Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
Manastir Bogorodica Stonska je nekadašnji manastir Srpske pravoslavne crkve (SPC) koji je postojao tokom 13. i početkom 14. veka u blizini Stona na poluostrvu Pelješcu. U ovom manastiru je 1219. godine prvi srpski arhiepiskom Sveti Sava osnovao Humsku eparhiju za oblasti Humske Zemlje i Travunije (današnja Hercegovina, sa dubrovačkim primorjem).
U drugoj polovini 12. veka, Humskom Zemljom je vladao veliki knez Miroslav, brat Stefana Nemanje. Nakon smrti kneza Miroslava, koji je stolovao upravo u Stonu, u oblasti Zahumlja je nastupilo razdoblje previranja, koje je okončano za vreme vladavine srpskog kralja Stefana Prvovenčanog.
Kada je prvi srpski arhiepiskom Sveti Sava nakon sticanja crkvene autokefalnosti 1219. godine pristupio organizovanju novih eparhija, jednu od njih je smestio upravo pri starom hramu Bogorodice Stonske.
U vreme osnivanja, Humska eparhija je obuhvatala čitavu oblast Humske Zemlje sa Travunijom.
Iako prvobitna povelja Stefana Prvovenčanog i Svetog Save iz 1220. godine o osnivanju Humske eparhije i njenog eparhijskog vlastelinstva nije sačuvana, njen sadržaj se može sagledati na osnovu kasnije potvrdne povelje srpskog kralja Stefana Uroša I iz 1243—1253. godine. Ovom poveljom, kralj je potvrdio sve ranije darove svoga oca Stefana Prvovenčanog humskom manastiru Bogorodice Stonske.
Međutim, kada se postavilo pitanje o izmiještanju katedralnog mesta Humske eparhije iz Stona u hram Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju, kralj Uroš je 1254—1263. godine starim posedima pridodao i nove, mahom u Polimlju. Usled neredovnih prilika i izmeštanja boravišnog mesta humskih episkiopa, manastir Bogorodice Stonske je počeo da opada.
Wikipedia
Stefan Milutin
Nakon smrti srpskog kralja Stefana Milutina (1321), uspeo je bosanski ban Stjepan II Kotromanić da zavlada Zahumljem. Tadašnji humski episkop Danilo je stoga boravio u manastiru Svetog Petra na Limu. Negov naslednik, humski episkop Stefan (1324) se takođe nije mogao vratiti u Ston. Stoga mu je srpski kralj Stefan Dečanski potvrdio posed nad Manastirom Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju.
Međutim, pravoslavno sveštenstvo je nakon svih ovih zbivanja i dalje bilo prisutno u Stonu, što je potvrđeno i znamenitim ugovorom iz 1333. godine, sklopljenim između Dubrovčana i srpskog kralja Stefana Dušana, u kojem je bilo izričito predviđeno da je nakon predaje Stona u njemu ostati i pravoslavni sveštenik.
Wikipedia
Manastir Bogorodica Stonska
Međutim, ova odredba kasnije nije poštovana, tako je usled rimokatoličkog prozelitizma u stonskom primorju došlo do znatnog opadanja pravoslavlja.
Prema dubrovačkom katastru iz 1393. godine, manastir Bogorodice Stonske je već uveliko bio zapustio: "Item dighemo che le saline e lo monastero de sca Maria cum tute sua raxon e pretinentia si e del Comun“ -"Takođe izjavljujemo da su solane i manastir svete Marije, sa svim svojim pravima i pripadnostima, vlasništvo Komune (opštine, zajednice)."
Na osnovu pomena solane u ovom zapisu, istoričari su zaključili da se manastir Bogorodice Stonske nalazio u delu Stonskog polja poznatom kao Lužine, po čemu je manastirski hram vremenom i postao poznat kao Gospa od Lužina. Nakon preuzimanja od strane rimokatolika, hram je tokom narednih vekova pretrpio razne prepravke.
Sistematska arheološka istraživanja na tom lokalitetu još uvijek nisu sprovedena, javlja Herceg RTV.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Zagrebačka nadbiskupija upozorava na ranu seksualizaciju i uvođenje ideoloških elemenata u obrazovanje, ističući da roditelji moraju ostati uključeni u odgoj svoje dece.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Nepoznati počinioci ispisali uvredljive poruke na verskim obeležjima i izazvali požar kod crkve Svetog Jakova, dok iz poznatog marijanskog svetilišta poručuju da neće biti osvete.