Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Beč ne pamti mnogo večeri u kojima se u crkvu ulazi sporije nego inače, kao da i koraci treba da budu tiši. Dolazak prepisa čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice u Saborni hram Svetog Save doneo je upravo takvu vrstu sabranosti - ne onu nametnutu, već onu koja se sama dogodi.
Sa blagoslovom mitropolita bačkog i administratora Eparhije austrijske dr Irineja, prepis ove velike svetinje stigao je iz manastira Hilandara sa Svete Gore. Put od atonskih zidina do bečke crkve nije bio samo prenos dragocene ikone, već i dolazak jednog dela živog crkvenog pamćenja među ljude koji ga odavno nose u sebi.
Foto: SPC
Doček ikone Bogorodice Trojeručice u Sabornom hramu u Beču
Iz Hilandara u Beč - put koji se ne meri kilometrima
Večernjem bogosluženju i poklonjenju ikoni prisustvovali su episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, episkop mohački i vikar mitropolita bačkog Damaskin, iguman hilandarski, arhimandrit Metodije, kao i monasi te svete obitelji Damaskin i Toma. Sa njima su bili đakoni i sveštenici Eparhije austrijske i Eparhije bačke, ali i predstavnici verskih zajednica, diplomatskog kora, državnih i gradskih vlasti, kao i ljudi iz kulturnog i umetničkog života Beča.
Ipak, glavna slika te večeri nisu bile zvanične zvanice, već redovi vernika koji su strpljivo čekali da priđu ikoni. Bez žurbe, bez suvišnih gestova, svako je prilazio sa svojim tihim razlogom.
Trojeručica u pravoslavnoj svesti ne postoji kao ukras ili istorijski predmet. Pred njom se ne stoji da bi se nešto videlo, već da bi se nešto izgovorilo bez reči. Njena priča o stradanju i isceljenju ovde nije prepričavana - ona je jednostavno bila prisutna.
Saborni hram Svetog Save te večeri nije delovao kao crkva u tuđem gradu, već kao mesto koje tačno zna kome pripada. U njemu se jasno moglo videti da udaljenost ne prekida ono što je jednom povezano.
Dolazak prepisa Trojeručice u Beč nije događaj koji se troši u jednom danu. To je tiha, ali trajna tačka oslonca za ljude koji žive daleko od svojih početaka, a ipak dobro znaju gde im je izvor.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.