Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Beč ne pamti mnogo večeri u kojima se u crkvu ulazi sporije nego inače, kao da i koraci treba da budu tiši. Dolazak prepisa čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice u Saborni hram Svetog Save doneo je upravo takvu vrstu sabranosti - ne onu nametnutu, već onu koja se sama dogodi.
Sa blagoslovom mitropolita bačkog i administratora Eparhije austrijske dr Irineja, prepis ove velike svetinje stigao je iz manastira Hilandara sa Svete Gore. Put od atonskih zidina do bečke crkve nije bio samo prenos dragocene ikone, već i dolazak jednog dela živog crkvenog pamćenja među ljude koji ga odavno nose u sebi.
Foto: SPC
Doček ikone Bogorodice Trojeručice u Sabornom hramu u Beču
Iz Hilandara u Beč - put koji se ne meri kilometrima
Večernjem bogosluženju i poklonjenju ikoni prisustvovali su episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, episkop mohački i vikar mitropolita bačkog Damaskin, iguman hilandarski, arhimandrit Metodije, kao i monasi te svete obitelji Damaskin i Toma. Sa njima su bili đakoni i sveštenici Eparhije austrijske i Eparhije bačke, ali i predstavnici verskih zajednica, diplomatskog kora, državnih i gradskih vlasti, kao i ljudi iz kulturnog i umetničkog života Beča.
Ipak, glavna slika te večeri nisu bile zvanične zvanice, već redovi vernika koji su strpljivo čekali da priđu ikoni. Bez žurbe, bez suvišnih gestova, svako je prilazio sa svojim tihim razlogom.
Trojeručica u pravoslavnoj svesti ne postoji kao ukras ili istorijski predmet. Pred njom se ne stoji da bi se nešto videlo, već da bi se nešto izgovorilo bez reči. Njena priča o stradanju i isceljenju ovde nije prepričavana - ona je jednostavno bila prisutna.
Saborni hram Svetog Save te večeri nije delovao kao crkva u tuđem gradu, već kao mesto koje tačno zna kome pripada. U njemu se jasno moglo videti da udaljenost ne prekida ono što je jednom povezano.
Dolazak prepisa Trojeručice u Beč nije događaj koji se troši u jednom danu. To je tiha, ali trajna tačka oslonca za ljude koji žive daleko od svojih početaka, a ipak dobro znaju gde im je izvor.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Samuila po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Mamant. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženih mučenika septembarskih progona iSvetog Salomona Leklerka, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Školska godina u Bogosloviji Svetog Save počela je molitvom, a poglavar SPC podsetio je učenike da njihov put nije samo sticanje znanja, već i priprema za služenje Svetoj liturgiji, Crkvi i narodu Božjem.
Obraćajući se roditeljima i prosvetnim radnicima, mitropolit crnogorsko-primorski istakao odgovornost odraslih i značaj vrednosti koje se deci usađuju od najranijeg uzrasta.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.