Svetac i bogoslovski velikan Justin Popović u svojim besedama i delima osvetljavao je proročke vizije čuvenog ruskog pisca, s posebnim osvrtom na raspad zapadne civilizacije.
U duhovnim lavirintima pravoslavne misli, Sveti ava Justin (Popović) ostavio je neizbrisiv trag svojim bogoslovskim i filozofskim razmatranjima, u kojima se često oslanjao na dela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Njegovo promišljanje, izrečeno na Vidovdan 1940. godine, otkriva duboku povezanost s večnim problemima ljudske duše i njenim traganjem za smislom.
- Od moje petnaeste godine Dostojevski je moj učitelj. Priznajem: i mučitelj - besedio je ava Justin, naglašavajući da su teme koje je Dostojevski postavio postale večne dileme ljudskog duha. U njegovim romanima prepoznaje ne samo misaonu dubinu, već i proročku viziju, apostolski žar i mučeničku iskrenost. Za avu Justina, Dostojevski nije samo književnik, već i hodočasnik kroz tamne i svetle predele ljudske egzistencije.
Wikipedia
Ava Justin Popović
Ava Justin video je u Dostojevskom ne samo pesnika ljudske duše, već i proroka evropske tragedije.
- Ako na našoj planeti postoji nešto strašnije i od najstrašnijeg, onda je to, nema sumnje, apokalipsa evropskog čoveka
Ova misao odjekuje poput proročanstva u vremenu kada se duh zapadne civilizacije ljulja na ivici samouništenja. Dostojevski je, prema avi Justinu, predosetio i predskazao ovu apokaliptičnu agoniju, postavljajući ogledalo u kojem se reflektuje duhovna sudbina čoveka.
Dostojevski je, prema avi Justinu, najdublji zarobljenik i tumač ljudske patnje:
- Kao retko ko, on je odbolovao problem čovečijeg bića u svima njegovim strahovitostima.
Wikipedia
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Nema mislioca, filozofa ili pesnika koji je, poput njega, u potpunosti doživeo dramu čoveka, njegovu unutrašnju raspolućenost između svetlosti i tame, između greha i pokajanja. Upravo kroz tu prizmu, ava Justin prepoznaje u Dostojevskom i sliku čoveka kao svečoveka i Bogočoveka, raspetog između pada i uznesenja.
Danas, kada se proročanstva velikih mislilaca sve jasnije ostvaruju, reči Svetog Justina Ćelijskog o Dostojevskom podstiču na dublje sagledavanje sveta i vlastite duše. Jer, kako i sam zaključuje, biti u dijalogu s Dostojevskim znači mučiti se tom uzvišenom mukom – mukom traženja Boga u svetu punom protivurečnosti.
Patrijarh Porfirije poziva narod na pomirenje, očuvanje vere i proslavu 850. godišnjice rođenja Svetog Save, temelja naše duhovnosti i zajedništva u 2025. godini.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.