Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Beč ne pamti mnogo večeri u kojima se u crkvu ulazi sporije nego inače, kao da i koraci treba da budu tiši. Dolazak prepisa čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice u Saborni hram Svetog Save doneo je upravo takvu vrstu sabranosti - ne onu nametnutu, već onu koja se sama dogodi.
Sa blagoslovom mitropolita bačkog i administratora Eparhije austrijske dr Irineja, prepis ove velike svetinje stigao je iz manastira Hilandara sa Svete Gore. Put od atonskih zidina do bečke crkve nije bio samo prenos dragocene ikone, već i dolazak jednog dela živog crkvenog pamćenja među ljude koji ga odavno nose u sebi.
Foto: SPC
Doček ikone Bogorodice Trojeručice u Sabornom hramu u Beču
Iz Hilandara u Beč - put koji se ne meri kilometrima
Večernjem bogosluženju i poklonjenju ikoni prisustvovali su episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, episkop mohački i vikar mitropolita bačkog Damaskin, iguman hilandarski, arhimandrit Metodije, kao i monasi te svete obitelji Damaskin i Toma. Sa njima su bili đakoni i sveštenici Eparhije austrijske i Eparhije bačke, ali i predstavnici verskih zajednica, diplomatskog kora, državnih i gradskih vlasti, kao i ljudi iz kulturnog i umetničkog života Beča.
Ipak, glavna slika te večeri nisu bile zvanične zvanice, već redovi vernika koji su strpljivo čekali da priđu ikoni. Bez žurbe, bez suvišnih gestova, svako je prilazio sa svojim tihim razlogom.
Trojeručica u pravoslavnoj svesti ne postoji kao ukras ili istorijski predmet. Pred njom se ne stoji da bi se nešto videlo, već da bi se nešto izgovorilo bez reči. Njena priča o stradanju i isceljenju ovde nije prepričavana - ona je jednostavno bila prisutna.
Saborni hram Svetog Save te večeri nije delovao kao crkva u tuđem gradu, već kao mesto koje tačno zna kome pripada. U njemu se jasno moglo videti da udaljenost ne prekida ono što je jednom povezano.
Dolazak prepisa Trojeručice u Beč nije događaj koji se troši u jednom danu. To je tiha, ali trajna tačka oslonca za ljude koji žive daleko od svojih početaka, a ipak dobro znaju gde im je izvor.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Molitveno sećanje na Hristovo krštenje na Jordanu i glas koji je odjeknuo sa nebesa svake godine iznova sabira vernike u hramovima, dok osvećena voda iz crkve postaje veza između vere i svakodnevnog života u srpskim domovima.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Povodom 850 godina od rođenja Svetog Save, u Hramu Svetog Save od 22. do 31. januara biće održana velika manifestacija sa bogosluženjima, predavanjima, izložbom i svečanom akademijom.
Predsednika Odeljenja za fizičku kulturu i sport Eparhije armavirske Ruske pravoslavne crkve pokreću zajednički turniri, digitalne igre i projekti koji spajaju crkve i mlade, dok filozofija vere postaje most između naroda.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.