Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Beč ne pamti mnogo večeri u kojima se u crkvu ulazi sporije nego inače, kao da i koraci treba da budu tiši. Dolazak prepisa čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice u Saborni hram Svetog Save doneo je upravo takvu vrstu sabranosti - ne onu nametnutu, već onu koja se sama dogodi.
Sa blagoslovom mitropolita bačkog i administratora Eparhije austrijske dr Irineja, prepis ove velike svetinje stigao je iz manastira Hilandara sa Svete Gore. Put od atonskih zidina do bečke crkve nije bio samo prenos dragocene ikone, već i dolazak jednog dela živog crkvenog pamćenja među ljude koji ga odavno nose u sebi.
Foto: SPC
Doček ikone Bogorodice Trojeručice u Sabornom hramu u Beču
Iz Hilandara u Beč - put koji se ne meri kilometrima
Večernjem bogosluženju i poklonjenju ikoni prisustvovali su episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, episkop mohački i vikar mitropolita bačkog Damaskin, iguman hilandarski, arhimandrit Metodije, kao i monasi te svete obitelji Damaskin i Toma. Sa njima su bili đakoni i sveštenici Eparhije austrijske i Eparhije bačke, ali i predstavnici verskih zajednica, diplomatskog kora, državnih i gradskih vlasti, kao i ljudi iz kulturnog i umetničkog života Beča.
Ipak, glavna slika te večeri nisu bile zvanične zvanice, već redovi vernika koji su strpljivo čekali da priđu ikoni. Bez žurbe, bez suvišnih gestova, svako je prilazio sa svojim tihim razlogom.
Trojeručica u pravoslavnoj svesti ne postoji kao ukras ili istorijski predmet. Pred njom se ne stoji da bi se nešto videlo, već da bi se nešto izgovorilo bez reči. Njena priča o stradanju i isceljenju ovde nije prepričavana - ona je jednostavno bila prisutna.
Saborni hram Svetog Save te večeri nije delovao kao crkva u tuđem gradu, već kao mesto koje tačno zna kome pripada. U njemu se jasno moglo videti da udaljenost ne prekida ono što je jednom povezano.
Dolazak prepisa Trojeručice u Beč nije događaj koji se troši u jednom danu. To je tiha, ali trajna tačka oslonca za ljude koji žive daleko od svojih početaka, a ipak dobro znaju gde im je izvor.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.