SchutterstockHimation možda ne izgleda kao rimska toga, ali toge su bile kružne (presavijene u polukrug da bi se nosile), a himatione su bile pravougaone - savremene toga žurke, na kojima se koriste čaršavi, zapravo su himation žurke.
U Isusovo vreme bogati muškarci su za posebne prilike oblačili dugačke haljine kako bi javno pokazali svoj visoki status.
Svi znaju kako Isus izgleda. On je najoslikanija ličnost u umetnosti hrišćanskog sveta, svuda prepoznata po dugoj kosi i bradi, i ogrtaču dugih rukava - često je bele boje i mantiji, često plavoj.
U Isusovo vreme bogati muškarci su za posebne prilike oblačili dugačke haljine kako bi javno pokazali svoj visoki status.
U jednom od Isusovih učenja, on kaže: "Pazite se pisara koji žele da hodaju u dugim haljinama (stolajima) i pozdravljaju na pijacama, a imaju najvažnija mesta u sinagogama i počasna mesta na banketima" (Marko poglavlje 12, stihovi 38-39).
Isusove izreke se generalno smatraju tačnijim delovima Jevanđelja, pa prema tome možemo pretpostaviti da Isus zaista nije nosio takve odežde. Generalno, muškarac bi u Isusovom svetu nosio tuniku do kolena, hiton, ženske dužine do gležnja, a ako biste ih zamenili, to bi bilo upamćeno.
Ove tunike bi često imale trake u boji koje su se protezale od ramena do ruba i mogle bi se tkati kao jedan komad. Na vrhu tunike nosili biste mantiju, himation, a znamo da je Isus nosio jedan od njih, jer je to ono što je žena dodirnula kad je želela da je on izleči (Marko poglavlje 5, stih 27).
Mantija je bila veliki komad vunenog materijala, mada nije bila previše debela, a za toplinu biste želeli da nosite dve. Himation, koji bi se mogao nositi na razne načine, poput ogrtača, visio bi pored kolena i mogao je u potpunosti prekriti kratku tuniku.
WIkipedia
Izgled odeće pre 2.000 godina.
Moć i prestiž mogli su se videti po kvalitetu, veličini i boji ovih mantija. Ljubičasta i određene vrste plave ukazivale su na veličinu i poštovanje. To su bile kraljevske boje, jer su boje za njihovo pravljenje bile vrlo retke i skupe.
Ali boje takođe mogu ukazivati na nešto drugo. To sugeriše da pravi muškarci, osim ako nisu bili najvišeg statusa, treba da nose neobojenu odeću.
Isus, međutim, nije nosio belo.
Ovo je bilo karakteristično, zahtevalo je beljenje ili kredu, a u Judeji je bilo povezano sa grupom koja se zvala Eseni - koja je sledila strogo tumačenje jevrejskog zakona.
Razlika između Isusove odeće i svetle, bele odeće opisana je u Markovom poglavlju 9, kada trojica apostola prate Isusa na planinu da se mole i on počinje da zrači svetlošću.
Marko pripoveda da je Isusov himation (u množini reč može značiti „odevanje" ili „odeća", a ne konkretno „mantije") počeo da „blista, intenzivno belo, kako ga nijedna četka na zemlji ne može izbeliti").
Na nogama bi Isus nosio sandale. Svi su nosili sandale.
U pustinjskim pećinama blizu Mrtvog mora i Masade, na videlo su izašle sandale iz Isusovog doba, pa možemo tačno da vidimo kakve su bile.
Bile su vrlo jednostavne, sa đonom od debelih komada kože sašivenih zajedno, a gornji delovi od remenova kože koji su prolazili kroz prste.
Pre preobraženja, dakle, Marko je Isusa predstavio kao običnog čoveka, koji nosi običnu odeću, u ovom slučaju neobojenu vunu, materijal koji biste poslali na izbeljivanje. Rečeno nam je više o Isusovoj odeći tokom pogubljenja, kada rimski vojnici dele njegov himation (u ovom slučaju reč se verovatno odnosi na dve mantije) na četiri dela (Jovan, poglavlje 19, stih 23).
Jedan od njih je verovatno bio talit ili jevrejski molitveni šal. Na ovu mantiju sa resicama (tzitzith) Isus se posebno poziva u Matejevom poglavlju 23, stih 5.
Ovo je bio lagani himation, tradicionalno izrađen od neobojenog vunenog materijala kremaste boje i verovatno je imao neku vrstu indigo pruge ili niti.
„Večni zid uslišenih molitava“, biće postavljen u Koleshilu u Velikkoj Britaniji, a predviđena je interakcija posetioca i instalacije, budući da će oni koji mesto posete moći da vide svačiju molitvu upotrebom pametne tehnologije.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.