KAKO SEBI POSTAJEMO IDOLI I TAKO SE UBIJAMO: Starac Emilijan o ljudima koji žele da se promene, a u stvari uvek stoje u mestu
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
U vremenu kada nam neprijatelj stalno šapuće da ne pružimo ruku onima kojima je pomoć potrebna, reči Svetog Teofana Zatvornika osme nedelje posle Pedesetnice podsećaju nas na milosrđe koje je Bog pokazao kada je čudesno nahranio pet hiljada ljudi, ne praveći razliku među njima.
Pred čudesnim nasićenjem pet hiljada ljudi, učenici Gospodnji su hteli da narod bude otpušten. Međutim, Gospod im je rekao: „Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu” (Mt.14,16). Naučimo tu reč, te svaki put kada vam vrag bude našaptavao da odbijemo prosjaka, govorimo kao Gospod: „Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu”. Zatim im dajmo šta se nađe pri ruci.
Neprijatelj nas mnogo odvraća od želje za dobročinstvom, namećući nam misao da prosjak nije zaslužan da bilo šta dobije. Gospod, međutim, nije razlikovao dostojanstvo prisutnih: sve je jednako ugostio, iako mu, možda, nisu svi bili jednako predani. Šta više, možda su tu bili i oni koji su kasnije vikali: „Raspni ga“.
Takvo je i opšte Božije promišljenje o nama: On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje dažd pravednima i nepravednima (Mt. 5,45). Kada bi nam Gospod pomogao da i mi makar malo budemo milosrdni kao i Otac naš što je milostiv (Lk.6,36)!
U sredu sedme sedmice po Vaskrsu čitamo važnu pouku jednog od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja — o tamnoj noći duše, dolasku Gospoda i prepoznavanju Hrista u sopstvenom stradanju
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.