Ovaj neuobičajeni primer međureligijske solidarnosti, upriličen u rodnom selu Jurićeve majke, okupio je brojne meštane u toploj atmosferi zajedništva.
Branko Jurić, direktor Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli i bivši rektor Papinskog svešteničkog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu, u razgovoru za Anadoliju rekao je da rado dolazi u Šćipe, mesto koje za njega ima duboko porodično i prijateljsko značenje.
Na iftar, koji je održan u prostorijama lokalne osnovne škole, Jurić je stigao sa roditeljima – ocem Slavkom i majkom Anicom – gde su ih meštani srdačno dočekali.
Govoreći o značaju zajedničkog iftara, Jurić je istakao da su ovakvi događaji prilika da se podeli radost i da se ljudi međusobno zbliže – posebno ove godine, kada su se korizma (katolički post pred Uskrs) i ramazan vremenski poklopili.
- Zajednički iftar je prilika da jedni s drugima podelimo radost. Ove godine se korizma i ramazan dešavaju u isto vreme – to su periodi duhovne obnove, i upravo tada treba da postanemo bolji ljudi. Ovo je zajednička prilika za deljenje radosti.
Shutterstock/dotshock
Ramazanski iftar
Jurić je naglasio i važnost uloge verskih službenika u izgradnji mostova među ljudima, posebno u područjima poput Šćipa, koja su nekada bila pogođena ratom.
- Ovo je prilika da pokažemo da možemo i treba da živimo zajedno, da lečimo rane prošlosti. Istinska vera podrazumeva bratstvo među ljudima, bez obzira na verske razlike - rekao je on.
Amel Imamović, predsednik Udruženja građana „Klub Šćipljaka“ i bivši predsednik mesne zajednice, zahvalio je Juriću na ovom gestu, ističući njegovu simboličku važnost.
- Za nas ovo nije samo još jedan iftar, već snažna poruka zajedništva. Posebno što dolazi od pripadnika druge verske zajednice. To nije formalno – oseća se iskrenost i dobra namera - dodaje on.
Imamović je dodao da se seća priča svog oca o tome kako su katolici u ovom kraju uvek iskazivali poštovanje prema muslimanima tokom ramazana.
- Otac mi je pričao da su se katolici sklanjali kada bi jeli, pili ili pušili tokom ramazana, da ne bi ometali post muslimana. To poštovanje postoji i danas – i to je ono što nas povezuje.
Shutterstock/dotshock
Ramazanski iftar
Iftar je završen simboličnom zajedničkom molitvom, a prisutni su obradovani poklonima – proizvodima od organskog brašna iz porodičnog mlina porodice Jurić.
U vremenu kada se Bosna i Hercegovina ponovo suočava sa ozbiljnim društvenim i političkim izazovima, ovaj zajednički iftar u selu Šćipe podseća na važnost međusobnog poštovanja i zajedništva. To je, kako je poručeno, jasna poruka da dobri komšijski odnosi, solidarnost, međureligijska tolerancija i poštovanje nisu samo deo tradicije, već ključni elementi identiteta ove zemlje.
Tokom Ramazana, muslimani ustaju pre zore da pojedu prvi obrok, koji treba da ih drži do zalaska sunca. Taj obrok je obično bogat proteinima i sadrži puno tečnosti.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Posle poruka bivšeg reisu-l-uleme i ideje o takozvanoj „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski bez uvijanja govori o manipulacijama, prećutanim stratištima i opasnom prekrajanju istorije.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.