JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 12. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 29. nedelju po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju se govori kako je sveta porodica pobegla od kralja Iroda i čekala znak od anđela kada može da se vrati.
U ovim Jevanđeljima pripoveda se o tome kako je Sveti Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista, sina Božijeg, ali i o duhovnim porukama koje prate ovu priču.
Sveto Jevanđelje od Mateja, začalo 5 (3,1-11) 1. U one pak dane dođe Jovan Krstitelj i propovedaše u pustinji Judejskoj. 2. I govoraše: „Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.” 3. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Isaija govoreći: „Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.” 4. A sam Jovan imaše haljinu od kamilje dlake i pojas kožni oko bedara svojih, a hrana mu bijaše bilje i divlji med. 5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska. 6. I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovedahu grehe svoje. 7. A kad vide mnoge fariseje i sadukeje gde dolaze da ih krsti, reče im: „Porodi aspidini, ko vam kaza da bežite od gneva koji ide? 8. Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja. 9. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignugi decu Avraamu. 10. A već i sekira kod korena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, seče se i u oganj baca. 11. Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće poneti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
Sveto Jevanđelje od Marka, začalo 1 (1,1-8) 1. Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. 2. Kao što je pisano kod proroka: „Evo ja šaljem anđela svog pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. 3. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.” 4. Pojavi se Jovan krsteći u pustnji, i propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje grehova. 5. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u reci Jordanu, i ispovedahu grehe svoje. 6. A Jovan beše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe: i jeđaše bilje i divlji med. 7. I propovedaše govoreći: „Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odrešiti remena na obući njegovoj. 8. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.”
Sveto Jevanđelje od Marka, začalo 2 (1,9-15) 9. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. 10. I odmah izlazeći iz vode vide nebesa gde se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. 11. I glas dođe s neba: „Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ 12. I odmah ga Duh izvede u pustinju. 13. I bi onde u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zverinjem, i anđeli mu služahu. 14. A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovedajući jevanđelje o Carstvu Božijem. 15. I govoreći: „Ispunilo se vreme i približilo se Carstvo Božije; pokajte se i verujte u jevanđelje.“
Sveto Jevanđelje od Mateja, začalo 6 (3,13-17) 13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. 14. A Jovan mu branjaše govoreći: „Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni?” 15. A Isus odgovori i reče mu: „Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu.” Tada ga ostavi. 16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dolazi na njega. 17. I gle, glas sa nebesa koji govori: „Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.”
Sveto Jevanđelje od Luke, začalo 9 (3,1-18) 1. A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod četverovlasnik Galilejom, a Filip, brat njegov četverovlasnik Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije četverovlasnik Avilinom, 2. Za vreme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe reč od Boga Jovanu sinu Zaharijinu u pustinji, 3. I on pođe po svoj okolini Jordana propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje grehova. 4. Kao što je napisano u knjizi reči proroka Isaije koji govori: „Glas vapijućeg u pustinji: 'Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;'” 5. Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki breg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; 6. I svako će telo videti spasenje Božije. 7. Jovan pak govoraše narodu koji izlažaše da ih krsti: „Porodi aspidini, ko vam kaza da bežite od gneva koji ide? 8. Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja, i ne počinjite govoriti u sebi: 'Imamo oca Avraama;' jer vam kažem da Bog može i od kamenja ovog podignuti decu Avraamu. 9. A već i sekira stoji drveću kod korena; i svako drvo koje dobra roda ne rađa seče se i u oganj baca.” 10. I pitahu ga ljudi govoreći: „Šta ćemo, dakle, činiti?” 11. A on odgovarajući reče im: „Koji ima dve haljine neka dade onome koji nema; i koji ima hrane neka čini isto tako.” 12. Dođoše pak i carinici da ih krsti. i rekoše mu: „Učitelju, šta ćemo činiti?” 13. A on im reče: „Ne činite ništa više nego što vam je naređeno.” 14. A pitahu ga i vojnici govoreći: „A šta ćemo mi činiti?” I reče im: „Nikoga da ne zlostavljate niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.” 15. A kako je narod iščekivao (Hrista) svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? 16. Odgovaraše Jovan svima govoreći: „Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odrešiti remena na obući njegovoj. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a plevu će sažeći ognjem neugasivim.” 18. I mnogo još drugo tešeći ih, propovedaše narodu jevanđelje.
Sveto Jevanđelje od Marka, začalo 2 (1,9-11) 9. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. 10. I odmah izlazeći iz vode vide nebesa gde se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. 11. I glas dođe s neba: „Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“
U ovom Jevanđelju se govori kako je sveta porodica pobegla od kralja Iroda i čekala znak od anđela kada može da se vrati.
U ovom Jevanđelju po Marku se pripoveda o jednom razgovoru koji je Isus Hrist imao sa njegovim učenicima ispitujući njihov pogled na stvarnost.
Jevanđelje po Marku govori o besedi koju je Isus Hrist ispričao svojim učenicima.
U ovom Jevanđelju se pominje vaskrsenje Isusa Hrista.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Poruka ruskog svetitelja suzbija naviku koja guši nadu i otkriva kako da se padovi pretvore u početak, a ne u kraj puta.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.