Duhovna riznica 31.05.2025 | 22:41

ON JE PRVI HTEO UJEDINJENJE S KATOLICIMA I UZDRMAO PRAVOSLAVLJE: Meletije Metaksakis - jedini patrijarh dve patrijaršije u istoriji

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ON JE PRVI HTEO UJEDINJENJE S KATOLICIMA I UZDRMAO PRAVOSLAVLJE: Meletije Metaksakis - jedini patrijarh dve patrijaršije u istoriji
Wikipedia,Handout / AFP / Profimedia,Ansa/Press Office Vatican Media / Zuma Press / Profimedia ava Justin Popović

U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.

U burnoj istoriji pravoslavne crkve retko se pojavljuju ličnosti koje su izazvale toliko kontroverzi i podela kao što je to bio Meletije Metaksakis (1871–1935). Iako je ponegde slavljen kao reformator i „ekumenista ispred vremena“, mnogi pravoslavni vernici ga pamte kao čoveka čije su odluke i delovanje duboko uzdrmale temelje svetootačke vere i poretka. Njegova biografija ne samo da uključuje retkost da je bio patrijarh dveju drevnih patrijaršija — Carigradske i Aleksandrijske — već i činjenicu da je prvi pravoslavni patrijarh koji je otvoreno zagovarao približavanje rimokatoličkoj i anglikanskoj crkvi, što su mnogi doživeli kao izdaju čistote pravoslavlja.

Schutterstock/M.i.c.c.a
 

 

Dve patrijaršije, jedno nasleđe - podela

Meletije Metaksakis bio je jedini patrijarh u istoriji koji je predvodio i Carigradsku patrijaršiju (1921–1923) i Aleksandrijsku patrijaršiju (1926–1935). Takav presedan sam po sebi bio je dovoljno neobičan, jer se patrijaršijski tron u pravoslavlju smatra doživotnim. Međutim, Meletijeva „ostavka“ u Carigradu bila je, prema svedočanstvima tog vremena, posledica velikog protivljenja njegovim postupcima i vizijama, kako unutar same crkve, tako i među vernim narodom.

Njegov kasniji izbor za patrijarha Aleksandrije neki su videli kao pokušaj da se sačuva lice, ali i da se nastavi njegova sporna agenda — ovaj put sa bezbedne distance.

Wikipedia
Patrijarh Meletije Metaksakis

 

Ekumenizam - kamen spoticanja

Za Meletija, ekumenizam nije bio samo teorijska zamisao, već konkretna politika. Kao patrijarh Carigradske patrijaršije, 1920. godine objavljuje poznatu „Encikliku hrišćanskim crkvama“, u kojoj predlaže formiranje svojevrsne „hrišćanske Lige naroda“ — preteče današnjih ekumenskih organizacija. U tom dokumentu on bez ikakve rezerve priznaje druge konfesije kao „crkve“, čime su prekršeni temelji pravoslavnog učenja koje jasno ispoveda da je jedna, sveta, saborna i apostolska crkva — pravoslavna crkva.

Njegovi kontakti s Anglikanskom zajednicom i spremnost na dijalog s rimokatoličkom crkvom naišli su na žestok otpor među episkopatom i vernicima koji su ostali verni svetootačkom Predanju. Tadašnji glasovi upozoravali su da ekumenizam u svom temelju nosi relativizaciju istine, kompromis sa zabludom i korake ka sinkretizmu koji briše granice između istine i jeresi.

Shutterstock
Iako se u nekim krugovima Meletije i dalje pokušava prikazati kao obnovitelj crkvene diplomatije, činjenica je da je njegovo delovanje otvorilo Pandorinu kutiju koja i danas deli pravoslavni svet

 

Dokument koji je uzdrmao temelje pravoslavne teologije jeste „Ekumenska poslanica“ Carigradske patrijaršije iz 1920. godine, koju je potpisao upravo tadašnji patrijarh Meletije IV Metaksakis. U toj poslanici, pravoslavna crkva se po prvi put u istoriji obraća „drugim crkvama Hristovim“ kao ravnopravnim, čime se otvoreno krši učenje da je samo pravoslavna crkva puna istina i jedina crkva Hristova.

Jedan od najspornijih delova glasi: „Ne bi li bilo korisno i ugodno Bogu da se među crkvama pokrene bliža saradnja i da se osnuje neka vrsta saveza hrišćanskih crkava?“ (Ekumenska poslanica Carigradske patrijaršije, 1920.)

Poslanica dalje predlaže: „Crkve treba da priznaju jedna drugu kao delove jedne Crkve...“
Ovakvo izjednačavanje pravoslavne crkve s protestantskim zajednicama i rimokatoličkom crkvom, koje su, i po učenju svetih otaca i vaseljenskih sabora, u jeresi i raskolu, za mnoge teologe predstavlja direktno odricanje od onoga što su čuvali mučenici, podvižnici i sveti oci kroz vekove.

Sveti Justin Ćelijski: “Ekumenizam – jeres nad jeresima”

Jedan od najglasnijih i najuticajnijih kritičara ekumenizma u 20. veku bio je upravo Sveti Justin Popović, koga je Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve proglasio za sveca 2010. godine. Njegovi stavovi o ekumenizmu su jasni, precizni i nimalo diplomatski — jer, kako on sam kaže, kada je reč o istini Hristovoj, kompromisa nema.

Sveti Justin Popović bio je jedan od najglasnijih kritičara ekumenizma u 20. veku. Njegovi stavovi o ovoj temi jasno su izraženi u njegovim delima, posebno u knjizi Pravoslavna Crkva i ekumenizam. U njoj on piše:

- Ekumenizam je zajednički naziv za lažna hrišćanstva, za lažne crkve Zapada. U njemu je srce svih evropskih humanizama, sa papizmom na čelu. Sva ta lažna hrišćanstva, sve te lažne crkve, nisu ništa drugo do jeres do jeresi. Njihov zajednički imenitelj je  ekumenizam. (Pravoslavna crkva i ekumenizam, str. 217)

Schutterstock/Printscreen/Youtube/ RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal
ava Justin Popović

 

U istom delu, Sveti Justin upozorava na opasnosti koje ekumenizam nosi po Pravoslavnu Crkvu:

- Ekumenizam je najveća jeres u istoriji Crkve. (Pravoslavna crkva i ekumenizam, str. 218)

Takođe, u svojim zapisima Sveti Justin ističe važnost očuvanja pravoslavne vere i tradicije:

- Pravoslavna crkva je jedina istinita Crkva Hristova, i kao takva ona ne može da učestvuje u ekumenističkim pokretima koji relativizuju istinu. (Pravoslavna crkva i ekumenizam, str. 219=

Nasleđe koje deli Crkvu

Iako se u nekim krugovima Meletije i dalje pokušava prikazati kao obnovitelj crkvene diplomatije, činjenica je da je njegovo delovanje otvorilo Pandorinu kutiju koja i danas deli pravoslavni svet. U njegovom liku prvi put je patrijarh postao inicijator modernističkih reformi, a ne čuvar Predanja. Njegove ideje nastavile su da žive kroz članstvo pojedinih pravoslavnih crkava u Svetskom savetu crkava, kroz zajedničke molitve s jereticima i kroz teološke dijaloge koji često više liče na političke pregovore nego na ispovedanje istine.

Njegov izbor za Aleksandrijskog patrijarha, nakon napuštanja trona u Carigradu, bio je za mnoge pokazatelj da postoje delovi crkvene jerarhije spremni da žmure pred zabludama — zarad „većih ciljeva“. Ali pitanje ostaje: može li postojati veći cilj od očuvanja istine Hristove?

Čuvanje svetootačke vere

U svetlosti događaja koji su usledili, Meletije Metaksakis ostaje istorijska ličnost oko koje nema saglasja. Za one koji slede Svetog Justina, Svetog Nikolaja, Svetog Savu i Svetog Marka Efeskog, on ostaje opomena da ni najviša crkvena titula ne daje pravo da se menja ono što je od Svetoga Duha dato.

Wikipedia
Ava Justin Popović

 

Znak za uzbunu, ne za nasleđivanje

Meletije Metaksakis ostaje upamćen kao neobična ličnost koja je otvorila vrata koja mnogi vernici smatraju da nikada nisu smela biti otvorena. Njegovo ime ne nose crkve, njegove ikone se ne slikaju, a njegovo nasleđe izaziva zebnju kod onih koji se mole za očuvanje vere svetih otaca — od Svetog Atanasija Velikog do Svetog Justina Ćelijskog.

U vremenu opasnih kompromisa, Meletije nas opominje koliko je lako zameniti jedinstvo u istini za jedinstvo u zabludi — i kako je čuvar pravoslavlja dužan pre svega da ne izda ono što je primio svetom tajnom krštenja.

Budućnost pravoslavlja u rečima Svetog Justina Ćelijskog

Danas, više nego ikada, Crkva se nalazi pred izborom: hoće li ostati verna duhu Sabora, svetootačkom Predanju i podvizima svetitelja, ili će kročiti putem ekumenizma, koji vodi u razvodnjavanje vere i svetootpadništvo?

Odgovor se možda najbolje čuje u rečima Svetog Justina Ćelijskog:

- Bez Svetih Otaca nema Crkve. Bez svetootačke vere nema pravoslavlja. A ekumenizam je upravo to: svetootačko bezumlje.

Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.