DOK SU SRBI SLAVILI BADNJI DAN, NEKI PRAVOSLAVCI SU PLIVALI ZA ČASNI KRST: Grci, Bugari, Rumuni, Kiprani… tradicionalno skakali u hladnu vodu
Vernici pravoslavnih pomesnih crkava koje su prihvatile novi kalendar danas su proslavili Bogojavljenje.
Nakon bogosluženja, sveštenik baca Krst u reku, jezero ili neku drugu vodu, a vernici plivaju kako bi do njega stigli.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Bogojavljenje, jedan od najvećih hrišćanskih praznika koji ima duboko teološko i duhovno značenje.
Bogojavljenje se slavi u znak sećanja na krštenje Isusa Hrista u reci Jordan, kada se, prema hrišćanskom učenju, Bog prvi put javio ljudima u punoći Svete Trojice – glasom Boga oca, Sinom koji se krštava i Svetim duhom koji silazi u obliku goluba.
Praznik Bogojavljenja tradicionalno je povezan sa velikim osvećenjem vode (jednim od dva u toku godine), koja se smatra izvorom blagoslova i duhovnog očišćenja.

Upravo iz te simbolike proistekao je i običaj koji danas okuplja veliki broj vernika i posmatrača – plivanje za Časni krst.
Nakon bogosluženja, sveštenik baca krst u reku, jezero ili neku drugu vodu, a vernici plivaju kako bi do njega stigli.
Iako se u javnosti često pogrešno tumači da će onoga ko prvi dopliva do krsta pratiti sreća tokom cele godine, teolozi ističu da suština ovog čina nema magijski karakter, već duboko duhovno značenje.
Teolog Marko Radaković objašnjava da plivanje za Časni krst ima svoje korene u ranoj hrišćanskoj tradiciji.
- Ranije su osobe koje su se spremale za krštenje, oglašeni, bile krštene na Krstovdan, kako bi se na Bogojavljenje pričestile. Plivanje za Časni krst podseća na prve hrišćane koji su krštavani u rekama, jezerima itd. - objasnio je Radaković na svom Fejsbuk profilu.
Prema njegovim rečima, plivanje predstavlja i mali, ali snažan prikaz hrišćanskog podviga.
- Za Krst je potrebna hrabrost i spremnost, odvažnost i sposobnost, ali pre svega ljubav i požrtvovanje. Svi hrišćani, kao krstonosci, pozvani su da pomeraju svoje granice naviše, ka Gore (Bogu p.a) - naglasio je on.
Zbog toga, dodaje Radaković, u ovom činu ne bi trebalo da učestvuju oni koji ne razumeju njegovu simboliku i duhovnu težinu.
Samim tim, neprimereno je da plivanje za Časni krst bude shvaćeno kao nadmetanje, tradicija bez sadržaja ili prilika za dokazivanje.
Vernici pravoslavnih pomesnih crkava koje su prihvatile novi kalendar danas su proslavili Bogojavljenje. Događaj je upotpunjen kulturno-umetničkim programom u kojem su nastupili članovi folklorne sekcije Narodne biblioteke Merošina, kao i izvođač Anđela Stanković sa izvornim narodnim pesmama. Veoma brzo je postalo jasno da je nešto krenulo po zlu, kada je njen muž u panici uskočio u vodu. Sveti Teofan podseća da je tajna odnosa među osobama Trojice upravo u ovoj tajni Bogojavljenja postala jasna. Bog Otac govori sa neba, Bog Sin je prisutan kroz svoje krštenje, a Bog Duh Sveti silazi na Njega. Ovaj trenutak je takođe potvrda da je spasenje moguće jedino kroz Gospoda Isusa Hrista, uz blagodat Svetog Duha i po volji Boga Oca.
DOK SU SRBI SLAVILI BADNJI DAN, NEKI PRAVOSLAVCI SU PLIVALI ZA ČASNI KRST: Grci, Bugari, Rumuni, Kiprani… tradicionalno skakali u hladnu vodu
MLADIĆI I JEDNA DEVOJKA ČUVARI PRAVOSLAVNE TRADICIJE: Pripadnik Žandarmerije prvi doplivao do Časnog krsta na Oblačinskom jezeru
VELIKA TRAGEDIJA NA BOGOJAVLJENJE: Ana se udavila tokom tradicionalnog bogojavljenskog kupanja i to pred očima porodice
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Priđite, potecimo umom gore i pogružimo se u sagledavanje tajni našeg spasenja pevajući"
Sama reč "krštenje" znači pogruženje i zato Crkva od apostolskih vremena poznaje samo jedan puni i ispravan način vršenja ove Svete tajne.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Od dečaka koji se suprotstavio zabrani posta do arhijereja sa najdužim stažom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi – podizao je hramove tamo gde ih nije bilo, vratio mošti Svetog vladike Nikolaja u otadžbinu i ostavio delo koje i danas živi.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.