Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Širom pravoslavnog sveta, u pomesnim crkvama koje slave po starom kalendaru, danas, 25. jula, obeležava se veliki praznik – posvećen čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Trojeručice. Ovaj praznik u kalendaru Srpske pravoslavne crkve označen je crnim slovom, a najsvečanije se proslavlja na Hilandaru, gde je još sinoć, u navečerje praznika, uz bdenje bratstvo dočekalo dan posvećen svojoj Igumaniji – Trojeručici.
Istorijski kontekst i vreme ikonoborstva
Događaji koji su dali početak proslavljanju ikone Presvete Bogorodice Trojeručice vezani su za 8. vek, u vreme ikonoborstva. Vojnici cara-jeretika Lava Isavra razdirali su domove pravoslavnih hrišćana, tražeći ikone, otimajući ih i spaljujući, a one koji su iskazivali poštovanje ikonama predavali mučenju i smrti.
Jovan Damaskin – branitelj pravoslavnog poštovanja ikona
Samo izvan vizantijskih zemalja, u muslimanskom Damasku, pravoslavni nisu bili sputavani u poštovanju svetih ikona. Razlog je bio u tome što je prvim ministrom kod lokalnog halife bio revnosni hrišćanin, bogoslov i himnograf Jovan Damaskin (Crkva njegovo sećanje slavi 4. decembra). Svojim brojnim poznanicima u Vizantiji, Jovan je slao pisma u kojima je na osnovu Svetog pisma i svetootadžbinskih predanja dokazivao ispravnost poštovanja ikona. Njegova nadahnuta pisma tajno su se prepisivala i prenosila s ruke na ruku, znatno doprinoseći uveravanju pravoslavnih u istinu i razotkrivanju jeresi ikonoborstva.
SPC
Ikona Bogorodice Trojeručice
Lažna optužba i strašna kazna
Besan car je, da bi Crkvi oduzeo nepobedivog branitelja Pravoslavlja, podmuklo odlučio da ukloni Jovana Damaskina. Naredio je veštim pisarima da pažljivo prouče Jovanov rukopis i napišu pismo, kao da je od njegove ruke – lažno pismo upućeno caru s ponudom izdajstva. U pismu se tvrdilo da grad Damask ne čuvaju ozbiljno Saraceni i da vizantijska vojska može lako da ga osvoji, obećavajući u tome svaku moguću pomoć od strane prvog ministra.
Car je to lažno pismo poslao halifi, licemerno objašnjavajući da, uprkos Jovanovim predlozima, želi mir i prijateljstvo s halifom, a ministra-izdajnika savetuje na pogubljenje.
Halifa se razbesneo i, zaboravivši na dugogodišnju vernu službu svog ministra, naredio je da mu se odseče šaka desne ruke kojom je navodno pisao izdajničke reči. Odsečena šaka je javno obešena na tržnom trgu, na očigled svih.
Čudo isceljenja i zavet
Jovan je strašno stradao od bola, ali još više od nezaslužene uvrede. Do večeri je zamolio halifu da mu dozvoli da sahrani odsečenu šaku desnice. Halifa, sećajući se ranijeg revnog služenja ministra, pristao je.
Zaključavši se u kući, Jovan Damaskin prisloni odsečenu šaku na ranu i udubi se u molitvu. Sveti je molio Presvetu Bogorodicu da izleči njegovu desnicu, koja je pisala u odbranu Pravoslavlja, i dao zavet da će tu ruku koristiti za stvaranje dela u slavu Gospodarice.
U tom trenutku zaspao je. U snu mu se ukazala Bogorodica i rekla: „Ti si izlečen, marljivo radi ovom rukom.“
Wikipedia
Ikona Bogoridice Trojeručice
Jovan Damaskin je ispoljio svoju zahvalnost Čudesnoj Isceliteljki u divnoj pesmi „O tebi se raduje, obrađivana, svako stvorenje...“. Vest o čudu brzo se proširila celim gradom. Posramljeni halifa je molio Jovana Damaskina za oproštaj i pozivao ga da se vrati državnim poslovima, ali od tada Jovan posvećuje sve svoje snage službi samo jednom Bogu. Povukao se u manastir u ime Svetog Save Osvećenog, gde je primio monaški postrig. U ovaj manastir doneo je i ikonu Presvete Bogorodice, koja mu je darovala isceljenje. U znak sećanja na čudo, prikačio je na donji deo ikone prikaz šake desne ruke, izrađene od srebra.
Od tada se takva desnica na svim kopijama čudotvorne ikone, nosi naziv Trojeručica.
Put ikone od manastira Svetog Save do Hilandara
Ikona je ostala u manastiru svetog Save do XIII veka, kada je darovana drugom svetom Savi, arhiepiskopu srpskom. Tokom provala Avara na Srbiju, pravoslavni, želeći da sačuvaju ikonu, stavili su je na magarca i pustili ga bez čuvara. Sa dragocenim teretom, magarac je sam stigao do Svete gore i zaustavio se kod kapija manastira Hilandara. Mestašnji monasi su primili ikonu kao veliki dar, a mesto gde je magarac stao postalo je svake godine cilj litije.
Igumanija manastira Hilandar
Jednom prilikom, u manastiru Hilandaru, preminuo je stariji iguman. Izbor novog izazvao je razdore i podele među bratstvom. Tada se Presveta Bogorodica, ukazavši se jednom zatvoreniku, javila i objavila da će od tada Ona sama biti Igumanija manastira. Kao znak toga, dosadašnja ikona Trojeručica, koja je stajala u oltaru sabornog hrama manastira, čudesno se prenela vazduhom do sredine hrama, na mesto igumana. Od tada pa do danas Hilandarom upravlja nastojatelj, koji stoji tokom službi na mestu igumana, gde se čuva ikona Trojeručice – Igumanije ovog manastira. Od Nje monasi primaju blagoslov, kao da je od igumana.
Zaštita Hilandara tokom grčko-turskih ratova
Za vreme grčko-turskih ratova Atos je ostao izvan vlasti nevernika: Turci su priznali da su često viđali tajanstvenu Ženu koja je čuvala zidove Hilandarskog manastira, nedostižnu za ljudske ruke.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Kongresmenka Anna Paulina Luna optužuje ukrajinsku vlast za ograničavanje verskih prava i upozorava da američka finansijska podrška praktično učestvuje u progonu hrišćana, izazivajući odjek među konzervativcima i međunarodnim posmatračima.
Zagrebačka nadbiskupija upozorava na ranu seksualizaciju i uvođenje ideoloških elemenata u obrazovanje, ističući da roditelji moraju ostati uključeni u odgoj svoje dece.
U Vili Barberini, daleko od kamera, Sveti Otac i ratni predsednik Ukrajine vodili su razgovor čije poruke prevazilaze diplomatiju i zadiru u samu savest savremenog čoveka.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.