Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
Manastir Bogorodica Stonska je nekadašnji manastir Srpske pravoslavne crkve (SPC) koji je postojao tokom 13. i početkom 14. veka u blizini Stona na poluostrvu Pelješcu. U ovom manastiru je 1219. godine prvi srpski arhiepiskom Sveti Sava osnovao Humsku eparhiju za oblasti Humske Zemlje i Travunije (današnja Hercegovina, sa dubrovačkim primorjem).
U drugoj polovini 12. veka, Humskom Zemljom je vladao veliki knez Miroslav, brat Stefana Nemanje. Nakon smrti kneza Miroslava, koji je stolovao upravo u Stonu, u oblasti Zahumlja je nastupilo razdoblje previranja, koje je okončano za vreme vladavine srpskog kralja Stefana Prvovenčanog.
Kada je prvi srpski arhiepiskom Sveti Sava nakon sticanja crkvene autokefalnosti 1219. godine pristupio organizovanju novih eparhija, jednu od njih je smestio upravo pri starom hramu Bogorodice Stonske.
U vreme osnivanja, Humska eparhija je obuhvatala čitavu oblast Humske Zemlje sa Travunijom.
Iako prvobitna povelja Stefana Prvovenčanog i Svetog Save iz 1220. godine o osnivanju Humske eparhije i njenog eparhijskog vlastelinstva nije sačuvana, njen sadržaj se može sagledati na osnovu kasnije potvrdne povelje srpskog kralja Stefana Uroša I iz 1243—1253. godine. Ovom poveljom, kralj je potvrdio sve ranije darove svoga oca Stefana Prvovenčanog humskom manastiru Bogorodice Stonske.
Međutim, kada se postavilo pitanje o izmiještanju katedralnog mesta Humske eparhije iz Stona u hram Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju, kralj Uroš je 1254—1263. godine starim posedima pridodao i nove, mahom u Polimlju. Usled neredovnih prilika i izmeštanja boravišnog mesta humskih episkiopa, manastir Bogorodice Stonske je počeo da opada.
Wikipedia
Stefan Milutin
Nakon smrti srpskog kralja Stefana Milutina (1321), uspeo je bosanski ban Stjepan II Kotromanić da zavlada Zahumljem. Tadašnji humski episkop Danilo je stoga boravio u manastiru Svetog Petra na Limu. Negov naslednik, humski episkop Stefan (1324) se takođe nije mogao vratiti u Ston. Stoga mu je srpski kralj Stefan Dečanski potvrdio posed nad Manastirom Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju.
Međutim, pravoslavno sveštenstvo je nakon svih ovih zbivanja i dalje bilo prisutno u Stonu, što je potvrđeno i znamenitim ugovorom iz 1333. godine, sklopljenim između Dubrovčana i srpskog kralja Stefana Dušana, u kojem je bilo izričito predviđeno da je nakon predaje Stona u njemu ostati i pravoslavni sveštenik.
Wikipedia
Manastir Bogorodica Stonska
Međutim, ova odredba kasnije nije poštovana, tako je usled rimokatoličkog prozelitizma u stonskom primorju došlo do znatnog opadanja pravoslavlja.
Prema dubrovačkom katastru iz 1393. godine, manastir Bogorodice Stonske je već uveliko bio zapustio: "Item dighemo che le saline e lo monastero de sca Maria cum tute sua raxon e pretinentia si e del Comun“ -"Takođe izjavljujemo da su solane i manastir svete Marije, sa svim svojim pravima i pripadnostima, vlasništvo Komune (opštine, zajednice)."
Na osnovu pomena solane u ovom zapisu, istoričari su zaključili da se manastir Bogorodice Stonske nalazio u delu Stonskog polja poznatom kao Lužine, po čemu je manastirski hram vremenom i postao poznat kao Gospa od Lužina. Nakon preuzimanja od strane rimokatolika, hram je tokom narednih vekova pretrpio razne prepravke.
Sistematska arheološka istraživanja na tom lokalitetu još uvijek nisu sprovedena, javlja Herceg RTV.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Zagrebačka nadbiskupija upozorava na ranu seksualizaciju i uvođenje ideoloških elemenata u obrazovanje, ističući da roditelji moraju ostati uključeni u odgoj svoje dece.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.