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.