EVO KAKO SE PRAVE TRADICIONALNE PAZARSKE MANTIJE: Mnogi prave istu grešku – uz originalni recept nećete pogrešiti (VIDEO)
Donosimo detaljan vodič: od testa i masnoće do pravilnog zatvaranja svake mantije, onako kako su radile iskusne domaćice.
Uz pažljivo odabrane sastojke i nekoliko lakih koraka, pripremite bogatu i hranljivu čorbu koja će oduševiti sve ljubitelje zdravih i ukusnih jela. Zapečeni karfiol sa belim lukom daje poseban ukus, dok dodatak prepečenih kockica hleba zaokružuje ovu deliciju.
Sastojci:
Za čorbu
2 kašike ulja
220 g belog dela praziluka
120 g srednjeg korena celera
600 g očišćenog karfiola
kašičica soli
1 l povrtnog temeljca
biber, po ukusu
Za posluživanje
1 kašika maslinovog ulja
kockice hleba
karfiol
1 čeno belog luka
Priprema:
Očistite i operite praziluk i celer, pa ih naseckajte na sitnije komade. Stavite litar temeljca (ili vode) da proključa. Dodajte ulje u šerpu i uključite na srednje tihu vatru. Dodajte praziluk i prstohvat soli i pržite 10 minuta uz povremeno mešanje.
Za to vreme operite karfiol, odvojte cvetove, pa jednu šestinu stavite sa strane. Praziluku najpre dodajte celer i izmešajte. Potom dodajte karfiol, kašičicu soli i prelijte ključalom tečnošću. Pustite da proključa na jačoj vatri, a zatim smanjite na srednje tihu, poklopite i ostavite da se krčka 10 minuta. Možda zvuči kratko, ali nije. Sklonite sa ringle da se malo prohladi.
Izblendirajte čorbu u blenderu ili štapnim mikserom. Vratite na ringlu i po želji dodajte još malo tečnosti. Probajte, dodajte biber i po potrebi so. Možete dodati i začinske biljke poput svežeg peršuna ili korijandera, a mala količina sušene mente će dati simpatičnu osvežavajuću notu.
Zagrejte tiganj na srednje jakoj vatri, a za to vreme naseckajte karfiol koji ste odvojili tako što ćete svaki cvetić podeliti na nekoliko režnjeva. U tiganj stavite kašičicu maslonovog ulja i položite komade karfiola i kockice hleba. Ovlaš posolite i ostavite da se prži dok karfiol ne požuti odozdo.
Okrenite, zatim dodajte još kašičicu ulja, sitno naseckan čen belog luka i pržite još par minuta. Pobiberite i po potrebi još malo posolite. Stavite po vrhu ove posne čorbe i poslužite.

Karfiol, masline i paradajz u starom manastirskom jelu pokazuju kako se od jednostavnih sastojaka može pripremiti obrok koji hrani i telo i dušu.
Skromne namirnice, otmen ukus – manastirski zapis iz 1855. godine vraća na trpezu zalogaj koji je nekada krasilo srpsko dvorsko posluženje.
Čorba od sočiva sa neobičnim dodatkom koji menja sve – bez ijedne kapi ulja, a bogata ukusom i duhovnim smirenjem, ovo jelo se prenosi s kolena na koleno među podvižnicima.
Jednostavan posni recept koji kombinuju povrće i začine, savršen za lagani letnji obrok uz sezonsku salatu, oduševiće i nepca i onih koji ne poste.
Donosimo detaljan vodič: od testa i masnoće do pravilnog zatvaranja svake mantije, onako kako su radile iskusne domaćice.
Stari recept jeromonaha Jeroteja Draganovića pokazuje da skromnost u pripremi ne znači oskudnost u ukusu – obrok koji ispunjava i dušu i stomak.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Jednostavan stari, provereni recept za penaste kore, bogat aromatični fil i nežnu glazuru koji vraćaju porodične uspomene.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Dan nakon svoje krsne slave, Dobrija Radović je sahranjen na groblju u Barama Radovića.
Hiljade vernika širom vaseljene svedoče o blagodatima Svetitelja i dolaze na Eginu po utehu, nadu i isceljenje.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.