ZAŠTO BOG NIJE OPROSTIO ADAMU KAD JE PLAKAO I GORKO SE KAJAO: Sveštenik o grešci prvog čoveka kao opomeni svim generacijama
Grešnost Adamovog postupka nije bila samo u samom činu jedenja ploda, već u gubitku poverenja u Boga.
Grešnost Adamovog postupka nije bila samo u samom činu jedenja ploda, već u gubitku poverenja u Boga.
U besedi za utorak 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz priču o rimskom upravniku pokazuje kako i verioci ponekad gube korak sa Hristom, kada svetlost Božjih zapovesti bledi pred privlačnošću prolaznog.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok, korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti.
Veruje se da mošti Svetog Vasilija imaju isceliteljsku moć, a postoje i brojne priče ljudi, koje o tome svedoče.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako briga za bližnje povezuje zemaljsko i nebesko u jedinstvenom hrišćanskom životu.
Njegovo Blaženstvo prebačeno u Medicinski centar Kavkaza nakon iznenadnog pogoršanja stanja; Patrijaršija poziva narod na molitve dok lekari nastavljaju praćenje, a svet s nestrpljenjem čeka nove informacije.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Tog 17. marta 2004. nasilje je prekinulo mir, spalilo domove i svetinje, a dok mnogi još nisu mogli da se vrate kući, snaga vere i sećanje opstaju kao jedini svetionik kroz tminu.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.