Duhovna riznica 08.08.2025 | 14:16

AKO OVO RADIŠ, UZALUD IDEŠ U CRKVU, NISI HRIŠĆANIN: Otac Dragan razbio iluzije mnogih vernika samo jednom rečenicom

Slika Autora
Autor: M.M.
AKO OVO RADIŠ, UZALUD IDEŠ U CRKVU, NISI HRIŠĆANIN: Otac Dragan razbio iluzije mnogih vernika samo jednom rečenicom
printskrin Hram TV/tanjug/Tanjug Ministarstvo Odbrane Darimir B

Sveštenik ističe da se liturgijski život ne završava izlaskom iz hrama.

U pravoslavlju, liturgijski život nije samo prisustvo na nedeljnoj liturgiji - to je način života, pogled na svet, neprestano opštenje sa Bogom i zajednicom. Živeti liturgijskim životom znači živeti u Hristu i sa Hristom, u ritmu Crkve, kroz molitvu, pokajanje, pričešće, post, i ljubav prema bližnjem.

Reč "liturgija" znači "zajedničko delo". U liturgiji, vernici se sabiraju da bi postali jedno telo u Hristu. To nije individualni čin, već čin zajednice – naroda Božijeg. Tu se uznose molitve, prinosi hleb i vino, i blagodatno se prima telo i krv Hristova. Za pravoslavnog hrišćanina, liturgija je izvor života, jer se u njoj događa susret sa živim Bogom.

Ali, liturgijski život se ne završava izlaskom iz hrama.

Радио Глас Православне Епархије нишке
Otac Dragan Stamenković

 

Pravoslavlje nas uči da liturgijski život mora da se nastavi i van crkvenih zidova. Ono što dobijemo na liturgiji – mir, blagodat, oproštaj, ljubav – pozvani smo da nosimo u svakodnevicu: na posao, u porodicu, u odnose s ljudima. To se često naziva "liturgijom posle liturgije".

Liturgijski život trebalo bi da nas preobražava i čini boljim. Uči nas da ne tražimo Boga samo kada nam je teško, već da ga nosimo stalno u sebi. Onome ko zaista živi liturgijskim životom, Crkva nije "obaveza" već dom; molitva nije "forma" već disanje duše; a Hristos nije "ideja" već živi Bog.

Zato je liturgijski život poziv na neprekidnu promenu – da ne budemo isti kao juče, da rastemo u veri, ljubavi i smirenju.

Otac Dragan Stamenković kaže da čovek uzalud ide na liturgiju, ako, kad izaže iz Crkve, ono što pravoslavlje propoveda, ne prenese u život.

Foto: SPC
Liturgija, Ilustracija

 

Pričajući šta je zdravo, a šta nezdravo u religioznom životu, otac Dragan kaže da svi, posle izvesnog broja godina provedenih u Crkvi, treba da se zapitaju da li su isti u odnosu kad su krenuli ili su postali bolji.

- Profesor Jerortić kaže u jednoj svojoj knjizi: "Ako ne budemo bolji, postaćemo gori"! Jer ako mi sazrevamo, a ostajemo isti, ako nema napretka, mi stvarno nazadujemo. Treba se zapitati da li sam posle nekog vremena religioznog života smireniji, opušteniji, zadovoljniji, radosniji, strpljiviji, blagodarni, milosrdniji, da li mi je srce više otvoreno za drugog? Ili prosto ovako, da li je meni dobro. Ili što je još važnije, da li je drugom ljudima oko mene dobro. Ne možemo da govorimo kako živimo liturgijskim životom, a ljidima oko mene, mojoj ženi, deci, prijateljima, kolegama, nije dobro sa mnom. Serafim Rouz je govorio ovako: "Kod nas pravoslavnih hrišćana stoji ovako. Ako nisi hrišćanin svuda, uvek i u svakom trenutku, nigde nisi hrišćanin" - objasnio je otac Dragan.