shutterstock.com/Shutterstock AI Generator, https://arhluka.church.ua
Mitropolit zaporoški i melitopoljski ukazuje da najopasniji neprijatelji Crkve ne dolaze spolja, već iznutra – prikriveni, ali razorni.
U vremenu kada je spoljašnji pritisak na Crkvu često očigledan, mnogo opasnija postaje nevidljiva, ali duboko razarajuća pojava — delovanje lažnih proroka iznutra, upozorava mitropolit zaporoški i melitopoljski Luka, Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije. Njegove reči, duboko ukorenjene u Jevanđelju i svetootačkoj mudrosti, snažno odjekuju u savremenom kontekstu u kojem se i sam pojam duhovnog autoriteta često izobličava.
– Hristos nas opominje u Jevanđelju rečima koje i danas odjekuju neumanjenom silom: „Čuvajte se od lažnih proroka koji dolaze k vama u odelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi“ (Mt. 7, 15) – poručuje mitropolit Luka.
Ova Hristova opomena, ističe on, nije upućena samo nekom dalekom naraštaju ili teškim vremenima. Ona je večna i svevremena, jer lažni proroci nisu mit, već realna i bolna pojava u životu Crkve — danas kao i juče.
Najopasniji napad na Crkvu, kako ističe mitropolit Luka, ne dolazi od otvorenih neprijatelja, već od onih koji se predstavljaju kao deo stada. Imaju izgled pobožnosti, govore ispravne reči, nose crkvenu odeždu, ponekad i crkvene titule — ali su duhovno izopačeni, pogubni za duše vernih.
– On nije samo prevarant, već grabljivac, spreman da rastrgne Hristovo stado. A ono što je najopasnije jeste to što se ne skriva izvan stada, već se nalazi unutra, među vernim – upozorava mitropolit.
Ne po rečima, već po plodovima
U svetu prepunom informacija, gde svako može govoriti u ime vere, Hristos pruža jasno merilo: – „Po plodovima njihovim poznaćete ih.“ Dakle, ne po izgledu, ne po elokventnosti, ne po titulama — već po onome što iza njih ostaje.
– Da li donose ljubav, jedinstvo, istinu, smirenje, ili, naprotiv, seju razdor, zlobu i klevetu? – pita se mitropolit Luka.
Plodovi pravog učitelja su mir, pokajanje, smirenje, jedinstvo, dok lažni proroci i učitelji ostavljaju za sobom zbunjenost, gnev, razdor i duhovnu nesigurnost.
spc
Mitropolit zaporoški i melitopoljski Luka
Lažni učitelj je strašniji od otvorenog neprijatelja
Dok se protiv spoljnog neprijatelja Crkva uvek znala braniti — molitvom, postom i verom — lažni učitelj deluje iznutra: prikriven, licemeran, koristeći svetinju za sopstvene ciljeve, često nesvesno postajući oruđe duhovne obmane.
– Lažni prorok ne mora biti pagan ili nevernik. On može nositi krst i govoriti o miru i dobroti, ali njegove reči nose otrov i skrivenu mržnju prema Hristu i Njegovoj Crkvi – kaže mitropolit Luka.
Zbunjena duša je lak plen
U vremenu kada se svako oseća pozvanim da tumači veru, mitropolit Luka poziva vernike na duhovnu budnost. Lažni proroci ne vode ka Carstvu nebeskom, već zbunjuju duše, kvare veru i potkopavaju poverenje u Crkvu kao duhovnu Majku.
Poziv mitropolita Luke nije poziv na paranoju ili osuđivanje, već na duhovno rasuđivanje i smirenost, na povratak Jevanđelju kao najuzvišenijem merilu istine.
Pravi hrišćanin prepoznaje istinu ne po spoljašnjem sjaju, već po tihoj snazi Duha Svetoga koji rađa mir, pokajanje i jedinstvo. Zato, u vremenu smutnji, najsigurniji put je život u pokajanju, poslušnosti Crkvi i svakodnevnom ispitivanju sopstvenih plodova.
Lažni proroci nisu novost, ali u savremenom haosu njihove maske teško padaju. Njih ne odaje jezik, već život. Njih ne raskrinkava govor, već posledice. Upozorenje mitropolita Luke nije glas sa margine, već vapaj pastira koji želi da sačuva Hristovo stado od najpodmuklijeg neprijatelja — vuka obučenog u ovčiju kožu.
Jedan od najdubljih duhovnih učitelja našeg vremena u svojim besedama jasno je ukazivao na unutrašnje slabosti koje najviše pomračuju um i udaljavaju čoveka od božanske svetlosti.
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Snažna poruka ruskog sveca za sredu prve nedelje po Duhovima otkriva da samo istinsko sjedinjenje vere, srca i dela vodi ka spasenju – a ne puko znanje ili spoljašnja ispravnost.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U besedi za 8. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako deluju lažni učitelji koji pod plaštom istine šire jeresi i odvode narod od Gospoda.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.