Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Širom pravoslavnog sveta, u pomesnim crkvama koje slave po starom kalendaru, danas, 25. jula, obeležava se veliki praznik – posvećen čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Trojeručice. Ovaj praznik u kalendaru Srpske pravoslavne crkve označen je crnim slovom, a najsvečanije se proslavlja na Hilandaru, gde je još sinoć, u navečerje praznika, uz bdenje bratstvo dočekalo dan posvećen svojoj Igumaniji – Trojeručici.
Istorijski kontekst i vreme ikonoborstva
Događaji koji su dali početak proslavljanju ikone Presvete Bogorodice Trojeručice vezani su za 8. vek, u vreme ikonoborstva. Vojnici cara-jeretika Lava Isavra razdirali su domove pravoslavnih hrišćana, tražeći ikone, otimajući ih i spaljujući, a one koji su iskazivali poštovanje ikonama predavali mučenju i smrti.
Jovan Damaskin – branitelj pravoslavnog poštovanja ikona
Samo izvan vizantijskih zemalja, u muslimanskom Damasku, pravoslavni nisu bili sputavani u poštovanju svetih ikona. Razlog je bio u tome što je prvim ministrom kod lokalnog halife bio revnosni hrišćanin, bogoslov i himnograf Jovan Damaskin (Crkva njegovo sećanje slavi 4. decembra). Svojim brojnim poznanicima u Vizantiji, Jovan je slao pisma u kojima je na osnovu Svetog pisma i svetootadžbinskih predanja dokazivao ispravnost poštovanja ikona. Njegova nadahnuta pisma tajno su se prepisivala i prenosila s ruke na ruku, znatno doprinoseći uveravanju pravoslavnih u istinu i razotkrivanju jeresi ikonoborstva.
SPC
Ikona Bogorodice Trojeručice
Lažna optužba i strašna kazna
Besan car je, da bi Crkvi oduzeo nepobedivog branitelja Pravoslavlja, podmuklo odlučio da ukloni Jovana Damaskina. Naredio je veštim pisarima da pažljivo prouče Jovanov rukopis i napišu pismo, kao da je od njegove ruke – lažno pismo upućeno caru s ponudom izdajstva. U pismu se tvrdilo da grad Damask ne čuvaju ozbiljno Saraceni i da vizantijska vojska može lako da ga osvoji, obećavajući u tome svaku moguću pomoć od strane prvog ministra.
Car je to lažno pismo poslao halifi, licemerno objašnjavajući da, uprkos Jovanovim predlozima, želi mir i prijateljstvo s halifom, a ministra-izdajnika savetuje na pogubljenje.
Halifa se razbesneo i, zaboravivši na dugogodišnju vernu službu svog ministra, naredio je da mu se odseče šaka desne ruke kojom je navodno pisao izdajničke reči. Odsečena šaka je javno obešena na tržnom trgu, na očigled svih.
Čudo isceljenja i zavet
Jovan je strašno stradao od bola, ali još više od nezaslužene uvrede. Do večeri je zamolio halifu da mu dozvoli da sahrani odsečenu šaku desnice. Halifa, sećajući se ranijeg revnog služenja ministra, pristao je.
Zaključavši se u kući, Jovan Damaskin prisloni odsečenu šaku na ranu i udubi se u molitvu. Sveti je molio Presvetu Bogorodicu da izleči njegovu desnicu, koja je pisala u odbranu Pravoslavlja, i dao zavet da će tu ruku koristiti za stvaranje dela u slavu Gospodarice.
U tom trenutku zaspao je. U snu mu se ukazala Bogorodica i rekla: „Ti si izlečen, marljivo radi ovom rukom.“
Wikipedia
Ikona Bogoridice Trojeručice
Jovan Damaskin je ispoljio svoju zahvalnost Čudesnoj Isceliteljki u divnoj pesmi „O tebi se raduje, obrađivana, svako stvorenje...“. Vest o čudu brzo se proširila celim gradom. Posramljeni halifa je molio Jovana Damaskina za oproštaj i pozivao ga da se vrati državnim poslovima, ali od tada Jovan posvećuje sve svoje snage službi samo jednom Bogu. Povukao se u manastir u ime Svetog Save Osvećenog, gde je primio monaški postrig. U ovaj manastir doneo je i ikonu Presvete Bogorodice, koja mu je darovala isceljenje. U znak sećanja na čudo, prikačio je na donji deo ikone prikaz šake desne ruke, izrađene od srebra.
Od tada se takva desnica na svim kopijama čudotvorne ikone, nosi naziv Trojeručica.
Put ikone od manastira Svetog Save do Hilandara
Ikona je ostala u manastiru svetog Save do XIII veka, kada je darovana drugom svetom Savi, arhiepiskopu srpskom. Tokom provala Avara na Srbiju, pravoslavni, želeći da sačuvaju ikonu, stavili su je na magarca i pustili ga bez čuvara. Sa dragocenim teretom, magarac je sam stigao do Svete gore i zaustavio se kod kapija manastira Hilandara. Mestašnji monasi su primili ikonu kao veliki dar, a mesto gde je magarac stao postalo je svake godine cilj litije.
Igumanija manastira Hilandar
Jednom prilikom, u manastiru Hilandaru, preminuo je stariji iguman. Izbor novog izazvao je razdore i podele među bratstvom. Tada se Presveta Bogorodica, ukazavši se jednom zatvoreniku, javila i objavila da će od tada Ona sama biti Igumanija manastira. Kao znak toga, dosadašnja ikona Trojeručica, koja je stajala u oltaru sabornog hrama manastira, čudesno se prenela vazduhom do sredine hrama, na mesto igumana. Od tada pa do danas Hilandarom upravlja nastojatelj, koji stoji tokom službi na mestu igumana, gde se čuva ikona Trojeručice – Igumanije ovog manastira. Od Nje monasi primaju blagoslov, kao da je od igumana.
Zaštita Hilandara tokom grčko-turskih ratova
Za vreme grčko-turskih ratova Atos je ostao izvan vlasti nevernika: Turci su priznali da su često viđali tajanstvenu Ženu koja je čuvala zidove Hilandarskog manastira, nedostižnu za ljudske ruke.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Tatijanu po starom kalendaru i Svetog Grigorija Bogoslova po novom. Katolici obeležavaju praznik Obraćenja Svetog apostola Pavla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.