Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Širom pravoslavnog sveta, u pomesnim crkvama koje slave po starom kalendaru, danas, 25. jula, obeležava se veliki praznik – posvećen čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Trojeručice. Ovaj praznik u kalendaru Srpske pravoslavne crkve označen je crnim slovom, a najsvečanije se proslavlja na Hilandaru, gde je još sinoć, u navečerje praznika, uz bdenje bratstvo dočekalo dan posvećen svojoj Igumaniji – Trojeručici.
Istorijski kontekst i vreme ikonoborstva
Događaji koji su dali početak proslavljanju ikone Presvete Bogorodice Trojeručice vezani su za 8. vek, u vreme ikonoborstva. Vojnici cara-jeretika Lava Isavra razdirali su domove pravoslavnih hrišćana, tražeći ikone, otimajući ih i spaljujući, a one koji su iskazivali poštovanje ikonama predavali mučenju i smrti.
Jovan Damaskin – branitelj pravoslavnog poštovanja ikona
Samo izvan vizantijskih zemalja, u muslimanskom Damasku, pravoslavni nisu bili sputavani u poštovanju svetih ikona. Razlog je bio u tome što je prvim ministrom kod lokalnog halife bio revnosni hrišćanin, bogoslov i himnograf Jovan Damaskin (Crkva njegovo sećanje slavi 4. decembra). Svojim brojnim poznanicima u Vizantiji, Jovan je slao pisma u kojima je na osnovu Svetog pisma i svetootadžbinskih predanja dokazivao ispravnost poštovanja ikona. Njegova nadahnuta pisma tajno su se prepisivala i prenosila s ruke na ruku, znatno doprinoseći uveravanju pravoslavnih u istinu i razotkrivanju jeresi ikonoborstva.
SPC
Ikona Bogorodice Trojeručice
Lažna optužba i strašna kazna
Besan car je, da bi Crkvi oduzeo nepobedivog branitelja Pravoslavlja, podmuklo odlučio da ukloni Jovana Damaskina. Naredio je veštim pisarima da pažljivo prouče Jovanov rukopis i napišu pismo, kao da je od njegove ruke – lažno pismo upućeno caru s ponudom izdajstva. U pismu se tvrdilo da grad Damask ne čuvaju ozbiljno Saraceni i da vizantijska vojska može lako da ga osvoji, obećavajući u tome svaku moguću pomoć od strane prvog ministra.
Car je to lažno pismo poslao halifi, licemerno objašnjavajući da, uprkos Jovanovim predlozima, želi mir i prijateljstvo s halifom, a ministra-izdajnika savetuje na pogubljenje.
Halifa se razbesneo i, zaboravivši na dugogodišnju vernu službu svog ministra, naredio je da mu se odseče šaka desne ruke kojom je navodno pisao izdajničke reči. Odsečena šaka je javno obešena na tržnom trgu, na očigled svih.
Čudo isceljenja i zavet
Jovan je strašno stradao od bola, ali još više od nezaslužene uvrede. Do večeri je zamolio halifu da mu dozvoli da sahrani odsečenu šaku desnice. Halifa, sećajući se ranijeg revnog služenja ministra, pristao je.
Zaključavši se u kući, Jovan Damaskin prisloni odsečenu šaku na ranu i udubi se u molitvu. Sveti je molio Presvetu Bogorodicu da izleči njegovu desnicu, koja je pisala u odbranu Pravoslavlja, i dao zavet da će tu ruku koristiti za stvaranje dela u slavu Gospodarice.
U tom trenutku zaspao je. U snu mu se ukazala Bogorodica i rekla: „Ti si izlečen, marljivo radi ovom rukom.“
Wikipedia
Ikona Bogoridice Trojeručice
Jovan Damaskin je ispoljio svoju zahvalnost Čudesnoj Isceliteljki u divnoj pesmi „O tebi se raduje, obrađivana, svako stvorenje...“. Vest o čudu brzo se proširila celim gradom. Posramljeni halifa je molio Jovana Damaskina za oproštaj i pozivao ga da se vrati državnim poslovima, ali od tada Jovan posvećuje sve svoje snage službi samo jednom Bogu. Povukao se u manastir u ime Svetog Save Osvećenog, gde je primio monaški postrig. U ovaj manastir doneo je i ikonu Presvete Bogorodice, koja mu je darovala isceljenje. U znak sećanja na čudo, prikačio je na donji deo ikone prikaz šake desne ruke, izrađene od srebra.
Od tada se takva desnica na svim kopijama čudotvorne ikone, nosi naziv Trojeručica.
Put ikone od manastira Svetog Save do Hilandara
Ikona je ostala u manastiru svetog Save do XIII veka, kada je darovana drugom svetom Savi, arhiepiskopu srpskom. Tokom provala Avara na Srbiju, pravoslavni, želeći da sačuvaju ikonu, stavili su je na magarca i pustili ga bez čuvara. Sa dragocenim teretom, magarac je sam stigao do Svete gore i zaustavio se kod kapija manastira Hilandara. Mestašnji monasi su primili ikonu kao veliki dar, a mesto gde je magarac stao postalo je svake godine cilj litije.
Igumanija manastira Hilandar
Jednom prilikom, u manastiru Hilandaru, preminuo je stariji iguman. Izbor novog izazvao je razdore i podele među bratstvom. Tada se Presveta Bogorodica, ukazavši se jednom zatvoreniku, javila i objavila da će od tada Ona sama biti Igumanija manastira. Kao znak toga, dosadašnja ikona Trojeručica, koja je stajala u oltaru sabornog hrama manastira, čudesno se prenela vazduhom do sredine hrama, na mesto igumana. Od tada pa do danas Hilandarom upravlja nastojatelj, koji stoji tokom službi na mestu igumana, gde se čuva ikona Trojeručice – Igumanije ovog manastira. Od Nje monasi primaju blagoslov, kao da je od igumana.
Zaštita Hilandara tokom grčko-turskih ratova
Za vreme grčko-turskih ratova Atos je ostao izvan vlasti nevernika: Turci su priznali da su često viđali tajanstvenu Ženu koja je čuvala zidove Hilandarskog manastira, nedostižnu za ljudske ruke.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.