Citirajući Prvu poslanicu apostola Petra, treće poglavlje, petnaesti stih iz Novog zaveta, Sveti Teofan Zatvornik započinje duboko promišljanje o suštini hrišćanskog života. On upozorava da nijedna vrlina nema punu vrednost ako ne proizlazi iz živog odnosa s Bogom. Kao što telo ne može opstati bez daha života, tako ni duhovni čovek ne može postojati bez neprestane svesti o Božjem prisustvu, straha Božjeg i potpunog predanja Njegovoj volji. Bez toga, kako svetitelj piše, čovek ostaje tek „mrtvorođeno dete bez duha života“.
“Gospoda Boga osvećujte u srcima svojim (1.Pt.3,15). Osvećenje Gospoda u srcu je duša i duh ranije opisanog skrivenog čoveka srca. Kao što je u početku Bog u telo čovečije, koje je stvorio iz čestica praha, udahnuo duh života i time čovek postao ono što jeste, tako i skriveni čovek srca, sačinjen iz navedenih vrlina, postaje pravi duhovni čovek samo kada srcem bude osvećivao Gospoda Boga, kao što čitamo i u molitvi Gospodnjoj: Da se sveti ime tvoje. Ako toga nema, čovek koji je samo nagomilao rečene vrline će predstavljati mrtvorođeno dete koje nema duha života.
Neka ovo znaju oni koji misle da mogu da prođu samo sa nekoliko vrlina, bez ikakvog odnosa prema Bogu!
A šta znači svetiti Boga u srcu? Znači – neprestano imati strah Božiji; uvek imati misao o Njegovoj svudaprisutnosti; svom revnošću revnovati da se u svakom trenutku nađemo blagougodni pred Njim i sa svakim strahom se čuvati svega Njemu neugodnog; a naročito, predati Njegovoj Očinskoj brizi sav svoj i vremeni i večni život, te sve što nam se dešava primiti smireno, poslušno i sa blagodarnošću, kao da iz same Njegove ruke dolazi.”
Smrt ne bira trenutak, a račun života svodi se zauvek. Sveti Teofan Zatvornik nas 28. subote po Pedesetnici opominje da je svaki čas prilika za buđenje duše i pripremu za ono što dolazi posle – jer zapečaćeno će biti ono što smo sami stekli.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 29. petak po Pedesetnici otkriva kako svaka rđava misao može postati početak duhovnog pada, zašto je važno odbaciti ih odmah i kako čovek sam odlučuje kome će otvoriti svoje srce – Gospodu ili neprijatelju.
U svojoj knjizi, 32. subote po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neprestanu borbu duše sa đavolima, grehom i iskušenjima, pozivajući nas da u Gospodu tražimo snagu za pobedu.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi nas 33. ponedeljka po Pedesetnici, upućuje na unutrašnju lepotu duše: Složi iz svih ovih krasota, kao iz nekakvih delova, jedno duhovno telo, i imaćeš velelepni lik skrivenog čoveka srca.