OVIH LJUDI SE I ĐAVO PLAŠI! Starac Jefrem kaže da imaju oružje koja razara svaku zamku, pa čak i nepomenika
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
U pravoslavnoj tradiciji, sveštenici imaju vrlo značajnu ulogu u duhovnom životu vernika. Ovaj poseban odnos između sveštenika i vernika manifestuje se u oslovljavanju sveštenika kao "oca". Ali, zašto upravo na ovaj način oslovljavamo sveštena lica? Kroz svete tajne i svakodnevne dužnosti, sveštenici preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, vodiča i učitelja, čineći ovaj naslov duboko značajnim i opravdanim.
Kroz svetu tajnu krštenja, sveštenici nas “preporođuju” u decu Božju. Kroz njihovo posvećenje i vođenje, postajemo članovi crkvene zajednice i započinjemo svoj duhovni život. Taj trenutak preobražava našu dušu i uvodi nas u zajednicu vernika, dajući nam novi identitet kao Božja deca.
U svetoj tajni pričešća, sveštenici nam pružaju Hristovo telo i krv. Ova sveta tajna je vrhunac liturgijskog života i najdublji izraz zajedništva sa Bogom. Kroz pričešće, vernici primaju duhovnu snagu i milost koja ih povezuje sa Hristom i celokupnom crkvenom zajednicom.

Sveštenici igraju ključnu ulogu i u svetoj tajni pokajanja, gde preko njih dobijamo oproštenje od svojih grehova. Oni su posrednici Božje milosti, pomažući vernicima da se očiste od greha i obnove svoj duhovni život. Kroz pokajanje, vernici pronalaze put ka duhovnom isceljenju i miru.
U ostalim svetim tajnama, sveštenici nam prenose naročite darove Svetog Duha. Bez obzira da li se radi o svetoj tajni braka, miropomazanja ili sveštenstva, oni su neko kroz koga Božja milost teče ka vernicima. Njihova služba je neprekidno podsećanje na Božju prisutnost i delovanje u našem životu.
Sveštenici se za nas neprestano mole, uče nas, savetuju, opominju i vode. Njihove molitve podržavaju nas u teškim trenucima, a njihova mudrost i saveti pomažu nam da rastemo u veri i duhovnosti. Kroz svoje propovedi i učenja, oni nas upućuju na pravi put, pomažući nam da se suočimo sa izazovima svakodnevnog života.
Prema tome, sveštenici su zaista naši duhovni oci i zbog toga ne treba koristiti izraz “pop”, koji je duboko ukorenjen u narodu. Uloga sveštenstva prevazilazi jednostavnu formalnu funkciju; oni su duhovni vodiči i roditelji, čuvari naših duša i učitelji na putu vere. Međutim, ovaj uzvišeni naziv nosi sa sobom i veliku odgovornost. Sveštenici moraju biti dostojni tog imena i te velike službe, živeći životom ispunjenim verom, ljubavlju i posvećenošću.
Oslovljavanje sveštenika kao “oca” nije samo izraz poštovanja, već i priznanje njihove nezamenjive uloge u našem duhovnom životu. Kroz njihovo posvećenje i službu, mi pronalazimo put ka Bogu, rastemo u veri i postajemo deo veće, duhovne porodice – crkve.

Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
U vremenu kada smo često preplavljeni haosom i zabludama, reči igumana Manastira Podmaije pozivaju na oslobađanje od greha kroz svete tajne. One osvetljavaju konkretan put koji vodi ka životu ispunjenom radošću i istinskim vrednostima.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Dok nas svakodnevno preplavljuju strahovi i brige, veliki duhovnik sa Svete Gore iz 20. veka nas uči da vera nije udaljena, već da živi u svakom pokretu i svakom trenutku našeg života, donoseći unutrašnji mir i snagu.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Kada se Crkva vređa, a duša ćuti – beseda o revnosti pokazuje kako pravednik postaje plamen koji ne gasne, već brani svetinju i spasava sebe.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Kada se Crkva vređa, a duša ćuti – beseda o revnosti pokazuje kako pravednik postaje plamen koji ne gasne, već brani svetinju i spasava sebe.
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
U razgovoru sa svetogorskim monahom, hodočasnik otkriva kako post i strpljenje oblikuju duh, a istina Hrista daje snagu za životne izazove.