ZAŠTO MAJKAMA ZABRANJUJU DOLAZAK NA KRŠTENJE SOPSTVENOG DETETA: Sveštenik Vladimir Pučkov otkriva da su krv i brojne zablude krive za to
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U vremenu kada nam neprijatelj stalno šapuće da ne pružimo ruku onima kojima je pomoć potrebna, reči Svetog Teofana Zatvornika osme nedelje posle Pedesetnice podsećaju nas na milosrđe koje je Bog pokazao kada je čudesno nahranio pet hiljada ljudi, ne praveći razliku među njima.
Pred čudesnim nasićenjem pet hiljada ljudi, učenici Gospodnji su hteli da narod bude otpušten. Međutim, Gospod im je rekao: „Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu” (Mt.14,16). Naučimo tu reč, te svaki put kada vam vrag bude našaptavao da odbijemo prosjaka, govorimo kao Gospod: „Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu”. Zatim im dajmo šta se nađe pri ruci.
Neprijatelj nas mnogo odvraća od želje za dobročinstvom, namećući nam misao da prosjak nije zaslužan da bilo šta dobije. Gospod, međutim, nije razlikovao dostojanstvo prisutnih: sve je jednako ugostio, iako mu, možda, nisu svi bili jednako predani. Šta više, možda su tu bili i oni koji su kasnije vikali: „Raspni ga“.
Takvo je i opšte Božije promišljenje o nama: On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje dažd pravednima i nepravednima (Mt. 5,45). Kada bi nam Gospod pomogao da i mi makar malo budemo milosrdni kao i Otac naš što je milostiv (Lk.6,36)!
U sredu sedme sedmice po Vaskrsu čitamo važnu pouku jednog od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja — o tamnoj noći duše, dolasku Gospoda i prepoznavanju Hrista u sopstvenom stradanju
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.