Ovaj neuobičajeni primer međureligijske solidarnosti, upriličen u rodnom selu Jurićeve majke, okupio je brojne meštane u toploj atmosferi zajedništva.
Branko Jurić, direktor Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli i bivši rektor Papinskog svešteničkog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu, u razgovoru za Anadoliju rekao je da rado dolazi u Šćipe, mesto koje za njega ima duboko porodično i prijateljsko značenje.
Na iftar, koji je održan u prostorijama lokalne osnovne škole, Jurić je stigao sa roditeljima – ocem Slavkom i majkom Anicom – gde su ih meštani srdačno dočekali.
Govoreći o značaju zajedničkog iftara, Jurić je istakao da su ovakvi događaji prilika da se podeli radost i da se ljudi međusobno zbliže – posebno ove godine, kada su se korizma (katolički post pred Uskrs) i ramazan vremenski poklopili.
- Zajednički iftar je prilika da jedni s drugima podelimo radost. Ove godine se korizma i ramazan dešavaju u isto vreme – to su periodi duhovne obnove, i upravo tada treba da postanemo bolji ljudi. Ovo je zajednička prilika za deljenje radosti.
Shutterstock/dotshock
Ramazanski iftar
Jurić je naglasio i važnost uloge verskih službenika u izgradnji mostova među ljudima, posebno u područjima poput Šćipa, koja su nekada bila pogođena ratom.
- Ovo je prilika da pokažemo da možemo i treba da živimo zajedno, da lečimo rane prošlosti. Istinska vera podrazumeva bratstvo među ljudima, bez obzira na verske razlike - rekao je on.
Amel Imamović, predsednik Udruženja građana „Klub Šćipljaka“ i bivši predsednik mesne zajednice, zahvalio je Juriću na ovom gestu, ističući njegovu simboličku važnost.
- Za nas ovo nije samo još jedan iftar, već snažna poruka zajedništva. Posebno što dolazi od pripadnika druge verske zajednice. To nije formalno – oseća se iskrenost i dobra namera - dodaje on.
Imamović je dodao da se seća priča svog oca o tome kako su katolici u ovom kraju uvek iskazivali poštovanje prema muslimanima tokom ramazana.
- Otac mi je pričao da su se katolici sklanjali kada bi jeli, pili ili pušili tokom ramazana, da ne bi ometali post muslimana. To poštovanje postoji i danas – i to je ono što nas povezuje.
Shutterstock/dotshock
Ramazanski iftar
Iftar je završen simboličnom zajedničkom molitvom, a prisutni su obradovani poklonima – proizvodima od organskog brašna iz porodičnog mlina porodice Jurić.
U vremenu kada se Bosna i Hercegovina ponovo suočava sa ozbiljnim društvenim i političkim izazovima, ovaj zajednički iftar u selu Šćipe podseća na važnost međusobnog poštovanja i zajedništva. To je, kako je poručeno, jasna poruka da dobri komšijski odnosi, solidarnost, međureligijska tolerancija i poštovanje nisu samo deo tradicije, već ključni elementi identiteta ove zemlje.
Tokom Ramazana, muslimani ustaju pre zore da pojedu prvi obrok, koji treba da ih drži do zalaska sunca. Taj obrok je obično bogat proteinima i sadrži puno tečnosti.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Ispisivanje ustaških simbola na muslimanskom mezarju u Livnu osudili su Međureligijsko veće BiH i Muftijstvo mostarsko, dok policija traga za počiniocima i istražuje okolnosti incidenta.
Posle poruka bivšeg reisu-l-uleme i ideje o takozvanoj „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski bez uvijanja govori o manipulacijama, prećutanim stratištima i opasnom prekrajanju istorije.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.