POSETILI SMO SRPSKU SVETINJU U MAĐARSKOJ, ONO ŠTO SMO OTKRILI IZNENADIĆE MNOGE: Hram Svetog Dimitrija u Šiklošu – riznica srpskog duhovnog blaga van Srbije
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U mirnom gradiću Šiklošu, u mađarskoj županiji Baranji, na svega nekoliko minuta hoda od čuvenog srednjovekovnog zamka i istorijske Malkoč-begove džamije, uzdiže se crkva Svetog velikomučenika Dimitrija, koju je ekipa portala religija.rs posetila pred praznik Pedesetnice.
Ova skromna, ali duhovno bogata svetinja u Eparhiji budimskoj, predstavlja jedan od najvažnijih spomenika srpske pravoslavne baštine u Mađarskoj. Njena istorija, arhitektura i uloga u očuvanju identiteta lokalne srpske zajednice čine je neizostavnim mestom za sve koji žele da upoznaju višeslojnu kulturnu mapu ovog kraja.
Religija.rs
Crkva Svetog velikomušenika Dimitrija u Šiklošu
Istorijski koreni: Od doseljenja do svetosti
Prisustvo Srba u Šiklošu datira još iz 15. veka, kada su se, bežeći od osmanske najezde, naselili u ovom delu Baranje. Među njima je bio i Sveti Stefan Štiljanović, poslednji srpski despot, koji se povukao u Šikloš nakon pada Valpova pod tursku vlast.
Prema predanju, nakon što se upokojio 1543. godine, osmanski vojnici su na mestu njegovog groba primetili neobične svetlosti. Nadajući se skrivenom blagu, iskopali su grob i pronašli netaknuto, miomirisno telo.
Vest o ovom čudu stigla je do Šišatovačkog manastira, čiji su monasi otkupili telo i preneli ga u svoj manastir, gde je Štiljanović kasnije proglašen za svetitelja. Njegova supruga Jelena, takođe je kanonizovana kao svetiteljka, a prema predanju osnovala je manastir Petkovicu u Sremu.
Religija.rs
Ikonostas crkve Svetog velikomučenika Dimitrija u Šiklošu
Arhitektura: Umerenost i elegancija u službi duhovnosti
Prva crkva koju su Srbi podigli u Šiklošu bila je drvena i sagrađena 1690. godine. Nakon što je izgorela, zamenjena je kamenom crkvom 1738. godine, koja je takođe stradala u požaru.
Današnja Crkva Svetog Dimitrija izgrađena je između 1793. i 1806. godine, u umerenom i elegantnom stilu, koji predstavlja prelaz između baroka i klasicizma. Unutrašnjost crkve krasi bogato dekorisan ikonostas iz 1836. godine, koji je restauriran 2018. godine, čime mu je vraćen nekadašnji sjaj.
Religija.rs
Crkva Svetog velikomušenika Dimitrija u Šiklošu
Duhovni život: Održavanje tradicije u savremenom dobu
Iako je broj pripadnika srpske zajednice u Šiklošu danas mali, crkva i dalje služi kao duhovni centar.
Godišnje se u njoj održava nekoliko bogosluženja, posebno na praznik Svetog Dimitrija, kada se okupljaju vernici iz Šikloša i okolnih mesta.
Crkva je pod zaštitom kao spomenik kulture, a posetioci je mogu obići uz prethodnu najavu.
Crkva Svetog velikomučenika Dimitrija u Šiklošu nije samo arhitektonsko i istorijsko blago, već i simbol istrajnosti i duhovne snage srpske zajednice u Mađarskoj. Njena tiha prisutnost svedoči o vekovima vere, kulture i zajedništva, podsećajući nas na važnost očuvanja identiteta i tradicije u savremenom svetu.
Za svakog posetioca, ova crkva pruža priliku za introspekciju, učenje i povezivanje sa bogatom prošlošću jednog naroda.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja. Upokojio se oko 1543. godine. Supruga Jelena i njegov verni narod sahranili su ga na brdu Đuntir.
: U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu vođen je razgovor pun uzajamnog poštovanja i podrške srpskoj zajednici u Mađarskoj, potvrđujući neraskidivu snagu duhovnih i istorijskih veza koje vekovima povezuju naša dva naroda.
Hramovna slava u Segedinu pretvorila se u događaj ispunjen dubokim duhovnim značenjem — sveta liturgija, osvećenje novog zvona i nastupi srpskih đaka objedinili su vernike, goste i prijatelje Crkve u snažnoj poruci nade, zajedništva i očuvanja identiteta.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U besedi o "slovesnom mleku" Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači hraniti srce Hristovim rečima i kako jedino takva duhovna ishrana vodi čoveka ka večnom spasenju.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Muzej Budimske eparhije, u nekadašnjoj vladičanskoj palati, svedoči o vekovima srpske umetnosti, vere i identiteta – od Kosovskog boja i Velike seobe do baroka, klasicizma i današnjih dana.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.