Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Širom pravoslavnog sveta, u pomesnim crkvama koje slave po starom kalendaru, danas, 25. jula, obeležava se veliki praznik – posvećen čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Trojeručice. Ovaj praznik u kalendaru Srpske pravoslavne crkve označen je crnim slovom, a najsvečanije se proslavlja na Hilandaru, gde je još sinoć, u navečerje praznika, uz bdenje bratstvo dočekalo dan posvećen svojoj Igumaniji – Trojeručici.
Istorijski kontekst i vreme ikonoborstva
Događaji koji su dali početak proslavljanju ikone Presvete Bogorodice Trojeručice vezani su za 8. vek, u vreme ikonoborstva. Vojnici cara-jeretika Lava Isavra razdirali su domove pravoslavnih hrišćana, tražeći ikone, otimajući ih i spaljujući, a one koji su iskazivali poštovanje ikonama predavali mučenju i smrti.
Jovan Damaskin – branitelj pravoslavnog poštovanja ikona
Samo izvan vizantijskih zemalja, u muslimanskom Damasku, pravoslavni nisu bili sputavani u poštovanju svetih ikona. Razlog je bio u tome što je prvim ministrom kod lokalnog halife bio revnosni hrišćanin, bogoslov i himnograf Jovan Damaskin (Crkva njegovo sećanje slavi 4. decembra). Svojim brojnim poznanicima u Vizantiji, Jovan je slao pisma u kojima je na osnovu Svetog pisma i svetootadžbinskih predanja dokazivao ispravnost poštovanja ikona. Njegova nadahnuta pisma tajno su se prepisivala i prenosila s ruke na ruku, znatno doprinoseći uveravanju pravoslavnih u istinu i razotkrivanju jeresi ikonoborstva.
SPC
Ikona Bogorodice Trojeručice
Lažna optužba i strašna kazna
Besan car je, da bi Crkvi oduzeo nepobedivog branitelja Pravoslavlja, podmuklo odlučio da ukloni Jovana Damaskina. Naredio je veštim pisarima da pažljivo prouče Jovanov rukopis i napišu pismo, kao da je od njegove ruke – lažno pismo upućeno caru s ponudom izdajstva. U pismu se tvrdilo da grad Damask ne čuvaju ozbiljno Saraceni i da vizantijska vojska može lako da ga osvoji, obećavajući u tome svaku moguću pomoć od strane prvog ministra.
Car je to lažno pismo poslao halifi, licemerno objašnjavajući da, uprkos Jovanovim predlozima, želi mir i prijateljstvo s halifom, a ministra-izdajnika savetuje na pogubljenje.
Halifa se razbesneo i, zaboravivši na dugogodišnju vernu službu svog ministra, naredio je da mu se odseče šaka desne ruke kojom je navodno pisao izdajničke reči. Odsečena šaka je javno obešena na tržnom trgu, na očigled svih.
Čudo isceljenja i zavet
Jovan je strašno stradao od bola, ali još više od nezaslužene uvrede. Do večeri je zamolio halifu da mu dozvoli da sahrani odsečenu šaku desnice. Halifa, sećajući se ranijeg revnog služenja ministra, pristao je.
Zaključavši se u kući, Jovan Damaskin prisloni odsečenu šaku na ranu i udubi se u molitvu. Sveti je molio Presvetu Bogorodicu da izleči njegovu desnicu, koja je pisala u odbranu Pravoslavlja, i dao zavet da će tu ruku koristiti za stvaranje dela u slavu Gospodarice.
U tom trenutku zaspao je. U snu mu se ukazala Bogorodica i rekla: „Ti si izlečen, marljivo radi ovom rukom.“
Wikipedia
Ikona Bogoridice Trojeručice
Jovan Damaskin je ispoljio svoju zahvalnost Čudesnoj Isceliteljki u divnoj pesmi „O tebi se raduje, obrađivana, svako stvorenje...“. Vest o čudu brzo se proširila celim gradom. Posramljeni halifa je molio Jovana Damaskina za oproštaj i pozivao ga da se vrati državnim poslovima, ali od tada Jovan posvećuje sve svoje snage službi samo jednom Bogu. Povukao se u manastir u ime Svetog Save Osvećenog, gde je primio monaški postrig. U ovaj manastir doneo je i ikonu Presvete Bogorodice, koja mu je darovala isceljenje. U znak sećanja na čudo, prikačio je na donji deo ikone prikaz šake desne ruke, izrađene od srebra.
Od tada se takva desnica na svim kopijama čudotvorne ikone, nosi naziv Trojeručica.
Put ikone od manastira Svetog Save do Hilandara
Ikona je ostala u manastiru svetog Save do XIII veka, kada je darovana drugom svetom Savi, arhiepiskopu srpskom. Tokom provala Avara na Srbiju, pravoslavni, želeći da sačuvaju ikonu, stavili su je na magarca i pustili ga bez čuvara. Sa dragocenim teretom, magarac je sam stigao do Svete gore i zaustavio se kod kapija manastira Hilandara. Mestašnji monasi su primili ikonu kao veliki dar, a mesto gde je magarac stao postalo je svake godine cilj litije.
Igumanija manastira Hilandar
Jednom prilikom, u manastiru Hilandaru, preminuo je stariji iguman. Izbor novog izazvao je razdore i podele među bratstvom. Tada se Presveta Bogorodica, ukazavši se jednom zatvoreniku, javila i objavila da će od tada Ona sama biti Igumanija manastira. Kao znak toga, dosadašnja ikona Trojeručica, koja je stajala u oltaru sabornog hrama manastira, čudesno se prenela vazduhom do sredine hrama, na mesto igumana. Od tada pa do danas Hilandarom upravlja nastojatelj, koji stoji tokom službi na mestu igumana, gde se čuva ikona Trojeručice – Igumanije ovog manastira. Od Nje monasi primaju blagoslov, kao da je od igumana.
Zaštita Hilandara tokom grčko-turskih ratova
Za vreme grčko-turskih ratova Atos je ostao izvan vlasti nevernika: Turci su priznali da su često viđali tajanstvenu Ženu koja je čuvala zidove Hilandarskog manastira, nedostižnu za ljudske ruke.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Hiljade vernika sabrale su se u kolevci srpske duhovnosti, gde je osveštan hram posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, a poglavar SPC poslao poruku koja je dotakla duše svih prisutnih.
Bol je utoliko veća ako je roditelj svestan da mu se trenutak smrti približava, a da iza sebe ostavlja malu decu koja su još nespremna za samostalni život.
U popularnom podkastu koji vodi dominikanski sveštenik, glavni trener Seltiksa Džo Mazula rekao je da razmišlja o rukopoloženju i da mu je vera oslonac u svakom trenutku.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjava kako pojanje tropara oslobađa dušu od teskobe, donosi spokoj i pomaže da se prevaziđu iskušenja svakodnevnog života
Starešina hrama Svetog Nikolaja iz Kikinde ostao je bez automobila usred dana, ali šest dana kasnije dočekao ga je neverovatan prizor: kola su pronađena ispred policije, sa kljucevima, novcem i misterioznom porukom koja je izazvala osmeh i nevericu.