Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
Manastir Bogorodica Stonska je nekadašnji manastir Srpske pravoslavne crkve (SPC) koji je postojao tokom 13. i početkom 14. veka u blizini Stona na poluostrvu Pelješcu. U ovom manastiru je 1219. godine prvi srpski arhiepiskom Sveti Sava osnovao Humsku eparhiju za oblasti Humske Zemlje i Travunije (današnja Hercegovina, sa dubrovačkim primorjem).
U drugoj polovini 12. veka, Humskom Zemljom je vladao veliki knez Miroslav, brat Stefana Nemanje. Nakon smrti kneza Miroslava, koji je stolovao upravo u Stonu, u oblasti Zahumlja je nastupilo razdoblje previranja, koje je okončano za vreme vladavine srpskog kralja Stefana Prvovenčanog.
Kada je prvi srpski arhiepiskom Sveti Sava nakon sticanja crkvene autokefalnosti 1219. godine pristupio organizovanju novih eparhija, jednu od njih je smestio upravo pri starom hramu Bogorodice Stonske.
U vreme osnivanja, Humska eparhija je obuhvatala čitavu oblast Humske Zemlje sa Travunijom.
Iako prvobitna povelja Stefana Prvovenčanog i Svetog Save iz 1220. godine o osnivanju Humske eparhije i njenog eparhijskog vlastelinstva nije sačuvana, njen sadržaj se može sagledati na osnovu kasnije potvrdne povelje srpskog kralja Stefana Uroša I iz 1243—1253. godine. Ovom poveljom, kralj je potvrdio sve ranije darove svoga oca Stefana Prvovenčanog humskom manastiru Bogorodice Stonske.
Međutim, kada se postavilo pitanje o izmiještanju katedralnog mesta Humske eparhije iz Stona u hram Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju, kralj Uroš je 1254—1263. godine starim posedima pridodao i nove, mahom u Polimlju. Usled neredovnih prilika i izmeštanja boravišnog mesta humskih episkiopa, manastir Bogorodice Stonske je počeo da opada.
Wikipedia
Stefan Milutin
Nakon smrti srpskog kralja Stefana Milutina (1321), uspeo je bosanski ban Stjepan II Kotromanić da zavlada Zahumljem. Tadašnji humski episkop Danilo je stoga boravio u manastiru Svetog Petra na Limu. Negov naslednik, humski episkop Stefan (1324) se takođe nije mogao vratiti u Ston. Stoga mu je srpski kralj Stefan Dečanski potvrdio posed nad Manastirom Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju.
Međutim, pravoslavno sveštenstvo je nakon svih ovih zbivanja i dalje bilo prisutno u Stonu, što je potvrđeno i znamenitim ugovorom iz 1333. godine, sklopljenim između Dubrovčana i srpskog kralja Stefana Dušana, u kojem je bilo izričito predviđeno da je nakon predaje Stona u njemu ostati i pravoslavni sveštenik.
Wikipedia
Manastir Bogorodica Stonska
Međutim, ova odredba kasnije nije poštovana, tako je usled rimokatoličkog prozelitizma u stonskom primorju došlo do znatnog opadanja pravoslavlja.
Prema dubrovačkom katastru iz 1393. godine, manastir Bogorodice Stonske je već uveliko bio zapustio: "Item dighemo che le saline e lo monastero de sca Maria cum tute sua raxon e pretinentia si e del Comun“ -"Takođe izjavljujemo da su solane i manastir svete Marije, sa svim svojim pravima i pripadnostima, vlasništvo Komune (opštine, zajednice)."
Na osnovu pomena solane u ovom zapisu, istoričari su zaključili da se manastir Bogorodice Stonske nalazio u delu Stonskog polja poznatom kao Lužine, po čemu je manastirski hram vremenom i postao poznat kao Gospa od Lužina. Nakon preuzimanja od strane rimokatolika, hram je tokom narednih vekova pretrpio razne prepravke.
Sistematska arheološka istraživanja na tom lokalitetu još uvijek nisu sprovedena, javlja Herceg RTV.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
Današnja izgled crkva je dobila 1876. godine, kada je sazidana spoljašnja priprata, a osim crkve u manastirskom kompleksu izgrađeni su i sačuvani stari konaci i drugi prateći objekti.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.