printskrin Hram TV/tanjug/Tanjug Ministarstvo Odbrane Darimir B
Sveštenik ističe da se liturgijski život ne završava izlaskom iz hrama.
U pravoslavlju, liturgijski život nije samo prisustvo na nedeljnoj liturgiji - to je način života, pogled na svet, neprestano opštenje sa Bogom i zajednicom. Živeti liturgijskim životom znači živeti u Hristu i sa Hristom, u ritmu Crkve, kroz molitvu, pokajanje, pričešće, post, i ljubav prema bližnjem.
Reč "liturgija" znači "zajedničko delo". U liturgiji, vernici se sabiraju da bi postali jedno telo u Hristu. To nije individualni čin, već čin zajednice – naroda Božijeg. Tu se uznose molitve, prinosi hleb i vino, i blagodatno se prima telo i krv Hristova. Za pravoslavnog hrišćanina, liturgija je izvor života, jer se u njoj događa susret sa živim Bogom.
Ali, liturgijski život se ne završava izlaskom iz hrama.
Радио Глас Православне Епархије нишке
Otac Dragan Stamenković
Pravoslavlje nas uči da liturgijski život mora da se nastavi i van crkvenih zidova. Ono što dobijemo na liturgiji – mir, blagodat, oproštaj, ljubav – pozvani smo da nosimo u svakodnevicu: na posao, u porodicu, u odnose s ljudima. To se često naziva "liturgijom posle liturgije".
Liturgijski život trebalo bi da nas preobražava i čini boljim. Uči nas da ne tražimo Boga samo kada nam je teško, već da ga nosimo stalno u sebi. Onome ko zaista živi liturgijskim životom, Crkva nije "obaveza" već dom; molitva nije "forma" već disanje duše; a Hristos nije "ideja" već živi Bog.
Zato je liturgijski život poziv na neprekidnu promenu – da ne budemo isti kao juče, da rastemo u veri, ljubavi i smirenju.
Otac Dragan Stamenković kaže da čovek uzalud ide na liturgiju, ako, kad izaže iz Crkve, ono što pravoslavlje propoveda, ne prenese u život.
Foto: SPC
Liturgija, Ilustracija
Pričajući šta je zdravo, a šta nezdravo u religioznom životu, otac Dragan kaže da svi, posle izvesnog broja godina provedenih u Crkvi, treba da se zapitaju da li su isti u odnosu kad su krenuli ili su postali bolji.
- Profesor Jerortić kaže u jednoj svojoj knjizi: "Ako ne budemo bolji, postaćemo gori"! Jer ako mi sazrevamo, a ostajemo isti, ako nema napretka, mi stvarno nazadujemo. Treba se zapitati da li sam posle nekog vremena religioznog života smireniji, opušteniji, zadovoljniji, radosniji, strpljiviji, blagodarni, milosrdniji, da li mi je srce više otvoreno za drugog? Ili prosto ovako, da li je meni dobro. Ili što je još važnije, da li je drugom ljudima oko mene dobro. Ne možemo da govorimo kako živimo liturgijskim životom, a ljidima oko mene, mojoj ženi, deci, prijateljima, kolegama, nije dobro sa mnom. Serafim Rouz je govorio ovako: "Kod nas pravoslavnih hrišćana stoji ovako. Ako nisi hrišćanin svuda, uvek i u svakom trenutku, nigde nisi hrišćanin" - objasnio je otac Dragan.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.