Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Beč ne pamti mnogo večeri u kojima se u crkvu ulazi sporije nego inače, kao da i koraci treba da budu tiši. Dolazak prepisa čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice u Saborni hram Svetog Save doneo je upravo takvu vrstu sabranosti - ne onu nametnutu, već onu koja se sama dogodi.
Sa blagoslovom mitropolita bačkog i administratora Eparhije austrijske dr Irineja, prepis ove velike svetinje stigao je iz manastira Hilandara sa Svete Gore. Put od atonskih zidina do bečke crkve nije bio samo prenos dragocene ikone, već i dolazak jednog dela živog crkvenog pamćenja među ljude koji ga odavno nose u sebi.
Foto: SPC
Doček ikone Bogorodice Trojeručice u Sabornom hramu u Beču
Iz Hilandara u Beč - put koji se ne meri kilometrima
Večernjem bogosluženju i poklonjenju ikoni prisustvovali su episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, episkop mohački i vikar mitropolita bačkog Damaskin, iguman hilandarski, arhimandrit Metodije, kao i monasi te svete obitelji Damaskin i Toma. Sa njima su bili đakoni i sveštenici Eparhije austrijske i Eparhije bačke, ali i predstavnici verskih zajednica, diplomatskog kora, državnih i gradskih vlasti, kao i ljudi iz kulturnog i umetničkog života Beča.
Ipak, glavna slika te večeri nisu bile zvanične zvanice, već redovi vernika koji su strpljivo čekali da priđu ikoni. Bez žurbe, bez suvišnih gestova, svako je prilazio sa svojim tihim razlogom.
Trojeručica u pravoslavnoj svesti ne postoji kao ukras ili istorijski predmet. Pred njom se ne stoji da bi se nešto videlo, već da bi se nešto izgovorilo bez reči. Njena priča o stradanju i isceljenju ovde nije prepričavana - ona je jednostavno bila prisutna.
Saborni hram Svetog Save te večeri nije delovao kao crkva u tuđem gradu, već kao mesto koje tačno zna kome pripada. U njemu se jasno moglo videti da udaljenost ne prekida ono što je jednom povezano.
Dolazak prepisa Trojeručice u Beč nije događaj koji se troši u jednom danu. To je tiha, ali trajna tačka oslonca za ljude koji žive daleko od svojih početaka, a ipak dobro znaju gde im je izvor.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.