NEMA MLEKA, A IMA SAVRŠEN UKUS: Napravite domaći sir po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara"
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
Osmog ponedeljka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća da su fariseji i sadukeji, koji su tražili znamenje sa neba, zanemarili Gospoda, tragajući za čudima umesto za istinom.
Fariseji i sadukeji su od Gospoda tražili da im pokaže znak (Mt. 16,5), ali nisu ni primetili da je znak bio pred njihovim očima. Gospod sam je bio znak. Njegovo učenje i dela jasno su pokazivala ko je on, tako da drugo svedočanstvo nije bilo ni potrebno.
Dela koja tvorim ja… ona svedoče za mene, govorio je Gospod Judejcima (Jn.10,25). Lice nebesko umete raspoznavati a znake vremena ne možete (Mt.16,3). Zbog čega se to desilo sa njima? Zbog toga što su živeli spoljašnjim životom, a unutar sebe nisu ulazili. Bez sabranosti, bez pažnje i samoudubljivanja, dela Božija se ne mogu ni primetiti, niti razumeti.
To se nastavlja i do danas. Hrišćanstvo je svima pred očima kao istinski znak Božiji. Međutim, oni koji ga gledaju – ne vide, kolebaju se u veri i odstupaju. Njihove oči gube sposobnost da na njemu vide Božanski pečat. Oni su gotovi da traže posebne znake sa neba, slično Judejcima.
Ipak, znak se ne daje zato što ga oni koji ga traže ištu radi iskušavanja, a ne radi toga da bi krenuli putem Hristovim. Ti samo stupi na taj put i od prvog koraka ćeš uvideti njegovu božanstvenost, tj. da vodi Bogu i da Boga približava tebi. Judejcima je Gospod rekao: „Znak se neće dati osim znaka Jone proroka“ (Mt.16,4).
I današnje nevernike je predvideo Gospod, unapred pripremivši odgovor za njih: I tada će se pokazati znak Sina Čovečjega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji (Mt.24,30).
Jedan od najdubljih pravoslavnih mislilaca, u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ daje odgovor na pitanje kako živeti u svetu punom nepravde, mržnje i zlobe – i ostati miran, pa čak i srećan.
Šta znači gledati čistim očima i zašto ruski svetitelj poručuje da „pogled nije greh, ako srce ostane čisto“? Duboko i lekovito tumačenje Gospodnjih reči iz Jevanđelja po Mateju, za četvrtak prve nedelje po Duhovima.
Snažna poruka ruskog sveca za sredu prve nedelje po Duhovima otkriva da samo istinsko sjedinjenje vere, srca i dela vodi ka spasenju – a ne puko znanje ili spoljašnja ispravnost.
U utorak prve nedelje po Duhovima ruski svetitelj u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva duhovni zakon koji važi za svakog hrišćanina – zašto posle svetlosti dolaze tame i kako da ih duhovno prepoznamo.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.